Piše: Duško Vuković
Ne mogu da se tačno sjetiti, ali znam sigurno da mi se, barem jednom, u karijeri desilo da odem sa događaja koji nije počeo u zakazano vrijeme, a o tome novinare/ke nijesu blagovremeno obavijestili oni čija je to bila dužnost.
Bezbroj puta se, međutim, desilo da zajedno sa kolegama gunđam zbog toga što neki zvaničnik kasni na zakazani sastanak sa nama.
Ovih stvari se prisjećam povodom današnje reakcije novinara/ki na kašnjenje crnogorske vrhovne državne tužiteljke i njenog italijanskog kolege na zakazanu konferenciju za štampu. Pošto im se niko nije obratio čitavih pola sata, oni su odlučili da odu.
Glava crnogorskog tužilaštva je kasnije prekorila novinare/ke zbog njihovog gesta, navodeći da ovo nije jedino kažnjenje, pogotovo kada naši zasjednu sa stranim zvaničnicima.
Nije, međutim, problem u kašnjenju. Toga je uvijek bilo, ima ga i biće ga, ali… Problem je u onome čemu niko tužiteljku i njeno radno okruženje ne bi morao da podučava na kursevima o odnosima s medijima i javnošću.
Ako kasnite, stvar je elementarne uljudnosti da o tome obavijestite one koji vas čekaju. Nema tu nikakve mudrosti, niti PR štosova. Ima samo dobrog kućnog odgoja, kojeg, ako ga je uopšte bilo, potire arogancija vlasti i moći.
Nijesu ovdje u pitanju novinari/ke. Niko od njih nije došao u vilu Gorica iz privatnih razloga. Oni su tamo bili izaslanici medija, a imajući u vidu ulogu masovnih medija u demokratskim društvima, treba ih shvatiti kao izaslanike javnosti, građana/građanki.
Ne znam šta su moje kolege/koleginice mislili da štite današnjim protestom, ali to, svakako, ne bi trebala da bude vlastita profesionalna taština. Njihovog protesta je jedino vrijedno dostojanstvo javnosti, kojoj oni treba da služe.
Nije vrhovna državna tužiteljka Ranka Čarapić jedina u Crnoj Gori nesvjesna činjenice da nepoštovanje novinara/ki znači nepoštovanje javnosti. Ili su ona i ini toga i te kako svjesni, ali im može biti.
A za to da im može biti su i te kako krivi neki mediji i neki novinari.
Gospodine Vukovicu, sve ste rekli zadnjim dijelom teksta:
“Nije vrhovna državna tužiteljka Ranka Čarapić jedina u Crnoj Gori nesvjesna činjenice da nepoštovanje novinara/ki znači nepoštovanje javnosti. Ili su ona i ini toga i te kako svjesni, ali im može biti.
A za to da im može biti su i te kako krivi neki mediji i neki novinari.”
Nego, je li ovo onaj Grasso sto je ispitivao i neke krakove crnogorske hobotnice? Vjerovatno je bahatost Carapiceve utoliko veca sto misli da je Grasso dosao njoj na noge, no iskreno se nadam da se zajeb..unila.
Da se radi samo o Drzavnom Tuziocu CG i medijima ova prica moze da prodje – iako se pitam da li bi ragovali ovako da je kasnio Premijer?
Naravno da je kancelarija D.T. reagovala neprofesionalno i mozda je i opravdano kaznjena za svoji aroganciju i nepostovanje medija. Sigurno je da je neki od njenih sluzbenika mogao da se izvini u njeno ime i zamoli novinare da sacekaju.
Da se samo radilo o ove dvije strane ovo bi se moglo razumjeti. Ono sto ne razumijem, a i ne odobravam, je to sto je u tom nadgornjavanju bio i treci ucesnik – gost CG – Drzavni Tuzilac Italije.
Da li je to bio lijep gest prema njemu?. Sigurno je da on nije trebao (a ni mogao) da brine o protokolu u CG.
Dakle u ovoj svadju stradala je treca neduzna osoba.
A to nije u redu. Posebno kada ti isti mediji toliko ostro i kriticki pisu o kriminalu u CG. Ne mogu da shvatim da su smatrali da je razgovor sa D.T. Italije manje vazan od njihovog sukoba, i ocigledne netrpeljivosti prema D.T. CG.