U Podgorici je danas održana nacionalne konferencije o ispunjenosti preporuka Evropske komisije pod nazivom “Crna Gora na putu ka EU: dokle smo stigli?”, na kojoj su usvojeni zaključci i preporuke koji predstavljaju zajednički stav učesnika iz vlasti i civilnog društva.

Zaključke i preporuke su predstavili Daliborka Uljarević, izvršna direktorka Centra za građansko obrazovanje, i Mirsad Bibović, sekretar Ministarstva vanjskih poslova i evropskih integracija.

OPŠTI ZAKLJUČCI I PREPORUKE

Jačanje antikorupcijskog okvira i praksi

•           I pored značajnih napora, rezultati borbe protiv korupcije ostaju nedovoljni. Stoga je potrebno preispitati ukupan institucionalni i zakonodavni okvir, i na bazi tih nalaza krenuti u pravcu kreiranja optimalnih mjera za dobijanje konkretnih i održivih rezultata u toj borbi.

•           Dosadašnji slučajevi koji su predstavljeni kao dio procesa borbe protiv korupcije i koji su izazvali znatnu medijsku pažnju se još uvijek od dijela javnosti ocjenjuju kao pojedinačni slučajevi. Potreba za sistemskim odgovorom u borbi protiv korupcije ostaje nedovoljno prepoznata i fokus mora biti na ovom dijelu u nastupajućem periodu.

•           Radi efikasnosti i efektivnosti u borbi protiv korupcije potrebno je preispitati mogućnosti osnivanja jedne specijalizovane i kadrovski u potpunosti osposobljene, multidisciplinarno usmjerene antikorupcijske institucije, kao i potrebu daljeg postojanja postojećih antikorupcijskih institucija.

•           Projektnim zadacima osmisliti, i u najkraćem mogućem roku, podstaći razvoj kapaciteta strukovnih udruženja u cilju jačanja profesionalne etike, kao osnove za efikasnu primjenu različitih kodeksa profesionalnog ponašanja.

•           Nije potrebno primijenjivati, po svaku cijenu, represiju, kaznu ili prijetnju, već razmišljati o načinima obesmišljavanja korupcije kroz dovođenje sistema na nivo servisa koji pruža usluge.

•           Potrebno je ohrabriti donošenje i primjenu propisa o “zviždačima” i kroz beskompromisnu zaštitu insajdera motivisati odgovorne i hrabre državne službenike da svjedoče o nepravilnostima.

Reforma državne uprave

•           Osnažiti strukture za primjenu, koordinaciju i nadgledanje Strategije i Akcionog plana državne uprave.

•           Pristupiti sistemskoj i pravednoj racionalizaciji državne uprave i lokalnih samouprava kroz značajno smanjenje zapošljenih i povećanje kadrovske osposobljenosti.

•           Neophodnoje uspostaviti sistem nagrađivanja i napredovanja prema rezultatima rada.

•           Sistematizovati propise i sprovesti opsežnu i efektivnu “giljotinu propisa”.

•           Raditi na smanjenju i pojednostavljenju procedura, kao i na ažuriranju i pravljenju baza podataka koje bi bile operativne na svim nivoima i u svim postupcima, smanjujući potrebu građana da obilaze državne šaltere.

•           Insistirati na zakonskoj saradnji državnih organa i jedinstvenoj primjeni zakona kroz intenziviranje rada Upravne inspekcije, kao i drugih inspekcijskih organa.

•           Obezbijediti veću transparentnost rada drzavnih organa.

Medijske slobode i saradnja sa civilnim sektorom

•           Zakonom definisani javni servis RTCG mora pokazati veći stepen transparentnosti u svom radu i tom dijelu potrebno je definisati mjeru koja će obavezati RTCG da učini javnim svoje poslovanje u skladu sa setom medijskih zakona iz 2002, kao i Zakonom o javnim nabavkama.

•           Treba se dodatno osvrnuti na pitanje spriječavanja medijske koncentracije i obezbjeđivanja transparentnosti vlasništva u medijima. Ono je djelimično riješeno u Zakonu o elektronskim medijima, ali postoji potreba da se dodatno reguliše.

•           Načelni stav Vrhovnog suda da ”dosuđena naknada štete treba da bude u skladu sa praksom Evropskog suda”, treba da bude konkretizovan objašnjenjem što to u praksi znači, to jest, da predvidi da dosuđeni iznos mora biti srazmjeran i stvarnoj povredi ugleda i finansijskom kapacitetu tuženog  i primijenjen u tom okviru.

•           Iako je Vlada u Akcioni plan uvrstila obavezu za Vrhovnog državnog tužioca i Vrhovni sud da izrade Izvještaj o istragama i nasilju protiv novinara, u praksi ova mjera nije sprovedena kako je očekivano, jer izvještaj obrađuje samo tri slučaja. Izvještaj treba proširiti i dopuniti.

•           S obzirom da se realizacija važeće Strategije saradnje Vlade i NVO gotovo završila, potrebno je kreirati novi, strateski okvir ove saradnje, zasnovan na detaljnoj analizi oba sektora, evaluaciji njihove dosadašnje saradnje, jasnim budžetskim okvirom za realizaciju aktivnosti koji će biti rezultat participativnog procesa.

•           Unaprijediti sistemsku saradnju državnih organa sa civilnim drustvom, na sektorskom nivou, jer ova komunikacija i saradnja ne smije biti zasnovana samo na povremenim konsultacijama predsjednika Vlade sa NVO. U tom dijelu, važno je nastaviti sa započetom praksom uključivanja NVO u radna tijela državnih organa prilikom izrade različitih akata, i dobre prakse saradnju Vlade i NVO primijeniti i na lokalni nivo i obrnuto.

•           Obezbijediti sigurno finansiranje programa i planova NVO iz državnih fondova, jer je to neophodan preduslov za obezbjeđivanje participativne demokratije, na što Vladu obavezuje i sam proces evropskih integracija a što izostaje u praksi koju karakteriše restriktivna politika prema projektima NVO-a.

•           Partnerstvo Vlade sa NVO mora da bude zasnovano na kredibilitetu i kapacitetima NVO.

Uspostavljanje antidiskriminacionih politika i praksi

•           Nacionalna anti-diskriminatorna politika osnažena je kroz usvajanje niza zakonskih tekstova koji su stvorili solidnu infrastrukturu za efikasno suočavanje sa izazovima diskriminacije.

•           Vlada i pokret osoba sa invaliditetom (OSI) trebaju kroz konstruktivni dijalog doći do prihvatljivog rješenja oko daljeg statusa Savjeta za brigu o osobama sa invaliditetom. Najavljene promjene su izazvale snažno protivljenje kompletnog civilnog društva, prije svega zbog odsustva komunikacije i blagovremenih konsulatacija. Vlada se ohrabruje da pri usvojanju nove odluke o obrazovanju ovog Savjeta definiše rješenja prihvatljiva za grupe koje se nose sa diskriminacijom.

•           Izuzetno snažan doprinos zaštiti od diskriminacije i stvaranju inkluzivnog društva pružaju organizacije civilnog društva, Savjet za građansku kontrolu rada policije i posebno institucija crnogorskog Ombudsmana, koji, svi skupa, uživaju veliko povjerenje različitih marginalizovanih i manjinskih grupa. Buduću pažnju treba posvetiti poboljšanja zapošljavanja i zastupljenosti žena, posebno na nivou odlučivanja, etničkih manjina, naročito Roma i Egipćana i OSI u sve sistemske institucije. Borba protiv diskriminacije zahtijeva aktivnije ušćešće poslodavaca i menadžerskih struktura.

•           Ostvaren je napredak na polju inkluzije i obrazovanja Roma i Egipćana. Neophodno je da podrška procesima obrazovanja i zapošljavanja Roma i Egipćana bude kontinuirana, posebno bez prekida u mjerama stipendiranja i razvoja kapaciteta kod mladih iz ovih dviju zajednica.

•           U ovoj godini LGBT populacija je postala vidljiva i organizovana. Crna Gora se time pridružila evropskim zemljama u kojima zahtjeve i potrebe pripadnika seksualnih manjina zastupaju osobe iz te populacije. Pozdravlja se i prvo javno deklarisanje osobe homoseksualne orjentacije. Vlada i civilno društvo trebaju odmah uspostaviti partnerstvo koje će dugoročno smanjiti visoko izraženu homofobiju i neprihvaćenost LGBT populacije. Usvajanje Nacionalnog plana borbe protiv homofobije, uz uvažavanje dosadašnjih napora, prije svega Koalicije „Zajedno za LGBT prava“, i uspostavljanje prihvatilišta za osobe kojima porodice uskrate podršku zbog njihovog rodnog identiteta i seksualne orjentacije, predstavljaju dobro usmjerenje. Zdravstvena politika treba da pomogne i podrži tretman transrodnih osoba u Crnoj Gori.