Zašto nijesam prokamenio ni jedne na konferenciji o medijskoj samoregulaciji\r\n\r\n

Piše: Duško Vuković

Bio sam danas na konferenciji o medijskoj samoregulaciji, koju su, zajedničkim snagama, organizovali predsjednik Crne Gore Filip Vujanović, Delegacija Evropske unije i Misija OEBS u Crnoj Gori.

Moći ćete me vidjeti na zajedničkoj fotografiji ispred Vile Gorica, ako ta fotka bude đe objavljena.

Ostao sam i na ručku s nogu na terasi gore pomenute vile.

Na konferenciji, međutim, nijesam riječi prokamenio, ako se ne računa ćaskanja u pola glasa sa meni dragom koleginicom koja je sjedjela do mene.

Što sam, koga vraga, onda išao tamo?

Obećao sam ljudima da ću doći, iako mi se nikako nije išlo – što zbog jučerašnjeg pada sa bicikla (koji je mojoj supruzi dobrodošao za ponovni pokušaj odvaraćanja od ovakvog rekreiranja), što zbog osjećaja da nikome od krupnih medijskih figira u Crnoj Gori nije istinski stalo do samoregulacije, odnosno do uspostavljanja djelatnog mehanizma zaštite ljudi i njihovih prava od medija i novinara.

Bio sam, dakle, na konferenciji i imao namjeru da govorim i budem konstruktivan. Brzo me, međutim, prošla volja iz najmanje tri razloga, mada ih je bilo još, ali ne bih želio da defokusiram ovaj blog.

Prvi je što su većinu okupljenih za stolom činili vlasnici medija i menadžeri, a moje skromno mišljenje je da samoregulacija o kojoj je danas trebalo da bude riječi nije njihov posao, već novinara u njihovim redakcijama.

Drugi razlog je taj što su za stolom bile neke osobe koje lično doživljavam manjim ili većim štetočinama i u čiju dobronamjernost u bilo kome poslu imam razloga da ozbiljno sumnjam.

Treći razlog je moje nedavno loše iskustvo iz jednog od uzaludnih pokušaja da se, nakon svađe i podjela unutar kakvog – takvog Samoregulatornog tijela prije godinu dana, pokrene dijalog o toj temi unutar uticajnijeg kruga medijskih djelatnika.

Moderirao sam, krajem lanjske godine, sastanak iniciran od strane Misije OEBS-a, koji je završen zaključcima koje niko od učesnika nije osporio. U OEBS-ovom odjelu za medije u Podgorici je, kako je bilo dogovoreno, sročena inicijalna vizija novog samoregulatornog tijela, koja je trebala da se oblikuje  kroz dalji dijalog. Predstavnici jedne grupacije medija, koji sebe vole da nazivaju nezavisnim, potpuno su ignorisali pozive iz OEBS-a da do određenog roka pošalju svoje mišljenje o predloženom ‘papiru’ i time pokažu spremnost za nastavak diskusije. Predstavnici druge grupacije, koji vole da se samoreklamiraju kao patriote, su inicijativu opstruirali na drugačiji način – slagali su da je OEBS ponudio papir oko koga više nema rasprave i napustili ‘igru’.

Danas je opisani pokušaj prećutan, osim u jednoj neistinitoj opasci kolege iz druge grupacije.

Ova konferencija mi je pomogla da sebi obećam kako obustavljam svoj dalji angažman u ovakvim i sličnim traganjima za uspješnim modelom samoregulacije. Želim, međutim, da ovdje ponovim ono što sam govorio u više navrata na ovu temu – novinarska samoregulacija počinje u redakcijama, a ne na konferencijama koje organizuju domaći i strani zvaničnici.

Volio bih da vidim kako novinari na redakcijskim sastancima biraju između sebe nekoga ko će od njih, a u njihovo ime, štititi ljudska prava i slobode, pozivajući se na Kodeks novinara Crne Gore. Tako izabrani redakcijski ombudsmani bi mogli biti jezgro neke nove novinarske samoregulacije u Crnoj Gori.