Protiv Slobodana Pejovića, bivšeg inspektora hercegnovskog Centra bezbjednosti, koji je prvi iz pozicije insajdera progovorio o zločinu deportacije iz Crne Gore građana BiH islamske vjeroispovijesti početkom 1992. godine, crnogorsko Specijalno tužilaštvo za suzbijanje organizovanog kriminala i ratnih zločina je naložilo istragu, piše list Dan.
Istraga se, prema navodima podgoričkog dnevnika, vodi zbog sumnje da je Pejović učestvovao u deportacijama, kao i da je pred Višim sudom lažno svjedočio protiv optuženih.
Publicista i novinar Šeki Radončić, autor filmova Karneval i Heroj našeg doba, potvrdio je za Dan da je dobio poziv Tužilaštva i da će mu se odazvati 23. oktobra.
U prvom Radončićevom dokumentarcu Karneval, Pejović govori o svom učešću u hapšenju izbjeglica iz BiH, a u drugom Radončić, preko svjedočenja dijela porodica deportovanih, optužuje Pejovića da je bio surovi policajac koji se navodno lažno predstavio kao spasilac trojice uhapšenih izbjeglica.
Nakon prvog Radončićevog filma, Pejović je tretiran kao krunski svjedok zločina protiv civilnog stanovništva u slučaju deportacije i dobio je brojna priznanja za građansku hrabrost.
Prema izvorima lista Dan, tužilaštvo će, kao svjedoke, osim Radončića, saslušati Elviru Rikalo, Nedžiba Sijarića i Radojku Žugić Fejzić koji direktno optužuju Pejovića za zločine i lažno svjedočenje.
Pejović je za podgoričke Vijesti početkom avgusta kazao da je lako provjeriti optužbe na njegov račun sestre braće Rikalo, deportovanih iz Crne Gore i kasnije lividiranih od strane bosanskih Srba.
“Ništa lakše nego provjeriti moju, i tvrdnju Rikalo, ali to mogu uraditi samo crnogorske institucije sistema”, kazao je Pejović.
On je kazao da je to moguće uraditi za samo sat i nakon toga obavijestiti ko je priveo braću Rikalo, ko ih je preuzeo u Centru bezbjednosti i kojim organima Republike Srpske su predati.
“Ukoliko se dokaže da sam ja odgovoran i kriv za deportaciju, biću crnogorski Jan Palah i spaliću se ispred Dvora kralja Nikole na Cetinju, gdje smo ’90-ih godina spasavali crnogorsku državu“, poručio je Pejović.
Par “zanimljivosti”:
Prvi film Šekija Radončića o deportaciji ,”Karneval”, koji pored ostalog prikazuje Slobodna Pejovića kao heroja-insajdera, čekao je da bude prikazan na CG TV, mislim oko dvije godine. I prikazan je tek poslije pritiska javnosti da se to uradi.
Drugi film istog autora, “Heroj našeg doba”, bit će ekspreno prikazan. Njegova premijera je bila prije nekih mjesec-dva u Sarajevu, a kako piše jučerašnja “Pobjeda”-novina od riječi(http://www.pobjeda.me/citanje.php?datum=2011-10-06&id=220510), već 21. okotobra će biti prikazan na poznatoj antirežimskoj televiziji “IN”, i to u okviru “Žive istine”. “Živa istina” je kao što znamo kultna emisija, primjer objektivnosti, kritičnog sagledavanja društveno-političkih anonmalija i novinarskog profezionalizma, ali do sada bar, radjenaje kao intevju sa pozvanim gostom.
Zanimljivo je još i to, da su se na Sarajevskoj primjeri novog filma “Heroj našeg doba” u prvom redu zvanica našli, pored brata autora Fahrudina Radončića – pozatog Sarajevskog biznismena(koji je iz ništa napravio svoju medijsko-tajkunsku imperiju za vijeme rata u BiH-zvuči poznato), dvoje poznatih crnogorskih pacifista i humanista, koji su čak voljeli da ratuju zbog mira, toliko vole mir: Goran – Sito Rakočević i doktor/gradonačelnik, gospodin nad gospodinima Miomir Mugoša.
I još jedna zanimljivost:
Slobodan Pejović se povodom ovog slučaja pojavljuje u javnosti, na filmu, gostuje u Sarajevu…, duže od 10 godina. Logična je predpostavka da su porodice deportovanih bile zaintersovane za slučaj više od nas ostalih, pomno ga pratile. Tako su valjda morali upoznati lik Slobodana Pejovića, čuti njegovu priču. I regovati mnogo ranije. Medjutim, oni ga prpoznaju kao dželata, krvnika i glavnog krivca tek od skoro. Ne želeći da sudim i presudjujem, samo ukazujem na par nelogičnosti povodom ovog slučaja.
Svakako, uzmimo da je Slobodan Pejović ono što tvrdi autor i prvog i drugog filma, i dio porodica deportovanih, poslije njihovih naknadnih saznanja.
Postavljaju se nekoliko novih, meni logičnih pitanja:
-da li je Slobodan Pejović “deportovao, hapsio i privodio” BIH izbjeglice samostalno, onako po svojoj volji-prohtjelo mu se?
– Ako nije, a logično je da nije, po čijem naredjenju je to radio? Da li je važnija odgovonost neposrednih izvršitelja nečijih naredjenja ili odgovornost onih koji su naredjivali?
– Kako je opet logično da su naredbodavci deportcije glavni krivci i da bi njih prije svega trebalo procesuirati, a tek onda neposredne izvšioce, zašto autor filma Šeki Radončić i porodice deportavanih sa upola žara sa koliko traže odgovonost Pejovića, izvršioca(?) ne traže i istražuju odgovornost naredbodavca? Zna se da je po komandnoj liniji najodgovorniji za deoprtaciju tadašnj predsjednik vlade, Djukanović.
-Da li bi u tom slučaju, da se očekivano traži, prije svih komandno-političko-krivična odgovornost po funkciji najodgovornijih, ovaj film tako ekspresno prikazao na paradržavnoj “In” -TV, autor filma bio omiljen gost državnih i paradržavnih medija, a na promociju filma bili bi kum tadašnjeg premijera i gradonačelnik Podgorice?
Ovo su samo par zanimljivosti i pitanja koje sam ja uočio i koja me “muče”. A tu je Slobodan Pejović potpuno nebitan. Bitan je jedino kao čovjek. Ako nije istina ovo što se naknedno tvrdi o njemu, onda je prema njemu napravljena nezamisliva, nepojmljiva, neopisiva, neljudska i neoprostiva greška. Greška koja bi bila u ravni, bar meni, sa samom deportacijom (koja nije bila “greška”, već veoma namjerno kreirana, nacistička kampanja tadašnje Crne Gore tj.njenog državnog vrha). Jer se ovo radi nad živim čovjekom, koji je prvi progovorio upravo o toj deportaciji. Ako su istinite ove naknadne tvrdnje, onda Slobodan Pejović treba da odgovara, i da bude adekvatno kažnjen.
Medjutim, i u slučaju njegove odgovornosti, zločin deportacije će biti pravedno procesuiran tek onda kada za njega budu odgopvarali naredbodavci zločina i kretori tadšnje zvanične politike Crne Gore.
To je suština i poenta cijele ove, više nego tužne i sramne priče.