Ikiru

by | dec 30, 2010 | Blog | 6 comments

Zivjeti ili zivotariti

Piše: Časlav Pejović

Dok sam pripremao zadnji blog koji je bio planiran da bude stvarno zadnji na temi o branama o Moraci, sjetih se jednog filma koji je na mene ostavio snazan utisak. Radi se o filmu “Ikiru”, poznatog japanskog reditelja Kurosave. Vecina ljubitelja filma Kurosavu zna po nekim drugim filmovima, kao sto su "Rashomon" i "Sedam samuraja", dok je “Ikiru” manje poznat.

Glavni junak filma “Ikiru” je covjek koji je citavu karijeru proveo kao drzavni cinovnik, tipa “kancelarijski moljac”. Taj gospodin, vec u godinama pred penziju, nakon sto je primijetio neke cudne simptome, otisao je u bolnicu da se pregleda. U bolnici je ustanovljeno da ima rak i da mu je ostalo jos samo nekoliko mjeseci zivota. Covjek je, naravno, dozivio sok. Iznenada se nasao u sasvim novoj situaciji da pred sobom ima jos samo nekoliko mjeseci zivota. Kako ih najbolje iskoristiti? Junak price najprije odlucuje da proba cari nocnog zivota, za koji dotad nije mnogo mario. Ali, ne…nije to to…

Jednog dana sretne mladu koleginicu sa posla i s njom podje na rucak. Ta mlada zena bila je puna zivotne energije, uvijek raspolozena. Nas junak je upita kako moze da bude uvijek tako vedra i raspolozena, u cemu je tajna? Djevojka izvadi iz torbe jednu lutku, kazavsi da je ona napravila tu lutku i da radost nalazi u tome sto radi nesto sto djecu cini srecnom. “Zasto ne bi ti nesto tako radio”, rece mu prilikom pozdrava.

Ovdje je nas junak “prelomio”, da citiram DPS lika iz zetske sapunice o Masanu. Sjetio se kako je kod njega dolazila grupa gradjana da pokloni opstini jednu parcelu u gradu da se tu napravi park za djecu. Postupak se otegao, u medjuvremenu su u igru usli lokalni tajkuni povezani s jakuzom i politicarima (zvuci poznato?). Krenuo je i postupak za izmjenu urbanistickog plana, tako da je umjesto parka za djecu na tom mjestu ucrtana poslovna zgrada. Nas junak krece u akciju. Ide od jedne do druge kancelarije, visi satima ispred saltera, sve dok ne dobije potrebne isprave. Jakuza dolazi, prijeti, ali nas junak ne haje. Na kraju je uspio da se izbori i uprkos svim smetnjama, prijetnjama i spletkama, park je napravljen. Zadnja je scena. Nas junak ide u tek napravljeni park, sijeda na ljuljasku i pjeva jednu tuznu pjesmu o tome da se ljubav treba pronaci dok si mlad, jer zivot je kratak. Pjevajuci tu pjesmu, umire.

Evo, sav sam se najezio dok ovo pisem, jer sam se zivo sjetio te scene, covjeka pred smrt koji hrapavim glasom pjeva tuznu pjesmu o ljubavi i zivotu. Ikiru znaci zivjeti. Citava ova prica se na filmu odvija na njegovoj sahrani, gdje svako iz svog ugla prica svoju pricu o nasem junaku i parku za djecu. Izuzetan film.

Pretpostavljam da sam se ovog filma sjetio jer sam se podsvjesno stavio u ulogu junaka iz tog filma. Ako mislite da je pretenciozno, priznajem da jeste. Bar se nadam da mi je ostalo malo vise hodanja po ovom svijetu nego sto je nekoliko mjeseci.

Junak iz filma “Ikiru” je, na kraju, uspio. Kakve su sanse na uspjeh u ovoj nasoj prici o branama na Moraci? Neko ce reci, “to je bila samo filmska prica”, ili “to je Japan”. Tome je tesko prigovoriti. Ali, to ne znaci da treba odustati i predati se. Crnogorci moraju da se uce da ne cute i da ne cekaju da im neko bolju Crnu Goru donese na poklon. Za to se moraju sami izboriti.  Sto ih manje bude cutalo, to ce biti lakse mijenjati Crnu Goru na bolje.

Da li napori, kao sto je ovaj u vezi  brana na Moraci,  mogu imati nekog efekta? Moj je princip da treba pokusati. Jer, ako pokusate, mozda uspijete; ako ne pokusate, zasigurno necete.

 

6 0 komentara

  1. Veljko B Ilic

    Fina ova prica provesora Pejovica o filmu “Ikiru”. I ja postadoh sentimentalan jer se sjetih onih izreka starih Helena: “Sve tece, sve se mijenja, nista nema vjecito.” Onda mi se misli vratise pola vijeka unazad kada ja kao momce od 21 godinu, podjoh sa svojim, sada pokojnim ocem, da posjetimo bolesnoga nasega komsiju Bogdana. Pita njega moj otac , kako mu je izgledao ovaj njegov dugi zivot od devedest godina? Bogdan mu odgovori: “Izgleda mi kao da sam na jedna vrata usao, a na druga izasao”.

    Mene cude neke nepotrebne zadjevice, kako izmedju pojedinaca, tako i izmedju nekih koji su grupisani u toboz neka udruzenja, pa dozvoljavaju drugi da razmisljaju za njih. Tako, da ima i onih maloumnih koji sve probleme zele da resavaju sa ispoljavanjem neke mrznje prema drugima, a ne da pokusavaju nesto ljudski i posteno uciniti za zajednicu u kojoj zive. Ljubav je vjecita. Nas narod kaze: “Baci dobro u vodu, nekad ce isplivati, a zlo nikada.”

    Sa velikim interesovanjem citam vase price, profesore Pejovicu. Neka Vam bude srecna Nova 2011 godina, kao i svim posjetiocima i urednistvu PCNEN-a!

  2. Časlav Pejović

    Veljko, hvala na komentaru. Slazem se da treba izbjegavati nepotrebne zadjevice, kao i jednoumnost, te da treba razmisljati svojom glavom. Ipak, treba praviti razliku izmedju argumentovane kritike i kritizerstva. Ja jesam bio kritican prema Vladi, ali sam svaki svoj kriticni stav potkrijepio argumentima. Moguce da negdje nijesam bio u pravu, ali zla namjera nije postojala.

    Nas je narod sklon pretjerivanju, pa tako cesto potegne i za teskim rijecima bez neke potrebe i bez mjere. I ja sam u prvoj verziji ovog teksta upotrijebio par tezih kvalifikacija. Obrisao sam ih jer mislim da ne idu uz pricu o ovom lijepom filmu.

    Ja sam s pricama na blogu zavrsio. Mozete sada malo da pocinete od mene. Osjetio sam potrebu da detaljnije objasnim svoje stavove, a forma bloga je za to najpogodnija. Narocito kada imate ovako tolerantnog domacina, kao sto je pcnen. Pridruzujem se cestitkama za Novu Godu posjetiocima ovog sajta i, naravno, domacinima ovog sajta, pcnen-u.

    Citamo se dogodine.

  3. danilo stojanovic

    Postovani Caslave,

    Nijesam stigao ni da posaljem komentare na prethodne blogove, a vi najaviste zavrsetak blogovanja – nadam se privremeno?

    Zelim samo da vam uputim komplimente za veoma razumnu, objektivnu i tolerantnu diskusiju – o veoma vaznom, i veoma kontroverznom, pitanju koje se nalazi pred gradjanima (i drzavom) CG. Iako se u principu slazem sa vama u mnogim vasim tezama – jos nijesam dosao do moje jasne pozicije. Pitanje nije ni lako, niti jednostavno – a i nijesu mi poznate sve cinjenice.

    Ono sto je izuzetno vazno (po meni) je nacin na koji ste inicirali razgovor povodom ovog pitanja. Toliko smo navikli u CG na ruzne rijeci i uvrede u slicnim diskusijama da je nekada neprijatno pratiti te rasprave – a kamoli ucestvovati u njima. (Doduse PCNEN-u je manje izlozen takvim raspravama od slicnih portala – i to treba pohvaliti). Ton takvim diskusijama nazalost daje i nas Parlament, odnosno politicari. Tako da govor mrznje i netolerancije postaje sve prisutniji na medijskoj i politickoj sceni CG. Tim vise je vas nastup za pohvalu jer ste nas vratili – posebno divnim primjerima iz Japanske kuture – na ono sto je izuzetno vazno, a to je postovanje sagovornika i briga o zajednici.

    Moram primjetiti da je na Orijentu – posebno u Japanu – ljubaznost i postovanje u medjuljudskim odnosima nesto bez cega to drustvo ne bi moglo opstati. Zahvaljujuci mozda najvise Budizmu (Zen Buddhism) i Konfucijanizmu taj odnos je njegovan vjekovima i veoma je prisutanu Japanu. Iako, naravno, ni Japan nije imun od nasilja i kriminala. Japan me je oduvijek fascinirao kao kultura. Na neki nacin, cini mi se da je postajala i izvjesna paralela izmedju nasih predaka i japanskih ratnika – samuraja. I to ne samo u pogledu viteskog (bushido) koda vec vise u odnosu prema smrti , lojalnosti, hrabrosti – i snage karaktera.

    Ova vasa prica me je podsjetila na jedan dogadjaj od prije nekoliko godina – kada sam prelistavajuci knjige u crkvenoj knjizari bio svjedok (nenamjeran) razgovora izmedju mlade zene (koja se bavila prodajim crkvenih knjiga) i mladog covijeka – koji se upravo vratio sa studija u Japanu i naveliko hvalio kulturu i ljubaznost (“blagougodnost”) Japanaca. Na to mu je mlada dama odgovorila: “Nista im ta blagougodnost nece pomoci jer nijesu Pravoslavci – svi ce oni zavrsiti u Paklu”. Nije me sokirala toliko okrutnost te misli – vec prostodusna vjera te djevojke da je ona (apsolutnio) u pravu. Ovo navodim da bih ilustrovao pogubne posljedice nasih dogmatskih shvatanja, laznih mitova i istorija, i nasu opstu netoleranciju i nepostovanje prava sugradjanina. Nazalost, monoteisticke religije (pa i nase Hriscanstvo) su svojom iskljucivoscu daleko manje tolerantne od religija Orijenta, i to je nazalost dio naseg nasljedja s kojim se ne mozemo ponositi. Tragicno je to sto je Isusova poruka bila poruka ljubavi: “Ljubi bliznjeg svoga” – a istorija Hriscanske crkve je puna vjerske mrznje, ratova, spaljivanja vjestica, itd. – tj. istorija netolerancije prema drugacijem misljenju ili vjerovanju.
    Sto zelim da kazem je da ce nam, nazlost, trebati mnogo vremena da se ponovo uspostave moralne vrijednost zasnovane na najvisim principima humanosti. Nedostaje nam ono “plemstvo karaktera” nasih predaka. Mozda je to i nemoguce u novom dobu tzv. “poravnatog svijeta” (flat world) gdje ne postioji vise nikakve (pa ni moralne) vertikale?

    Mozda je, ipak, najbolje i pozeljno – da krenemo od pristojanosti i tolerancije u odnosima sa drugima, kao i od osjecanja zajednistva. Zato smatram vase ucesce izuzetno vaznim. Ukazali ste nam kako treba – civilizovano, i s postovanjem sago vornika – razgovarati.

    Srecna Nova godina.

    P.S. Takodje sve najbolje u Novoj godini g. Ilicu (jedinom komentatoru ovog vaseg teksta) i, naravno, PCNEN-u i svim ucesnicima svih prethodnih diskusija.

    I da nam Bog da vise razuma – jer “kada bogovi zele da kazne covjeka – oduzmu mu razum” (Euripid)

  4. Časlav Pejović

    Danilo, hvala na komentaru. Ne mogu sad da kazem da li sam s blogom zavrsio privremeno, ili trajno. Ako budem osjetio potrebu da nesto napisem i budem imao vremena, mozda opet nesto napisem. Prethodna serija tekstova je dosla u, za mene, zgodno vrijeme, jer se radilo o praznicima i imao sam veremena da pisem i ovakve stvari. U Japanu je za mene nedostatak vremena, generalno, najveci problem.

    Tema o branama je posebno vazna, jer kad se jednom naprave, greska se ne moze ispraviti. U ovom slucaju, posljedice po Crnu Goru mogu biti veoma teske. Ja sam iznio stav i vjerujem da su moji argumenti ubjedljivi. Naravno, imam i ja odredjene dileme, jer nijesam u posjedu svih relevantnih informacija, iako sam se trudio da sto vise saznam na osnovu informacija koje su dostupne. Ova tema je za mene i profesionalno interesantna, jer se, izmedju ostalog, bavim i pravom stranih ulaganja.

    Vezano za toleranciju razgovora, to je stvar koja se uci i u tome vaznu ulogu ima sredina u kojoj se zivi. Balkan je, nazalost, poznat po niskom stepenu tolerancije za drugacije misljenje, te spremnost da se olako potezu teske rijeci. Slazem se da je PCNEN uspio da ogranici taj negativni aspekt, koji je prisutan na mnogim portalima.

    Sto se tice slicnosti izmedju Japanaca i Crnogoraca, samo djelimicno se mogu sloziti s ocjenom koju ste dali. Moguce je da je bilo slicnosti u 19. vijeku. Danas se radi o veoma razlicitim mentalitetima. Japanci su vrlo disciplinovan narod, postuju pravila, kada imate zeleno svijetlo na semaforu ne morate gledati ni lijevo ni desno, da vas koje auto ne zgazi, u prodavnici, pijaci ili restoranu mozete biti sigurni da neceti biti zakinuti ili prevareni, postuju se oni koji priljezno i savjesno rade, svaki posao, ma koji bio, radi se temeljno, nasilje u obicnom zivotu prakticno ne postoji, izuzimajuci kriminal (koji policija dobro kontrolise), za nekog ko bi silom pokusavao da rjesava probleme reakcija sredine bi bila gadjenje i prezir…mogao bih jos da nabrajam. E sad, pokusajte da ovo sto sam napisao o Japancima primijenite na Crnogorce, pa gledajte sto cete dobiti. Mislim na sadasnju Crnu Goru i kriterijume vrijednosti koji preovladjuju. To je ono sto trazi najvecu paznju, jer bez drasticnih promjena sadasnjih izopacenih kriterijuma vrijednosti, Crna Gora se ne moze razvijati na zdravim osnovama. Nazalost, kod nas se paznja redovno skrece sa glavnih na sporedne teme. Pretpostavljam da to nekome odgovara, kao sto mnogima odgovara sadasnji kriterijum vrijednosti.

  5. Milovan Vukov Jankovic

    Malo je ljudi u CGi,
    koji su nashli sebe, i zele da daju doprinos za OPSHTE DOBRO, da pomognu bliznjima i da o oni zasite svoje potrebe i ambicije i pochnu djelovat LOKALNO a razmishljt GLOBALNO.

    U`se, na`se i pod`se dominira CGom,
    a potroshachka groznica razara familije, plemena, bracu i kumove, najteze je naci ZIRANTA u CGi.

    Mnogi su losnuli o zemlji na prvom testu LJUDSKOSTI kad je pochela pljachka stoleca,
    samo su LUDI&MUDRI znali put do BLAGA CARA RADOVANA.

    Zato i pratim napore uvazenog Profesora, da nas OPLEMENI i ukaze na druge kulture, koji se ne kunu u DOGME,
    vjerske, ideoloshke i nacijonalistichke,
    nego ZIVE ZIVOT SA LJUBAVLJU ZA BLIZNJEGA SVOGA I BRINU O SINOVIMA I UNUCIMA,
    kao onaj Kinez koji u dokolici vadi glinu i sushi je na suncu, da bi unuci imali materijal za porcelan.

  6. danilo stojanovic

    Caslave, hvala na odgovoru. Zaista mi je milo da sam imao cast da vas upoznam (preko PCNEN-a).

    Nadam se da cemo se mozda i sresti kada dodjete ponovo u CG?

    Bilo bi veoma pozeljno, i nadam se, da cete ipak naci vremena da se javite, povremeno, po nekom vaznom pitanju kao sto je ovo o kojemu ste pisali.

    Potpuno se slazem sa vasim pristupom po pitanju Morace i smatram da su vase primjedbe na mjestu. Sigurno je da bi o ovako krucijalnim pitanjima (po buducnost CG) trebalo daleko vise javne diskusije i cinjenica. Nadam se da ce, na kraju, ipak razum pobijediti –jer inace ce nam biti “mrka kapa”.

    Slazem se i sa vasim opaskama o toleranciji i postovanju sagovornika. Nazalost, ne vidim poboljsanje u bliskoj buducnosti. Medjutim, treba od necega poceti. “Put od hiljadu milja pocinje s jednim korakom”(Lao Tze). Mozda ste vi, i nehotice, napravili “prvi korak” – sa vasom argumentacijom po pitanju Morace. Bar ovdje, na PCNEN-u, bi trebali njegovati lijepe rijeci i postovanje prema ideoloskim protivnicima. Umjesto govora mrznje – trebali bi da vodimo “viteske megdane” sa (ideoloskim) protivnicima. I to iskljucivo sa znanjem i istinom.

    Kada sam napravio (grubu) paralelu izmedju Crnoogoraca i Japanaca, imao sam u vidu upravo ovo sto i vi kazete – nase pretke iz 19-og stoljeca. Tada je CG – i Crnogorci – bila svijetli primjer za citavu Evropu. Nazalost, nase moderne generacije (posebno s kraja 20-og stoljeca) su uspjele da taj ogromni kredit pretvore u cisti gubitak. No, nadam se da ce generacije koje dolaze poslije nas ponovo donijeti slavu i ugled CG – i svim gradjanima CG. Imamo zdrave korijene valjda ce iz njih iznici ponovo veliko stablo? Treba samo stalno krciti korov lazi i prijevara koji prijeti da nas ugusi.

    Sve najbolje u Novoj 2011 godini.

Submit a Comment