Filozofija planinarenja u sebi nema ničega što bi se podudaralo sa glagolom koji u sebi nosi stravu ratovanja, posvajanja i otimanja
Piše: Duško Vuković
Svaka čast momci!
Gledao sam večeras slavlje na nikšićkom trgu u čast srećnog uspona Đorđija Vujičić, Draga Vujovića i Marka Blečića na Mont Everest i njihovog, takođe srećnog, silaska sa najvišeg vrha na planeti Zemlji.
Radujem se ovom uspjehu kao i mnogi, ali nijesam radostan zbog glagola koji se ovom prigodom koristi.
Nijesam, doduše, od Đorđija, Draga i Marka čuo da ovaj glagol izgovaraju, ali ga preko zuba preturaju svi ostali, moje kolege novinari pogotovo.
Filozofija istinskog planinarenja u sebi nema ničega što bi se podudaralo sa glagolom koji u sebi nosi stravu ratovanja, posvajanja i otimanja.
Planina se ne osvaja i zato je glagol osvojiti prognan iz planinarskog rječnika. Umjesto njega, kao najprikladniji, koristi se glagol (po)peti, pa umjesto da planinar/ka kaže: ‘Osvojio/la sam …., reći će: „Popeo/la sam …’.
"Ka visinama i ćutanju", kako bi u naslovu svojih planinarskih traganja rekao slavni beogradski profesor Raško Dimitrijević.
"Alpinizam je kompleks aktivnosti koje se u suštini svode na kretanja nepristupačnim i neuređenim planinskim predjelima i stijenama isključivo iz "sportskih" (u smislu stila, brzine i dosega), estetskih i kontemplacijskih tj. duhovnih potreba", našao sam u Wikipediji.
Onima koji dolazak na vrh planine doživljavaju kao osvajanje savjetujem da razmisle o tome da li je Njegoš želio da osvoji Lovćen kad je njegov vrh odredio za svoje vječno boravište.
Himalaji, čiji je Mont Everest najviši vrh, na Sanskritu znače Sniježno boravište ( od hima ‘snijeg’, i aalaya ‘boravište’). Podstiče li to ime na osvajanje ili na kontemplaciju?
Može li se osvojiti Sagarmata (Čelo neba), kako na sanskritu zvuči najviši vrh Himalaja?
Kako se može osvojiti neko ko je Čomolungma (Majka univerzuma) – na tibetanskom.
Može, ako se slijedi faustovsko-predatorski duh zapadne civilizacije, koja je posvojila Majku univerzuma imenom Ser Artura Džordža Everesta, koji je objavio visinu Čela neba na osnovu šest odvojenih mjerenja.
Može ako se navodi da se prvi na najviši vrh Sniježnog boravišta godine kad sam ja rođen popeo ser Edmund Hilari, a zaboravi da je sa njim bio i Nepalac Tenzing Norgaj.
Oni koji su bili makar i na jednom vrhu znaju da ih tamo nije odveo nikakav predatorski instinkt, čak i ako su, možda, bili skloni da tako o svom hodočašću govore, već istinska potraga za onostranim u sebi i izvan sebe.
Одличан текст!
“Kako se može osvojiti neko ko je Čomolungma (Majka univerzuma) – na tibetanskom.” DV
Blizak mi je pristup autora ovoj temi, ali postoji i drugi apsekt.
Naime, “osvajanje “(conquest na Engleskom) je tipican “zapadni” pojam sinoniman sa trijumfom, pobjedom, itd.
“Osvaja” se i zensko srce.
“Osvaja” se i kosmos/ univerzum (space conquest).
“Osvaja” se novo znanje”
Mislim da je to posljedica drugacijeg umnog, psholioskog i spiritialnog sklopa zapadnog covijeka. Uostalom, prvi osvajac Mt. Everesta je bio Novozelandjanin/Englez (Sir) Edmund Hilari. Vjerovatno nijednom orijentalcu nije palo napamet da se penje na Himalaje (vrhove). Serpa Tenzing Norgaj ga je pratio jer je bio placen da to uradi. Ocigledno da je to mogao da uradi i sam ranije – ali, kao sto rekoh, to mu nije palo napamet.
Samo individualisticki Zapad smatra da je pobjeda, savladavanje necega uz ogromne napore, “osvajanje”.
Popeti se na najvise vrhove svijeta zato i jeste na neki nacin “osvjajanje” i ta rijec je bliza nama zapadnjacima nego orijentalcima. Zato sto je uspjesno penjanje na Mt. Everest zaista trijumf ljudskog duha nad prirodom. Pa se moze primjeniti i termin osvajanje (ne u teritorijalnom smislu – onda je to ratni termin – vec u spiritualnom smislu osvajanje necega sto se smatralo nedostiznim ili tesko dostiznim. Znaci “osvajanje” – kao pobjeda ljudskog duha – nad “okrutnom” i “neosvojivom” planinom. Zar nijeste primjetili da se za vrhove na koje jos nije krocial ljudska noga kaze “neosvojivi”
Kao sto rekoh, blizak mi je pristup autora – ali mogu da razumijem i upotrebu ove rijeci – u ovom kontekstu.
Davno nekada osvajali smo vrhove ovih planina u Crnoj Gori prije nego je nas Dusko rodjen. Sjecam se dobro savjeta koji nam je davao jedan starac iz naseg sela prije nego sto smo nas nekolika momceta, (i djevojke takodje), peli na vrhove Zle Gore, Njegosa, Somine i Vukotinih Golija. Starac se izrazavao ovako: “Planina i zena se ne mogu osvojiti dok se ne popnete na njih.” Tada, u ta srecna vremena niijessmo nista znali o rodnoj ravnopravnosti. Na planine su izdizale i zene i ljudi zajedno. Zene smo vecinom nazivali planinkama.
Sjecam se dobro, kad smo htjeli da se popnemo na jedno brdo koje smo zvali Borova Glavica. Jedna od planinki je uganula nogu. Odabrase mene da je ponesem do obliznje poljane. Tezega bremena niikada nijesam imao. Od tada sam prestao sa planinarenjem.
Nasi planinari su veliki uspjeh kada su se popeli na Kilimandzaro. (Sreca je sto u drustvu nijesu imali zenskinja.)
Izvinjavam se citaocima i citateljkama na gramaticke (i ostale) greske.