Parada ponosa

Objavljeno: 03.06.2011, 10:34h

Skoro svakog dana pročitam u novinama kako je neko izvršio samoubistvo…

Skoro svakog dana pročitam u novinama kako je neko izvršio samoubistvo…

Piše: Zipp

Skoro svakog dana pročitam u novinama kako je neko izvršio samoubistvo. Za puno slučajeva čujem na ulici, od prijatelja i poznanika, o onim slučajevim koji ostaju  nezabelježeni u javnim glasilima. Jedan od takvih se desio prije par dana. Samoubistvo je izvršio moj školski i posliješkolski drug, „saborac“ iz 90-tih. Bio sam jako potrešen poslije saznanja o njegovoj smrti. Da izjave saučešće je došla skoro kompletna svita indirektnih krivaca za njegovu smrt, onih koji su ga 90 i neke otjerali sa posla kao „nepodobnog liberala“. Komplet moja generacija rodjena 60-tih godina, slabo se uklopila u sve ove „reforme“, ratove, neizvjesnost  koju smo preživjeli poslije mirne, stabilne i obećavajuće rane mladosti. Veliki dio nas ima psihičkih problema i trauma. Gledam ne mali dio njih: nezdravo podbuhlih, uznevjerenog pogleda, izgubljenih u ovom surovom vremenu i prostoru. Osim porodice, obično, na njih niko ne obraća pažnju. Obratiti se za pomoć  psihijatru ili psihologu kod nas je i dalje stigmatizovano, uprkos vremenu i dešavanjima kroz koje smo prošli, a koje neko svojevremeno dobro opisa: „ko ovdje, poslije svega, još nije poludio – taj je stvarno lud“.  Država sa 625 000 stanovnika u kojoj se skoro svakodnevno srijećemo sa suicidom, do skora protivnom našoj tradiciji, vjerskom i svakom drugom običaju, najozbiljniji je alarm za sve. Evo i ja pokušavam da alarmiram, ali znam da će to biti bez uspjeha, kao svaki moj dosadašnji alarm i vapaj.

20 godina sindikat je bio produžena ruka vlasti. Radio je sve protiv radnika koje je kao predstavljao, a koji su mu po automatizmu, članarinom, uplaćivali nekad ogromna sredstva. Dok su radnici siromašili, gubili posao, išli i ginuli u ratove koje su osmislili njihove prebogate i otudjene vodje, sindikat je uvijek bio baš uz te vodje a ne uz radnike. Birokrtatija u njemu se množila, dok su sindikalni lideri po bogastvu bili za petama „velikih vodja“. Ogroman sindikalno-birokratski aparat nema više ko da hrani. Radnika skoro da više nema, pa ni obilne članarine od koje su primali plate i uživali druge privilegije, a vodje i država su se zabavile svojim finasijskim problemima. Tako smo došli u apsurdnu i žalosno-smiješnu situaciju, gladju štrajkuju sindikalci jer mjesecima ne  primaju platu. Ko je sledeći?

Najzad je uhapšen Ratko Mladić, najtraženiji čovjek u Evropi, optužen za najteže ratne zločine i genocid poslije drugog svjetskog rata. Ne mali dio javnosti je i dalje bezrezervno uz njega, veliča ga i slavi, stavlja ga u rang najvećih nacionalnih heroja u svojoj istoriji. Neki drugi generali, skoro osudjeni za teški ratni zločin na dugogodišnje kazne, takodje su u dijelu drugog naciona heroji, patriote, njihovi najveći sinovi. Džaba snimci, džaba dokazane(i nedokazane) žrtve, džaba izbjegli, džaba same njihove izjave. „Ubij i protjeraj druge i drugačije“ oduvijek je izgleda geslo i motiv jebenog i prokletog Balkana. Nikad ovdje sreće.

Uz ogromne sistemske i društvene probleme koje ima Crna Gora, te one svakodnevne, opšte i gradjanske(?), životne i egzistencijalne – čije nabrajanje bi bilo podugačko, poslednje dva mjeseca kod nas se problem sa evidentnom diskriminacijom LGBT populacije predstavlja kao glavni i skoro jedini problem. Muka me je više od „Parade ponosa“, iako, ponavaljam, nemam apsolutno ništa protiv LGBT populacije. Kada bi evropski zvaničnici insistirali na rješavanju drugih nam gorućih problema, sa približno istim žarom sa kojim se zalažu za pravo ove populacije i pravo na održavanju parade, gradjani Crne Gore bi imale nade bar. Ovako, ostajemo i bez nade. A bez nade, i poslije svega, neki naši prijatelji i poznanici nalaze jedino rješenje u samoubistvu.

 

Pratite nas na Fejsbuku, Instagramu i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]
Prije nego ostavite komentar, molimo vas da pročitate Pravila komentarisanja na Portalu PCNEN

Leave a Reply

  1. petar says:

    na brdovitom balkanu je već dugo na djelu uništavanje bilo kakvog duha emancipacije, koji se, s vremena na vrijeme, uzdizao iznad palanačke močvare sluganjstva i obamrlosti.

  2. LGBT Forum Progres says:

    Prije svega zalim zbog smrti vaseg prijatelja. I meni neka bliska lica su se u proslosti suocila sa slicnim tragicnim dogadjajem. Znam koliko je to tesko i koliko pate zbog toga. Uz moje zaljenje zelim vam reci da predstavljanjem problema LGBT osoba u javnosti ne zelimo potisnuti bilo koji drugi drustveni problem ili problem bilo kojeg pojedinca. Ne slazem se sa vama u dijelu u kojem govorite da je EU zainteresovana za resavanje problema LGBT osoba. Da je to tako onda ne bismo jos uvijek imali za ministra za ljudska i manjinska prava gospodina Ferhata Dinosu. Svjesni smo da Vlada namjerno ovaj problem drzi na ovaj nacin otvorenim zato da bi pokusala u drugi plan staviti strajkove, korupciju i slicno. Ipak nije u redu od nas ocekivati da cutimo dok se ne rijese drugi problemi u drustvu. Mi nismo dio manipulacije i glume. Trudimo se nasu misiju ostvariti bez politizacije i na sto prihvatljiviji nacin za sve.

  3. Zipp says:

    Poštovani iz LGBT Forum Progres,
    vidim po tonu i načinu obraćanja da me nijeste pogrešno shvatili, te da smo uočili isti problem; vlada zloupotrebljava vaše pravo kako bi skrenula fokus pažnje sa drugiuh, svakodnevnih problema gradjana. U takvoj situaciji, iskren da budem, dolazi do sledećeg razmišljanja. Većina tih istih gradjana, suoćena sa egzistencijalnim problemima, ima još veći animozitet prema LGBT populaciji, rezonujući otprilike ovako:
    “što će oni, mi nemamo posla, ne primamo platu, nemamo pravnu i imovinsku sigurnost a glavna su tema neki tamo homesexualci i neki njihov protest”.
    Moje lično mišljenje je da vam vlada neiskreno daje podršku. I da se ovolikom medijskom bukom pravi kontraefekat po samu LGBT populaciju.
    Nadam se da ste shvatili poentu mog teksta, koji je prije svega usmjeren na bezperspektivnost svih nas, koja rezultira sve većim brojem smoubistava. Uz to, lično sam veoma potrešen samoubistvom prijatelja.