Život sadašnji piše vijesti, a bivši zvaničnici memoare!

Piše: Duško Vuković

Kad sam mlađan novinar bio ja, zapalo me jednog ljeta da ‘pokrivam’ turističku sezonu. Prije početka iste, tadašnji predsjednik kolektivnog predsjedništva Socijalističke Republike Crne Gore, Miodrag Vlahović, rođeni brat narodnog heroja Veljka Vlahovića, organizovao je sastanak sa turističkim novinarima. (Danas takve vrste sastanaka zovu brifinzima).

Ne sjećam se o čemu se sve pričalo, ali sam utuvio glavni savjet druga predsjednika novinarima, a njegova suština je bila da, dok traje glavna turistička sezona (dva ljetnja mjeseca), namjerno previđamo probleme i propuste koje uočimo, pa o njima pišemo kad gosti odu doma.

Meni takav savjet nije nešto držao vodu, pa sam drugu Vlahoviću rekao da nema svrhe ukazivati na probleme naknadno, nego onda kada su oni aktuelni, e da bi isti bili riješeni, a sve u ime poboljšanja turističkih usluga, na koje je Crna Gora i onda i sada puno polagala.

Nijesam, koliko se sjećam, druga Vlahovića razuvjerio, ama ni on mene, što traje do dana današnjeg, a ovoga zbitija iz profesionalne mladosti sam se sjetio povodom sličnog podučavanja novinara od strane aktuelnog ministra turizma Predraga Nenezića.

Logično je meni da zvaničnici vole da im izgleda sve potaman u zoni odgovornosti i da ne trpe sitna zakeranja, a pogotovo ne ‘urokljive oči’ koje ‘ubijaju’ idilične slike stvarnosti. Sada je u pitanju turizam, juče je bilo državno pitanje, prekjuče ‘rat za mir’, teke stalno ima nešto da se oposli što ne trpi kritike u hodu.

Zvaničnici vole memoarsku prozu, a ne onu tekuću, svakodnevnu, ali šta da se radi – sadašnji život piše vijesti, a bivši zvaničnici memoare!