Štrbci, Bukovica, Kaludjerski laz, deportacija BiH izbjeglica, tortura i protivpravno zatvaranje čelnika SDA, opsada Pljevalja i miniranje radnji gradjanja islamske vjeroispovjesti, iseljavanje sa sjevera pod političkim ili ekonomskim pritiskom u zemlje Zapadne Evrope…

Piše: Zipp

"Viši sud u Podgorici je danas izrekao oslobađajuću presudu grupi bivših visokih crnogorskih policijskih zvaničnika, optuženih za ratni zločin protiv civila, građana BiH koji su izbjegli u Crnu Goru, a odatle deportovani i predati vlastima bosanskih Srba, koji su većinu deportovanih muškaraca islamske vjeroispovijesti likvidirali." – glasi današnja informicaja.

Uobičajna, može se reći, za sve procese od 90-tih u kojima su žrtve bili Bošnjaci iz Crne Gore. U Crnoj Gori su se dogadjali utvrdjeni i nesporni zločini nad njima. Neke od njih je i sama država priznala. Zločina dakle ima, zločinaca i kazne za njih nema. Nalogodavce tih zločina niko nikada nije ni pokušao procesuirati. Čak "nezavisni sudovi i tužalaštvo", svima poznate komandno i politički odgovorne, često nije imalo snage i samopoštovanja pozvati samo kao svjedoke.

Od Plava i Šehovića nekad, preko Štrbaca, Kaludjerkog laza, Bukovice, deportacije, do sudjenju i torturi nad čelnicima SDA danas, nikad niko nije odgovarao. Izuzetak su donekle "slučaj Štrbci", gdje je odgovarao neki tamo Ranisavljević i Lukić. I? Niko, nikad više.

Istovremeno, kako nekad tako sada, gradjani islamske vjeroispovjesti većinski su uvijek davali podršku vladajućem režimu za čijeg su se mandata vršili zločini nad njima: od vremena Kralja Nikole, do vremena Kraljevine SHS i tadašnje podrške Nikoli Pašiću, do današnjih dana i podrške DPS-u tj. Milu Djukanoviću.

Ne osjećam se kompetentnim da pišem o vremenima kojima nijesam svjedok, a istoričarima, pogotovu domaćim, uglavnom ne vjerujem. Na moje nepovjerenje me je navelo njihovo pisanje novije istorije kojoj sam bio svjedok i učesnik.

Sraman je odnos crnogorskog, nepromijenjenog, do juče ratnog, od juče kleptokratskog režima prema Bošnjacima, ali i svim ostalim gradjanima Crne Gore. Ništa sramniji nije odnos Bošnjačke "elite" prema tom istom režimu. Taj odnos je uglavnom: ponizan, udvarački, sitnošićarski, trenutni, sitnosopstveni. Prvenstveno zbog takvog njihovog odnosa prema režimu, ali i drugih razloga koje sada ne želim elaborirati, neznaveni narod skoro stoprocentno glasa režim koji je vršio najgore moguća nedjela nad njim: etničko čišćenje, ubistva, zastrašivanja, torturu, iseljavanja, asimilaciju…

Poslije ove zadnje oslobadjajuće presude za moguće izvršioce dokazanog zločina deportacije, u kojoj opet nije bilo nijednog nalogodavca, krajnje rezigniran pozivam javno:

– Bošnjačku stranku da napusti vladajuću koaliciju

– Bošnjake, Muslimane, Crnogorce islamske vjeroispovjesti (kako god se izjašnjavali u nametnutim nam podjelama) koji su poslanici u parlamentu iz DPS-a i SDP-a, da vrate svoje mandate.  Posebno pozivam i prozivam potpresjednika Skupštine Rifata Rastodera da to uradi zbog nekadašnjeg njegovog zalaganja za rasvetljavanje ovih zločina i kažnjavanju njegovih počinilaca i nalogodavaca. Siguran sam da je ovaj moj poziv vapaj u prazno, ali se osjećam dužnim da ga uputim.

– pozivam Bošnjačke intelektualce u Crnoj Gori da oštro i beskompromisno stanu u odbranu prava i dostojanstva, kako svojeg tako i naroda kome pripadaju, te prekinu otvorenu ili prikrivenu kolaboraciju sa režimom koji je odgovoran za navedene zločine, a koji ni poslije 20 godina nije spreman da zločine procesuira i zločince kazni.

– pozivam i sve gradjane islamske vjeroispovjesti u Crnoj Gori, osjećali se oni kao Bošnjaci, Muslimani, Crnogorci ili bilo kako drugo, da nikada više ne daju jedan jedini glas ovom režimu, koji ih je najprije protjerivao i ubijao a zatim konstantno varao, dajući im uvijek lažna obećanja, uostalom kao i svim gradjanima Crne Gore.

– pozivam ih i da se na predstojećem popisu izjasne slobodno, po svom osjećanju i interesu, a ne u interesu režima.