Ski centar, najzad

Objavljeno: 18.01.2010, 19:57h

Juče sam po prvi put bio ove godine. I oduševio se. A mene nije lako oduševiti.

Juče sam po prvi put bio ove godine. I oduševio se. A mene nije lako oduševiti.

Piše: Zipp

 

Godinama idem iskljućivo u domaće „Ski-centre". Volim planinu, snijeg. Skijanje posebno. A nemam novca, često ni vremena, da vidim i probam staze „mondenskih" skijališta.

Domaći „ski centri" su u stvari mala, loša, slabo obezbijedjena, još slabije uredjena skijališta sa enormno visokim cijenama za ono što nude. Iz godine u godinu se ponavlja ista situacija. Ili je gora. Tako je bilo i na mom omiljenom domaćem skijalištu, Jezerinama kod Kolašina, koje se sada „moderno" zove „Kolašin 1450 ski-resort". Sjećam se prethodne uprave i njihovog čuvenog direktora Medenice. Svake godine ista priča: „Sve je spremno, staze su odlično pripremljene, žičare remontovane, staza Ključ (tada najbolja) će raditi cijele godine(skoro nikada nije radila)…". Stane pred kamere, glavna žica ne radi a on naredi da se pusti dok se snima prilog. Ljepota. Od prevare. Još kada je dodatno začini izvještač „novine od riječi", neki Dr. Drašković.

 

Skijalište Jezerine je uzeo (bukvalno) novopčen tajkun, „kontraverzni biznismen" kako se to popularno kaže, izvjesni Bećirović. Digao cijene kao da je „Aspen" a nije uradio praktično ništa, osim što su staze najzad bile dobro utabane. Ski pas 20 eura(za što?), kafa 2 eura, čaj 2 eura, parking za sat 2 eura… Mašala. Stekao sam utisak da je svrha skijališta, koje je praktično džabe uzeto, ne da privuče turiste u svoju dobrobit, dobrobit lokalnog stanovništva, opštine, pa i komplet Države, već da ih istjera i da skijalište bude za vlasnika i njegovo „probrano" društvo. Kao ono kada neki manji „biznismeni" naprave svoj teniski teren za sebe i partnere. Možda sam bio u pravu da je to bio cilj, dok se imalo para, zaduživalo, trošilo i krčmilo nemilice. Medjutim, od skoro su svi naši tajkuni i „kontraverzni biznismeni" zapali u finasijske i druge teškoće, te im je svaki zaradjeni euro od koristi. Da li zbog toga, ili možda nijesam bio u pravu, tek, od ove sezone skijelište „Jezerine" je možda pravi „Ski-centar".

Juče sam po prvi put bio ove godine. I oduševio se. A mene nije lako oduševiti. Uradjen je novi ski lift, šestosjed. Brz i komforan, skoro bezšuman, sa velikim usponom po vertikali. Do vrha se stiže za nepunih 5 minuta za razliku od starog koji je „guslao" 20 minuta. Kako vas novi lift vozi kroz šumu ne bije vas vjetar koji unosi zimu u kosti, kao na starom dvosjedu.  Uradjene je  mnogo novih staza, veoma dobro pripremljenih,  napravljenih kao mreža, tako da se sa teže staze možete priključiti na lakšu i obrnuto. Ubijena je jednoličnost jedne te iste staze, za razliku od prije. Staze su dobro označene, postoje putokazi, mape. Na rizičnim mjestima je postavljena zaštitna ograda a svugdje uz stazu su postavljene vidljivi graničnici koji su neophodni pri slabijoj vidljivosti i kada se oči „umore" od beskrajne bjeline. Padine sa velikim nagibom su veoma široke tako da omugućuju i lošijim skijašima da se bez problema spušte niz njih. Uskih staza ima malo i one su sa blagim nagibom. U donjem dijelu staze koji najprije ostaje bez snijega su postavljeni topovi za snijeg. Cijena parkinga je sa prošlogodišnjih  2 eura za sat, snižena na 1 euro, što je po mom mišljenju i dalje skupo. I u kafe-restoranu su cijene mislim snižene, bar bih rekao po espressu koji sam plaćao po 1.5 eura za razliku od prošlogodišnjih 2 eura. Inače se „davim" u njemu.

Juče je bila ogromna gužva na skijalištu. Po mojoj slobodnoj procjeni je bilo oko 2 000 posjetilaca. Da nije bilo novog ski-lifta, na starom ski liftu-dvosjedu bi se čekalo od pola sata do sat, uz nepoštovanje reda i nervozu, što bi ubilo i ubijalo je volju, i najzagriženijim ljubiteljima ove skupe rekreacije. Ovako se nije osjećala gužva a maximalno čekanje u špicu je bilo manje od 5 minuta. Sve „žice" osim jedne su bile u funkciji. Sve u svemu, da bih vam bolje dočarao sadašnje stanje, mogu vam reći da sam više  kilometara imao na stazama juče, za jedan dan, nego ranijih sezona za tri dana. Uz neopisiv užitak raznovrsnosti i sigurnosti na njima. Uz to, primjetio sam na njima neke poznanike koji godinama ostavljaju novac isključivo na skijalištima po Austriji, Švajcarskoj, Italiji eventualno Kopaoniku ili Joahorini, a koji su sa prezrenjem(opravdano) gledali na domaće ski-centre. Uz njih,  po govoru sam primjetio da ima dosta turista iz Srbije kao i Albanije, što može biti dobro za sve nas. Možda najzad imamo pravi ski-centar koji će donositi prihode i vlasniku i lokalnom stnovništvu-kolašincima. A to je za pohvalu. Eto, da mi ne spočitavate da uvijek i sve kudim.

O bezpotrebnim dezinformacijama uprave ski-centra, tipa, da besplatan autobus uz kupljen ski-pas vozi za skijalište  svakih pola sata(vozi svaki sat), cijenama koje bi još malo trebalo upristojiti npr. parkinga, kao i nedovoljnoj ljubaznosti, bolje reći nadmenosti pojedinih radnika na opsluživanju liftova, ovaj put neću.

Preporučujem vam vikend na snijegu, skijali ili ne. Planina i snijeg su odmor za dušu i tijelo, najbolji antistres program, pogotovu ako ste kao ja, stalno u stresu i iz memmljive rupe. I povedite djecu, obavezno, ako ih imate!

Pratite nas na Fejsbuku, Instagramu i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]
Prije nego ostavite komentar, molimo vas da pročitate Pravila komentarisanja na Portalu PCNEN

Leave a Reply

  1. danilo stojanovic says:

    Postovani Zipp drago mi je sto ste uzivali i sto ste napisali jedan zaista lijep blog. Nadam se da ce u buducnosti biti vise prilika i razloga da svi mi radujemo napretku i uspjesima.

    Nijesam vise skijac (imam povrijedjeno koljeno) pa mi je zao sto ne mogu da sa vama uzivam u skijanju. Ali mi je drago sto CG najzad ima sto dobro ponuditi turistima (od kojih zivimo) u zimskoj sezoni.

    Uzgred, iako volim more, smatram da CG ima vise sansi za uspjesan razvoj turizma na Skadarskom jezeru, Durmitoru, Bjelasici, rijeci Tari, i ostalim planinama na sjeveru. Na moju veliku zalost, more je skoro sistematski unisteno i zarobljeno u beton. Cak i ona jedinstvena i prijelepa Boka pocinje da gubi svoju ljepotu zbog (ne)ljudske aktivnosti tj. zidanja uzasno ruznih zgrada i sjece drveca.

    Nadam se da tu sudbinu nece dozivjeti prelijepe, ali malo poznate u svijetu, crnogroske planine, rijeke i jezera.

    Jos jednom podrska za vas blog.

  2. Veljko B Ilic says:

    Zipp otisao na skijanje, i javlja nam: “Eto da mi ne spocivate da uvijek sve kudim. Juce sam po prvi put bio ove godine. I odusevio se. A mene nije lako oduseviti.”
    ——————————————————————————–
    I ja sam prvi put procitao nesto sto je pisao, gore imenovani, i obradovao me teks u kojemu on sa odusevljenjem pise da ima nesto u ‘prokletoj dukljanskoj zemlji,’ sto nije bas tako crno. Ima nesto sto ga je odusevilo. Cestitamo gospodine Zipp-u! Vrijeme je da se dozovete, i da izbacite nesto negativne energije iz vase napacene duse.

    Bili ste na skijanje prvi put ove 2010-e godine. Ja sam poslednji put sgazio u snijeg 1969-e godine, tacno prije pune cetiri decenije. Nijesam se uzelio snijega. Kao sto znate, vidljivost se smanjuje ako duze vremena posmatrate tu snijeznu bjelinu. Sjecam se jednog jutra kada nam skuvase kacamak, onda ga zasmocise skorupom iz mjesine, i svi ukucani se primakosmo kotlu sa kacamakom zasmocanim skorupom da prezalagajimo, kad u to doba naidje starica iz susjednog sela. Napolju je padao snijeg. Kad udje starica, skrajnusmo se malo, a ona zbog slabe vidljivosti, ugazi nam jednom nogom u kotao sa kacamakom. Tada sam prvi put ustanovio da kada se puno vremena provede na snijegu, vidljivost se smanjuje.

    Nastavite gospodine Zipp-u da nam prenosite i poneku dobru vijest, a ne kao oni Perfectni i Grubac koji nemogu da shvate da je referendum o drzavnom statusu Crne Gore prosao, ali jos uvijek traju njihovii jurisi, u zajednici sa onima iz tabora protivnika nezavisnosti, na sve ono sto nosi crnogorsko ime. Zivjeli Zipp-e, i budite nam pozdravljeni!

  3. perfect stranger says:

    Чика Вељко, интересантна вам је ова прича о баби која је угазила у качамак. Замолио бих вас да је мало проширите – могла би да испадне сјајна колумна.

  4. Veljko B Ilic says:

    Gospodine Perfect-ni, necu sada da opisujem dogadjaj koji se desio prije vise od pola vijeka, kada je, sada pokojna, Milica Kaporusa ugazila sa jednom nogom u kotao osmocanog kacamaka. Ovo je blog gospodina Zipp-a, pa bi trebali nesto da komentarisemo sta se desava u nasoj, od snijega, pobijeljeloj Crnoj Gori. Budite mi pozdravljeni, i neka vam bude srecnija ova 2010 godina od svih onih koje su prosle!