Žarko je direktor i suvlasnik našeg najvećeg i najprestižnijeg hotela. A japrak je bilo jedno od mojih omiljenih jela…
Piše: Zipp
Žarko je direktor i suvlasnik našeg najvećeg i najprestižnijeg hotela. A japrak je bilo jedno od mojih omiljenih jela koje mi je pripremala majka, dok je mogla i bila zdrava. To je staropodgoričko jelo koje je, pretpostavljam, turskog porijekla. Liči na sarmu, samo što se mljeveno meso, oriz (riža-moderno), crni luk i ostali sastojci umotavaju u obareni raštan. Japrak se savija u mnogo manje "valjke" od sarme.
Ne znam da li su Madona, Mik Džeger, Bred Pit, Andjelina Džoli i ini, kada su bili gosti hotela Spledndid probali japrak, Brano sigurno jeste. Tu informaciju od "suvlasnika" hotela nijesam uspio uhvatiti. "Suvlasnik" nas redovno obavještava što ovi prvi, bez potonjeg jedu. Iako nam ovi prvi ne kroje sudbinu, a ovaj drugi plašim se da-da. Kao "suvlasnik" i direktor najprestižnijeg hotela izgleda da mu je glavno zaduženje da viri u pljate poznatih gostiju i trči pred kamere da nas o tome izvjesti.
Ovaj "suvlasnik" nam je i mimo "ko što jede" stalno u medijima i pred kamerama. Predsjednik je i nekakvog Crnogorskog turističkog udruženja. Sve zna i u sve se razumije. Malo je zapostavio drugog "suvlasnika" ili suvlasnike! Čuli kad igdje iko ime tog drugog suvlasnika?!
U vrijeme "investicionog buma", gradnje Avale i Zavale, Žarko "suvlasnik" izreče javno otprilike slijedeće:
"Treba nam još puno hotela poput Splendida. Procedura za dobijanje svih dozvola i papira potrebnih za gradnju je odviše spora i komplikovana. Dozvolite nama, turističkim poslenicima i biznismenima da gradimo luksuzne hotele i turistička naselja poput ovih. Zamolio bih opoziciju, razne NVO i ostale dušebrižnike da stalno ne insistiraju na poštovanju procedure, dobijanju svih potrebnih dozvola (nećemo se držati zakona kao pijan plota – što bi rekao drug Tito), a ja vam obećavam da će za par godina svi Crnogorci imati primanja od 1000 eura a da neće morati ništa da rade"!!!
Malo kasnije, traži se pomoć od države za turističku privredu i iste te hotele. Govori se kako perspektivu imaju manji hoteli sa 2 do 3 zvezdice i da veliki hoteli bez pomoći države ne mogu opstati zbog loše i kratke turističke sezone i promjene strukture turista. Elitni turizam i mi kao elitna destinacija smo najednom ispali iz igre, vratili smo se regionalnoj klijenteli. Istina, Crnogorci nište ne rade – većina ih je nezaposlena. I primaju 30 eura sa biroa umjesto nekadašnjih 90, ako i to primaju.
Povodom bombaških napada na hotel "suvlasnika", koje je rezultiralo zločinačkim ubistvom inspektora Šćekića, u istrazi Žarko reče – to što reče. Kasnije, na sudjenje demantova samog sebe. Kaže – "lupao sam gluposti". Valjda je u momentu prve izjave zaboravio na pravila ćutanja, pa su ga morali podsjetiti, iako živi i radi u Budvi gdje je ćutanje još zlatnije nego u ostatku Crne Gore. Mislim da mu se sugradjanin, filozof koji luta Platonovim pećinama dobro nasmijao dok je ovaj "lupao gluposti". A onda je došao red da se njemu smiju, sve poštujući pravila ćutanja, pišući poemu o njima.
Sad je Žarko našao novu dobitnu kombinaciju za naš čas elitni, čas neelitni turizam. I odmah požurio da nam je saopšti putem medija. To su lou-kost kompanije i "naši kapaciteti u privatnom smještaju koji su bolji od onih u Turskoj i Grčkoj".
Vozi Miško.
Postovani ZIPP-e. Nema nista bez starih prijatelja.
Vec se dva dana odlucujem da napisem komentar za jedan od nijboljih tektova koje ste napisali (odnosno, koje sam procitao) i jutros gledam – niko ni slovca.
A ono o cemu govorite je izuzetno vazno za CG. Mnogo vaznije od Popisa i limenih crkvi.
U pravu ste u svemu sto ste u ovom tekstu (iz)rekli. Cinjenica je da je crnogorski turizam zaroblejn od strane strucnjaka koji nemaju blage veze sto treba uraditi. Ili, ako znaju, to vjesto kriju.
Rezultat toga su ova lutanja od nisko-budzetskog do luksuznog (up-scale) koncepata turizma – i nazad. Cinjenica je da nisko-budzetni turizam nije proizvod za CG jer nemamo ta prostranstva i ogromne plaze, a i struktura ne odgovara. Sa svojim neospornim prirodnim ljepotama i jednistvenoj kombinaciji mora i planina CG je idealna za kulturni i aktivni (adventure) turizam. A na nekim mjestima (Sv. Stefan) i za up-scale/luksuzni turizam. Naravno, za to je potrebna infrastruktura i to ne hoteli tipa “Splendid” vec manji “boutique” hoteli napravljeni u skladu sa prirodom i u tradicionalnim lokalnom stilu. No, ono sto je jos vaznije je skolovani kadar, koji govori strane jezike, posjeduje neoophodno znanje, i ljubaznost.
I na kraju, jer ovo je tema za citavu knjigu, CG nema turisticku ponudu!
Dzabe se zidaju hoteli, ako se ti hoteli ne “upakuju” u odgovarajuce programe i plasiraju na strana trzista. Za to su poterbni kreativnost i odlican marketing. Kao sto rece Peter Drucker “U poslovanju najvazniji su inovacija (kreativnost) i marketing – sve ostalo su troskovi!” . Moderno turisticko trziste, zahvaljujuci internetu, ali i ostalim demografskim i psihografskim promjenama je potpuno segmentirano. Zato je potrebno imati poseban program za svaki segment (niche). Npr. u ovom trenutku CG je skoro prazna, dok su neke mediternaske drzave pune gostiju (Spanija, Portugalija*, Italija, Israel, Egipat (do prije mjesec dana) itd.). Klima je ista ili priblizna i CG je po svemu konkurentna osim – sto nema proizvod za npr. segment penzionera (senior/mature market), ili kulturnih programa.
Penzionerski segment – koji je oduvjek bio najvazniji i najveci, zbog toga sto ovi turisti imaju ne samo novca vec i vrijeme – se drasticno promijenio (demografski) i pomjerio gornje granice zbog duzeg zivotnog vijeka. Takodje, sada nastaju i promjene u strukturi, jer se ovo trziste puni sve brze sa tzv. “baby boomers” tj. generacijom rodjenih 50-60-ih godina proslog vijeka koji sada prelaze u penzionere (50+ market). Da ne ulazim u ovu materiju koja je zaista kompleksna, ova generacija ima razlicite interese od prethiodnih generacija istih godina. Njih zanimaju mnogo vise kultura, istorija, kontakti sa lokalnim stanovnistvom, aktivan odmor (hodanje, biciklizam, planinarenje, isl.), ne vole da se vozikaju u autobusima po vas bijeli dan, imaju mnogo razlicitih licnih interesa, itd. Ali za to treba jos nesto osim lijepe priprode, kojom je CG Bogu hvala CG obdarena, a to su pomenuti hoteli sa ljubaznim osobljem, kulturni priogrami (npr. koncerti lokalnih folklornih pjesama i igara, umjeticke galerije, muzeji, mogucnost posjeta lokalnim vinarijama sa degustacijom vina i hrane, odlicni restorani sa lokalnim i medjunarodnim specijalitetima, bavljenja fotografisanjem, zanatima (crafts), slikanjem, i sl. kao i vec pomenitim aktivnim odmorom. Ali izuzetno vazno je i orgzanizovanje predavanja o istoriji i umjetnosti naroda CG (jer moderni turist putuje najvise da bi naucio o drugim kulturama) i ono – skoro najvaznije – obezbijediti im mugocnust da se srecu i komuniciraju sa lokalnim stanovnistvom. Za ilustraciju, Solun je imao u 19-om vijeku klub medjunarodnog “prijateljstva” – tj. klub gdje su se stranci mogli sresti sa lokalnim poslovnim ljudima, trgovcima i ljudima (koji su govorili strane jezike). Tako nesto rijetko gdje postoji danas – ali nije neizvodljivo.
Moram da zavrsim jer je ovaj komentar tri puta duzi nego sto sam planirao. Ali kriva je i tema koja je zaista neiscrpna.
Dakle, ne treba CG toliko infrastruktura, koliko kadrovi tj. ljudi koji poznaju moderni turizam , koji znaju kako da naprave programa za svaki segment, i koji dobro pozanju strana trzista.
I naravno, ozbiljan i profesionalan rad.
Jos jednom, puna podrska tektsu.