Чувари твог поштења

by | jan 15, 2010 | Blog | 62 comments

Јел’ је то умирућег крик, ил’ слоновски бесни рик, ил’ Илија Громовник?\r\nЛеш тврди да није он, грому није такав тон, а сто посто није слон. \r\n(Бора Чорба)\r\n

Piše: Vojin Grubač

Јел’ је то умирућег крик, ил’ слоновски бесни рик, ил’ Илија Громовник?
Леш тврди да није он, грому није такав тон, а сто посто није слон.
(Бора Чорба)
   

Чак је и у актуелној државној химни Црне Горе записано да онај који је пјева, док иде позната музика, постаје аутоматски чуваром поштења Црне Горе. Посебно је ефектно када истакнути скупштински "чувар стијења" потврђује химничке тираде о поштењу симболичним гестом, познатим као – Ранкова рука на Ранковом срцу!

Изгледа да су, напокон, сви задовољни државним симболима Црне Горе, који су приликом усвајања, у анкети на Интернет страницама државне "Побједе", имали "високу подршку" која се кретала између 43 и 53 одсто анкетираних. Међутим, када би на то обраћали пажњу чувари поштења, они не би били адекватни чувари стијења, тако да је мишљење јавности завршило у вољеним стравичним кланцима, који фигуришу у свечаној пјесми.

Једино је питање, ко у свој тој причи има веће задовољство? Да ли они којима се свира државна химна, намијењена само њима, или, у тренуцима када сједе док се она интонира, добијајући при томе невиђени кајф (нескривени гушт), они којима химна није намијењена?

Поштење зависи од околности!

А тек питање репрезентације Црне Горе, која изгледа игра само за оне који устају уз државну химну? Наравно, репрезентација игра за све, само се различито тумаче њени резултати. Исти случај је и у БиХ, што је утјешна награда за Црну Гору. Колумнисти из "Босне поносне" стално утврђују да се побједе босанске репрезентације сугубо географски ограничавају на дио њене територије. На територији Републике Српске и дијелу територије Федерације БиХ, на којем је некада постојала угашена Херцег Босна, у случају побједе државне репрезентације нема славља. У Мостару славља има на једној обали ријеке Неретве, али у случају преласка на другу обалу интервенисе полиција, због некаквих нереда. Ипак, вратимо се Црној Гори…

Чувари стијења су приликом договарања око процената потребних за успјех чувеног, антологијског референдума морали пристати на летвицу од 55 одсто. Углас је тврђено да је то непоштено. Десила се масовна хистерија због таквих услова, који у били окаркатерисани као недемократски.

Послије побједе на референдуму исти чувари, али поштења, су сами у Устав записали нове, "поштене", услове за промјену државног статуса Црне Горе.

Укратко, потребне су претходне двије двотрећинске већине посланика у парламенту, а потом и допунских шездесет одсто уписаних бирача да то потврде на, самим тим очигледно сувишном,  референдуму. У преводу, тих шездесет одсто уписаних, при истој рефередумској излазности која се већ десила на претходном референдуму, требају прескочити летвицу дигнуту на цијелих седамдесет одсто изашлих. Ипак, нико није очекивао да и та квота може донијети проблеме онима који су је утврдили.

Револуција једе своју дјецу

И поред тога што ту квоту није могуће прескочити чак ни уз појаву нелажираног свињског грипа, удара комете, инвазије Кинеза, бијеса Илије Громовника, писац Андреј Николаидис и професор Светозар Јовићевић ових дана тврде да је реално могуће да Црна Гора изгуби државност? Елем, нико од њих не каже како се то чудо може десити?

Ако се условима датим Уставом додају обавезе прескакања воље великих сила, питања да ли би нека држава жељела са Црном Гором уопште стварати било какву заједницу држава, општа глобализација која значи и лагано нестајање граница, такве бојазни постају карикатурног типа.
Није проблем чувара поштења лоциран у могућој промјени државног статуса, која је фактички немогућа, већ се проблем налази у бризи због њихове, вјероватне, личне политичке маргинализације уколико се власт промијени.
Да су, којим случајем, у еуфорији побједничке охолости успјели да солидно преспавају, те да у Устав ставе квоту од 55 одсто за промјену државног статуса, тада би постојала неопходност њихових страхова, а самим тим би били вјечни чувари државности, која би се теоретски могла промијенити. Овако су, само једним гестом који онемогућава промјену државног статуса, себе одабацили у просторе сигурне политичке непотребности. Могуће је да сада осјећају да револуција може појести своју дјецу, која су заборавила да потребност за нешто мора имати за подоснову услове за такву улогу.

Прилог: пробране изјаве појединих јавних личности:

Писац Андреј Николаидис: "Какав је то страшни, неопростиви злочин три године стара Црна Гора починила, па је тако много оних који би је укинули, па је већ заслужила да је нема? Стварно, Црна Гора је држава у колијевци. Каква ће она бити, и што ће од ње постати, још увијек не може рећи нико, па ни вашарске гатаре."

Професор Светозар Јовићевић: "Трајно рјешавање црногорског државног питања не може и неће постићи све док једна, изразито убједљива већина црногорских држављана, не буде осјећала стварну приврженост својој држави.. Све док се не постигне завидан не само економски, него и статус социјалне правде и правичности уопште , повећаваће се број људи који ће се осјећати превареним и све више гледати преко плота,…".

Пјесник Бора Ђорђевић: Да ли туче газда куче? Туче газда куче вазда, зато куче арлауче. Газда бежи, куче режи, хоће газду за одмазду. Сад га вежи када лежи!

62 0 komentara

  1. perfect stranger

    У овој прилици ћу прокоментарисати само један сегмент Вашег текста, тј. питање државне химне, јер сам о неким другим стварима, као што су референдум и одређена уставна рјешења у ранијим приликама нашироко писао.

    Проблем прихватљивости државне химне је заиста комплексан. Није тешко замислити запањеност оних странаца који су били у приликама да присуствују интонирању државне химне у неким домаћим институцијама: могли су уочавати појединце који усправно, у некој врсти транса и из свег гласа пјевају стихове химне, друге који достојанствено и у америчком стилу с руком на срцу учествују у свечаном тренутку, треће који не показују никакво интересовања за свечано извођење и у вријеме интонирања читају новине у сједећем положају, четврте који за вријеме извођења пјевају неку потпуно другу пјесму, пете који спавају, итд.

    Уосталом, мишљења сам да добар дио грађанства не зна читав текст актуелне химне. Рецимо, ја сам некада са задовољством пјевушио ту мелодију, обично приликом неких ђачких екскурзија, али се текст те пјесме умногоме разликовао од актуелног.

    Очигледно је да постоји подијељеност у друштву по питању избора државне химне (као уосталом и државних симбола). Нијесам сигуран да ће се евентуалним уклањањем неких спорних строфа превазићи та подијељеност. Мала је вјероватноћа и да би увођење неких традиционалних рјешења, као што је некадашња државна химна ЦГ, имало општу сагласност.

    Нема сумње да би већинско, барем натполовично прихватање химне код грађанства представљало прихватљиво рјешење. Ево моје идеје: зашто не показати мало креативности, не ограничавати се искључиво на домаће мелодије које никада неће имати већинску сагласност; зашто не увести химну? Нема ништа природније од усвајања рјешења која дуги низ година функционишу у неким другим државама. Мој избор би била руска химна, тј бивша совјетска (јер има величанствену мелодију), али сам свјестан чињенице да ни тај избор, имајући у виду домаћу актуелну политичку ситуацију, не би био општеприхватљив. Стога бих се усредсредио на Западну Европу. Марсељеза је, по мом мишљењу, један од фаворита (мада проблем може да представља чињеница да се ради о, ипак, ратничкој пјесми). Добро рјешење би била и шпанска Marcha Real: повољност би се, у овом случају, одсликавала у непостојању званичног текста за ову химну. То би грађанству, прије свега спортистима, умногоме олакшавало посао приликом интонирања химне: умјесто пјевушења компликованих текстова, довољно би било запојати “тралалалала!”

    Сматрам да је ова моја идеја интересантна и да је политичари неће занемарити.

  2. Jole

    Nemojte propustiti ovaj clanak.

    Pocinje efektno stihom jednog srpskog muzikanta.Citajuci dalje tekst nijesmo sigurni kakva je simbolika ovih stihova osim jos jednog pominjanja Ilije Gromovnika. Toliko je uopstena “mudrost” srpskog Bore nacionale da ga mozemo citirati i prije vijesti o odbjeglom nilskom konju.

    Citajuci ovog autora, vec smo navikli na kvazi mudro posprdivanje alla Balkan i neminovni izliv malicioznosti na omrznutu mu drzavu.
    Izbacimo to i pogledajmo sustinu.

    Ponovo omrznuti simboli. Usvojeni, a podrska nije prelazila 53%. Postoji li zakon,ili uobicajena praksa o pragu podrske?
    Neko je dobio nevidjeni “kajf”. Nadam se da kajf nije nesto ruzno?
    Himna nije “namjenjena” (sic) svim gradjanima Crne Gore?! Kome je namjenjena himna “Boze pravde”? Svima ili nekom? Kome je bila namjenjena himna “Hej Sloveni”? Samo Slovenima?

    A, reprezentacija Crne Gore. Da, dio populacije navija protiv te reprezentacije. Znamo vec. Ne samo kad igraju protiv susjedne zemlje,no i protiv bilo kog tima na svijetu. Pretpostavljam da su kontra-navijaci isti oni sto sjede kad se svira omrznuta himna? A ko je kriv za ovo? Sto mozemo uciniti da im pobjeda CG bude ugodjaj? Beats me. Mozda prekinuti aparthejd, ukinuti getoe u Crnoj Gori…?Mislim da ni to ne bi pomoglo.Promjeniti drzavni status CG? Bingo ! Ali ne lezi vraze, ako je ovaj autor rekao da je to nemoguce, onda je to vise nego sigurno. Nista, pobjedama ce se radovati dio CG, a drugima zasigurno radosti nece manjkati – svaki poraz CG i svaka pobjeda maticne drzave.

    Joj referendum ponovo – analiza post mortem nakon gotovo tri godine. Ovog puta mnogo razumnije. Povratak unazad je nemoguc. Suverenisti, nemojte se suvise radovati. Granice postaju sve irelevantnije i blijedje u sve ujedinjenijoj Evropi. Gle cuda, trebalo je da prodje desetina godina da mudrost proputuje manje od jednog metra po vertikali i stigne gdje joj je i mjesto. Pa da smo ovako rezonovali prije 20 godina, da nismo trazili ujedinjenje “nacionalnih” teritorija,da nismo protjerivali nepozeljne nacije sa “svojih” teritorija,…,ne bi ni rata bilo,…,bili bi bar gdje je Rumunija sad,… Razum je spor ali dostizan.

    Da je promjena drzavnog statusa moguca, mozda ni jedna drzava ne bi zeljela da se ujedini sa CG, ali nije li logicno da za dio populusa CG kojima je maticna zemlja susjedna, kome treba 3 konzulata,koji navija protiv svoje a prirodno za maticnu zemlju,..kao prirodno dodje zelja da se ujedine i time prekinu agoniju, zivot u tamnici, aparthejd u CG ?

    Ako zelite reci da vlast manipulise nacionalnim osjecanjima radi vlastitog opstanka , i to je nista manje razumljivo.

  3. Danilo Stojanovic

    “Crna Gora svrstana u slobodne zemlje Fridom Haus (Freedom House), organizacija za praćenje stanja ljudskih prava sa sjedištem u SAD, svrstala je Crnu Goru u grupu od 89 slobodnih zemalja u svom redovnom godišnjem izvještaj o stanju sloboda u svijetu. PCNEN 12/01/10”

    Vec sam mislio da odustanem od beskrajne (i beskorisne?) prepiske i objasnjavanja, ali mi moj prijatelj iz Moskve, G.Grubac, ne da “kajfa” (kada vec koristite ruski sleng bilo bi dobro da ga objasnite nama koji ne zivimo u Rusiji. Ako sam dobro razumio to znaci “maksimalno uzivanje, gust,”?).

    Himna.

    “Једино је питање, ко у свој тој причи има веће задовољство? Да ли они којима се свира државна химна, намијењена само њима, или, у тренуцима када сједе док се она интонира, добијајући при томе невиђени кајф, они којима химна није намијењена?” VG

    Da li je vama zaista prijatno kada sjedite na himnu svoje domovine?

    Sigurno je da se ni svi Francuzi ne salazu sa Marseljezom – ali svi ustaju kada se svira. Gdje ste vidjeli – osim kod nas u CG – da neko ne ustaje na himnu? Koliko znam “Boze pravde” ne vole gradjani Srbije drugih nacionalnosti i vjerosipovijesti: Bosnjaci, Madzari, Hrvati, Slovaci, itd. ali svi oni svi ustaju kada se svira himna drzave Srbije.

    Ali nije to nista novo u CG – jedinoj zemlji svijeta gdje je zabiljezeno da neko vrsi nuzdu na svojoj zastavi. Vi ste dicni nasljednici tog velikog covijeka – i demokrate.

    Pitanje u vezi himne – da li mi neko moze objasniti sto je to toliko lose i ruzno u rijecima himne? Vi se sprdate sa “stijenama” i “postenjem” – implicirajuci “nepostenje” svima onima (ne samo Ranku) koji se osjecaju gradjanima CG.

    Ja osjecam da je, za vas, jedino neprihvatljivo – i to za sva vremena – ono “ majko nasa Crna Goro”. E to ne mozete prihvatiti ni pod kojim uslovima, iako je CG vama zaista majka, ali vi se prema njoj ponasate kao da je “gubava”. A ne postovati svoju majku je najveci grijeh, ne samo kod Crnogoraca.

    No, vi cete mozda reci, da je vama majka Srbija? Medjutim, vi ne bi dozvolili da se neko ponasa prema toj majci – kako se vi ponasate prema “nasoj majci CG”. Cak i da ste “gosti” morali bi da postujete “domacina”. A vi nijeste gosti vec domacini – bas kao i mi koji postujemo nasu himnu. Vas stav nije prezir prema himni, zastavi, itd. – on je prezir prema svima nama koji postujemo nasu drzavu i njene simbole.

    Da li je vama neprijatno da vrijedjate nas koji volimo tu himnu? Vjerujte i meni je neprijatno, i stidim se – zbog vas koji sjedite. Vi time ubijate ideju civilizovanog i ljudskog ponasanja, ili, ono toliko (zlo)upotrebljavano “cojstvo” koje je bilo tradicija stare CG. I zasto sve to? Zbog “prslih ideologija” i snova o “velikom carstvu”?

    Ustav i referendum

    “ Укратко, потребне су претходне двије двотрећинске већине посланика у парламенту, а потом и допунских шездесет одсто уписаних бирача да то потврде на, самим тим очигледно сувишном, референдуму.” VG

    Koliko ja znam tom “dvotrecinskom vecinom” je stalno mahao V.Kostunica i njegovi sljedbenici u CG, tvrdeci da CG nikada nece biti samostalna. Dakle, to je samo prepisano is starog Ustava. Sto se tice vecine od 60% ili 55% na referendumu – i jedno, i drugo nije korektno. Ali vi ste poceli s tim idejama, pa sada “kusajte ono sto ste zakuvali”. Ali, nemojte da kukate o “nepravdi”.

    Drzavno pitanje/status (ponovo – po ko zna koji put – medju gradjanima CG).

    “И поред тога што ту квоту није могуће прескочити чак ни уз појаву нелажираног свињског грипа, удара комете, инвазије Кинеза, бијеса Илије Громовника, писац Андреј Николаидис и професор Светозар Јовићевић ових дана тврде да је реално могуће да Црна Гора изгуби државност? Елем, нико од њих не каже како се то чудо може десити?” VG

    Nije realno – ali, procenti nijesu bitni. Nije bilo realno ni 1918 ali se desilo. Kralj Nikola nije bio omrazen u CG (osim kod nasih/njihovih studenata iz Beograda) pa CG, uz pomoc okupacionih snaga, izgubi i slobodu, i nezavisnost. Nijesu mu ni dali sansu ni da se vrati, a kamoli da se “isproba” na referendumu.

    Jedan narod moze da izgubi slobodu i kroz indoktrinaciju i unutrasnje podijele.
    CG je pala zbog nedostatka znanja (posebno svoje autenticne istorije), ekonomske nerazvijenosti, i podijeljenosti (stvorene spolja).

    Kao sto vidimo podjele ne da nijesu nestale nego se sve vise podsticu. Indoktrinacija se i dalje nastavlja nesmanjenom zestinom, i uz punu pomoc SPC (“trojanskog konja” u CG). Zatim, cim je CG dosla u ekonomsku krizu, buknule su opet price o “nesposobnosti” CG da bude samostalna i slobodna drzava. I na kraju, zasto se toliko lome koplja oko clanstva u NATO – i to posebno u Srbiji i CG? Nije to zbog napada NATO, vec zato sto CG (i ostale “odbjegle” teritorije) sa clanstvom u NATO dobija garanciju da nikada vise nece “okupacione sile” odlucivati o njenom drzavnom statusu. I, obratno, “veliko-srbi” gube posljednju nadu da silom povrate “svoje zemlje”.

    Dakle, dok god postoje ljudi koji mrze CG i “rade joj o glavi” dotle ce biti opasnosti.

    Ja mogu da se slozim da vladajuca koalicija efikasno koristi taj strah u svoje politicke svrhe. Mozda je on nerealan, kako vi kazete, ali “koga guja ujede i gustera se boji”

    Problem je sto opozicija, umjesto da se jasno odredi (definise) po drzavnom pitanju, igra “politicke igrice”. Zasto Medojevic jasno, i javno, ne kaze da je za njega pitanje drzavnog statusa CG zatvoreno? I zasto onda pravi koalicije sa partijama, koje su malo navukle “demokratsko” ruho i ime, ali koje ne odustaju od svog cilja – a to je konacno unistenje CG (povracaj u “carstvo Dusanovo”)? Zar ima smisla praviti koaliciju stranaka sa dijametralno suprotnim osnovnim politickim ciljevima (ako su zaista suprotni?)?

    Po meni, to je “prethodno” pitanje. Jer, nemam namjeru da glasam ni za jednu partiju (ili koaliciju u kojoj su takve partije) koja nije jasno oprijedeljena za ocuvanje nezavisnosti CG. A te price o “prvo demokratija a poslije drzava” ne prihvatam – jer nema demokratije bez drzave. Ili, tudja demokratija je -“tudja”. Nemam nikakvih prednosti od americke ili britanske demokratije, zasto bih imao od – “srpske”, ili bilo koje druge, demokratije?

    Ili cemo, svi gradjani CG, stvoriti “nasu” demokratiju u nezavisnoj i slobodnoj CG, ili je necemo imati. Dakle na nama je da zapnemo i da mijenjamo ono sto je lose u sadasnjoj demokratiji. A za to je potrebna sloga svih gradjana. I medjusobno postovanje i uvazavanje drugacijih stavova. Medjutim, nemam utisak da ste vi zeljeli da to postignete ovim blogom. Vi bi da promijenite – ne demokratiju u CG – vec drzavu. Zato je i gadjate, i ne samo vi, “preko brda” tj. preko himne, nedemokratije i “nepravde”, i svih slabosti jedne mlade drzave u razvoju.

    No, CG ipak koraca naprijed – pogledajte moj citat na pocetku teksta.

    Zao mi je sto ce to, mozda, unistiti sav vas “kajf” koji ste imali dok ste pisali ovaj blog.

  4. Vojin Grubac

    G. Stojanovicu, rekoste “a za to je potrebna sloga svih gradjana. I medjusobno postovanje i uvazavanje drugacijih stavova”, a kompletani ostatak vaseg teksta govori o tome da vi sami ne zelite uvazavati drugacije stavove iz razloga sto “koga zmije ujede i gustera se boji”.
    Mislim da oni koji se plase cak “i gustera” nemaju dovoljno kapaciteta da prebrode jos minimalnije strahove, recimo od sjenke gustera. Izmedju gusta i gustera ja biram ono prvo, kajfera.

  5. Jole

    Jedino egzaktno sto imamo jesu ustav,zakoni,medjunarodni zakoni, praksa u demokratijama sa tradicijom…

    Pokusao sam naci neki stih velikog srpskog pjesnika Bore Djordjevica na ovu temu. Mozda: “…pravila,pravila da bi me udavila i skroz posasavila,neka glupa pravila u crno me zavila…”.
    🙂 Eto, crpimo “mudrost” iz poezije Bore Djordjevica

  6. Jole

    U vezi Jovicevica, ne vjerujem da ovo ima odvise veze sa zivotnim standardom. Standard zivljenja u Crnoj Gori je zadnjih godina bio nesto visi no u Srbiji. Navijaci su i dalje navijali protiv Crne Gore. Zivotni standard im nije bio u vokabularu, no uglavnom simboli, jezik, maticna drzava,Kosovo,bojkot crnogorskih firmi i slicno.
    Interesantno bi bilo pitati autora ovog analitickog clanka da nam detaljno opise Crnu Goru koju bi on volio,koju bi smatrao kao svoju drzavu. Koliko bi razlicitih interesa ugradio u tu sliku? Ne misljenje Bore Djordjevica molim lijepo, no gradjana Crne Gore.

  7. perfect stranger

    @ Војин Грубач

    У праву сте, “Лили Марлен” је изванредан предлог за нову монтенегринску химну. Ако је ова пјесма могла да стекне толику популарност међу непријатељским странама у Другом свјетском рату, зашто не би имала успјеха и у овом подијељеном друштву?

    Ево још једног предлога: Монтенегро би могао да направи демократски искорак, и у знак солидарности с особама које се налазе у тешкој ситуацији а потичу с афричког континента, одабере химну неке од афричких земаља. Погледајте, молим вас, колико су упечатљиви и поетични почетни стихови химне Бурундија:

    “Burundi bwacu
    Burundi buhire
    Shinga icumu mu mashinga
    Gaba intahe y'ubugabo kubugingo.
    Warapfunywe ntiwapfuye,
    Warahabishijwe ntiwahababukwa.
    Uhagurukana ubugabo urikukira,
    Ukomerwa amashi n'amakungu,
    Uhabw ‘ impundu n'abawe
    Isamirane mu mashinga. (bis)
    Burundi bwacu ragi ry'abasokuru
    Ramutswa intahe n'ibihugu
    Ufatanije ishaka n'ubuhizi.
    Vuza impundu
    Wiganzuye uwakuganza.”

  8. Jole

    Neprijateljske strane? Mislite na zelenase koji su saradjivali sa Italijanima. Ma ajte molim vas, pa oni su mala djeca za neke druge strane koji su bili nosioci gvozdenog krsta, koji su takodje bili neprijateljska strana. Neprijateljska strana ! Toliko relativno. Govorimo iz nekih aspekta opsteprihvacenih vrijednosti humanosti ili medjunarodnog prava. Kad dodjemo na taj teren po analogiji vaseg rezonivanja “Lilli Marlen” bi svakako mogla biti prihvacena i u Srbiji, da ne pominjemo RS. Sto je sa simbolima koriscenim u tim ratovima? Hocete li ih se odreci?
    Fokus je na dva stiha crnogorske himne. Smijesno disbalansirano, providno,… Ma da ih sad izbacimo, apsolutno se nista ne bi promjenilo u odnosu Srba prema CG.

  9. Maja

    Komplimenti za komentar gospodina Danila Stojanovica.
    Apsolutno se slazem sa Vasim mishljenjem, i obzirom da su komentatori postali duhoviti nakon Vaseg teksta, svaki dodatak bi bio suvisan.
    S postovanjem,

  10. Vojin Grubac

    “Fokus je na dva stiha crnogorske himne. Smijesno disbalansirano, providno,… Ma da ih sad izbacimo, apsolutno se nista ne bi promjenilo u odnosu Srba prema CG.”

    Ta dva stiha se ne mogu izbaciti jer su uslovi za tu promjenu isti kao i za promjenu drzavnog statusa. Dvije dvotrecinske parlamentarne vecine plus referendum koji se ne moze dobiti.
    Cekace se promjena vlasti pa tek onda otvoriti rjesavanje tih pitanja. Naravno, zbog visokih kvota za promjenu drzavnih simbola, ako bude potrebe za njihovim mijenjanjem, morace se pitati ne samo Srbi i Crnogorci vec i ostali narodi, koji su Ustavom definisani kao ravnopravni sa ova dva nesto brojnija naroda.
    Zato, nije problem u drzavnom statusu i simbolima, to je stvar rutinskih dogovora, vec u dubokoj podijeljenosti drustva proizaslog iz sustine referendumskih procesa.

  11. Jole

    Gospodine Grubac, slazem se sa vama. Rijetka prilika da ovo kazem.
    Mozete li elaborirati sljedece: “u dubokoj podijeljenosti drustva proizaslog iz sustine referendumskih procesa”? Zapravo i meni je ocigledno da je to sustina.

  12. Vojin Grubac

    Ne zelim to sada elaborirati da ne bih digao veliku prasinu. Toce biti predmet laganih analiza, sa pazenjem na isbor rijeci. Ali, svaki sporni momenat koji se desio, ukljucujuci i pregrupisavanje na raznim osnovama, tesktove koji su podsticali netrpeljivost, niske strasti koje su se pojavile, zakonomjerno se vracaju onima koji to koriste, a prije svega “pobjednicima”.
    Navescu vam jedan detalj.
    Miodrag Vlahovic je svojevremeno poslao dopis crnogorskim medijima da se ne navija za reprezentaciju zajednicke drzave, da se ne koristi izraz “nasa reprezentacija”, za reprezentativce iz Srbije da se ne koristi izraz “nasi reprezentativac”, i slicno…
    Evo, vidimo danas kako se to vratilo.

  13. perfect stranger

    Јоле, промашили сте коментар. Када сам говорио о непријатељским странама, нијесам мислио на зеленаше или неке носиоце гвозденог крста. У Другом свјетском рату је било и других непријатељских страна; рецимо на једној страни су биле Њемачка, Италија, Јапан, итд, на другој Енглеска, Француска, СССР… “Лили Марлен” је била најпопуларнија пјесма како у њемачкој војсци, тако и у француској, енглеској, итд. Проучите мало историјат пјесме па ће вам бити јасније.

  14. perfect stranger

    Господине Стојановићу,

    лично код мене нема никаквих сумњи да сте искрен и коректан човјек и да у потпуности вјерујете у то што пишете. Сигуран сам и да ваше често исказивање подршке мафијашком и шовинистичком режиму нема никаквих прљавих циљева (рецимо, незаконито стицање имовине), као што је случај код доброг дијела подржавалаца режима.

    Ипак, будите увјерени да док год одређен дио грађана буде имао ставове сличне Вашим, нема никакве шансе за демократизацијом друштва. Из Ваших ставова, заправо, произилази да сте истомишљеник генерала Граховца, проф. Јовићевића, Николаидиса (које је поменуо аутор текста), а по неким питањима чак радикалнији од њих.

    Ви мислите да се до бољитка било какве врсте у овој држави долази асимилацијом.

    Морате да знате да је такав концепт неприхватљив у савременим демократијама и XXI вијеку. Треба да прихватите да се прије свих демократских принципа или тековина налази поштовање људских права. Она су темељ, основ. У овој држави се људска права свакодневно газе, прије свега на националној основи (о томе се нашироко писало и нећу сада понављати). У таквој ситуацији, апсурдно је водити било какве расправе о матичној држави, симболима, химни, и сличним стварима. Зар не схватате колико је то суреално? Замислите да вас неко свакодневно туче по глави, и да вас приликом обављања те радње упорно запиткује: “Допада ли ти се мој дрес? А шта мислиш о мојој капи? Изражаваш ли поштовање према мојим ципелама?”

    Држава прије свега испуњава принципе друштвеног уговора између сваког појединца и државе. Држава треба да заштити природна права сваке особе. Ако нека држава, самом својом суштином и у пракси, не штити таква права код великог дијела њених грађана – зар није управо тим грађанима бесмислено постављати питања о некаквом поштовању, привржености, и сл.

    Дакле, суштина је: прво права – након тога све остало.

    Лично сам један од ријетких у опозиционом амбијенту који не искључује могућност сарадње хетерогених опозиционих субјеката – али сам мишљења да до ње може доћи само под одређеним условима (а тежиште је управо у поштовању људских права). Иако сам о тим стварима често писао, дозволите ми да пресликам један од посљедњих коментара које сам оставио тим поводом на једном другом порталу. Наравно, јасно је да с Вама и Вашим истомишљеницима никакве сарадње не може да буде, али ће Вам можда бити интересантно да се додатно упознате с неким мојим ставовима.

    “Нажалост, све су прилике да идеја бојкота (као средства помоћу кога би једног дана могло доћи до свргавања режима), идеја коју сам и сам подржавао, доживљава неуспјех. Вишеструки су разлози за неуспјех те идеје: површна организација и готово непостојећа координација између носилаца те идеје, као и неучествовање у њеној реализацији најјаче опозиционе партије су међу битнијим узрочницима тог неуспјеха, мада не и једини.

    Моје је мишљење да је једно нерационално али упорно игнорисање проблема поштовања људских права у овој држави и националне дискриминације од стране претежног дијела разнородног опозиционог бирачког тијела суверенистичког предзнака и њихових политичких представника – основни разлог за крах идеје бојкота. У много прилика сам писао о овим стварима, истицао да је прихватање дискурса о националној дискриминацији код оних суверениста који желе сарадњу са Србима једини начин (било да је ријеч о бојкоту или о евентуалној коалицији, неквом новом виду “Народне слоге” – коалициони споразум би морао садржавати прецизне механизме који би били коришћени за уклањање националне дискриминације након пада режима; таква коалиција би имала неутралан однос према неким питањима о којима постоје крупне разлике, као што су државотворни статус, нека историјска виђења, итд., док би њено тежиште почивало на поштовању људских права и борби против криминала; након успостављања демократског друштва, временом би се отворила и остала питања чије би рјешавање по први пут било омогућено у демократским условима).

    Нажалост, показало се да за овакво моје виђење (и, сигуран сам, једином начину за успјешну реализацију нове “Народне слоге”) није било разумијевања у претежном дијелу суверенистичког табора, осим неколико блиставих изузетака (прије свега неких руководиоца и присталица ЛСЦГ). У том амбијенту се и даље игнорише или негира овај проблем, док се даје првенство неким криминалним радњама режима о којима је дневник “Дан” детаљно (али усамљенички) писао прије десетак година (наравно, изношење нових појединости је од великог значаја, али недовољно у циљу смјене режима). Стиче се утисак да национализам (који се углавном не признаје, али који је очигледан), оличен у ставу о некаквом државотворном питању, односи превагу у односу на потребу поштовања људских права.

    Мишљења сам да гласач српске националности (а опозиционо бирачко тијело српске провенијенције је, као што је познато, претежно) у гореописаним условима није имао интереса ни мотивације да учествује у неким заједничким акцијама са суверенистичким представницима, било да се радило о бојкоту или о прављењу неке коалиције. Штавише, тај гласач се осјећа увријеђеним и пониженим, јер се кршење његових права игнорише. Он нема никаквог интереса да прави заједничке акције с људима који игноришу (или се залажу за) кршење његових права, или с неким новим опозиционарима (медијски моћним) који би његову ситуацију након доласка на власт вјероватно додатно погоршали. Он живи у антисрпској творевини – његов примарни интерес је да било каква наредна власт доведе до ситуације у којој бити припадник одређене нације не мора нужно значити гори живот код појединаца.

    Стога бих опет упутио апел неким опозиционим првацима и коментаторима портала: оканите се приче да дискурс о националној дискриминацији представља помоћ Мафији и сл. – оканите се лицемјерја. Управо је обратно, као што упорно понављам – без тог дискурса нема смјене режима. Дигните глас против једне од посљедњих срамота на европском континенту – угњетавања људи на националној основи. Иако из овог мог коментара провејава песимизам, није касно да се ствари промијене. Мислим да је од изузетне важности да се о овом питању изјасни Славко Перовић (коме желим брзи опоравак), који би, по мом мишљењу, могао убрзо опет имати кључну улогу у опозиционом амбијенту суверенистичког предзнака.”

  15. Jole

    Gospodine stranger, shvatam.
    Inace ima vise od 20-tak godina od kako sam gledao film Lili Marlen sa Giancarlo Giannini-jem. Eto, iz tog filma se sjecam price o pjesmi, inace simpaticnoj. Nesto nemam vremena za citanje po Google-u.
    Pozdrav

  16. Jole

    Gospodine Strager, izvinjavam se sto upadam u vasu polemiku sa gosp. Stojanovicem.
    Dolje sam prepisao ekstrakte iz vaseg komentara. Ukoliko bi ovo dolje procitao neki strani diplomata u Crnoj Gori, ili bilo ko iz svijeta ko ponesto zna o nasem regionu ne bi prepoznao o kojoj zemlji govorite. Mozda bi prije bilo adekvatno za polozaj Tibetanaca u Kini. Ovo je horor opis aparthejda, “tamnice jednog naroda” u Evropi 21-og vijeka. Kako je moguce da to niko od stranih diplomata, medija, humanitarnih institucija nije primjetio? Da li ste ih obavjestili?
    Ovdje je rijec o narodu cija je recimo crkva vise nego dominantna u Crnoj Gori. Crkva koja moze sjutra izgraditi vjerski objekat gotovo gdje hoce, a da se nakon toga isti ne smije ukloniti. Ta ista crkva dobija pomoc od drzave Crne Gore (hram u Podgorici, Baru,…) od poreza svih gradjana Crne Gore. Vjerovatno je oko pola medija u CG srpsko.
    Istina Srbi nisu zastupljeni proporcionalno u organima vlasti.
    Da li je ovo ugnjetavanje jedne nacije.

    Razocaravate me gospodine Stranger. Vama manjka umjerenosti i balansiranosti. Ukoliko prezentirate iskrivljenu sliku, ne znaci da ce pregovaraci na drugoj strani prihvatiti aritmeticku sredinu stavova.

    ———————————————————-

    “Ви мислите да се до бољитка било какве врсте у овој држави долази асимилацијом.”

    “У овој држави се људска права свакодневно газе, прије свега на националној основи (о томе се нашироко писало и нећу сада понављати). ”

    “Замислите да вас неко свакодневно туче по глави, …”
    “Моје је мишљење да је једно нерационално али упорно игнорисање проблема поштовања људских права у овој држави и националне дискриминације од стране претежног дијела разнородног опозиционог бирачког тијела суверенистичког предзнака …”

    “Стиче се утисак да национализам (који се углавном не признаје, али који је очигледан), оличен у ставу о некаквом државотворном питању, односи превагу у односу на потребу поштовања људских права.”

    “Штавише, тај гласач се осјећа увријеђеним и пониженим, јер се кршење његових права игнорише. ”
    “Он живи у антисрпској творевини – његов примарни интерес је да било каква наредна власт доведе до ситуације у којој бити припадник одређене нације не мора нужно значити гори живот код појединаца.”

    “Дигните глас против једне од посљедњих срамота на европском континенту – угњетавања људи на националној основи. “

  17. Vojin Grubac

    Gospodine perfect,

    vasa upornost je velika, suptilnost u objasnjavanju procesa nesporna, medjutim, g. Stojanovic vas ne moze razumjeti zbog strahova o kojima je rekao par rijeci i to nedvosmisleno.
    Gospodin Stojanovic cak ne zeli da vidi razliku izmedju “nekorektnih” referendumskih 55 odsto i novih referendumskih 70 odsto, koja se cak i povecava kako se izlaznost smanjuje, pa moze dostici i skoro 100 odsto pri izlaznosti od 60 odsto.
    Na drugoj strani, on je iskren kada govori o svojim strahovima, koji bi bili istog inteziteta i kada bi referendumska kvota bila 120 odsto.
    Nerealnost promjene drzavnog statusa Crne Gore koja je pecatirana Ustavom, njega ne oslobadja strahova.
    Njegovi strahovi vase pozicije cine nerazumljivim, nejasnim, imaginarnim.
    Mislim da je mnogo bolje, ako imate energije za to, a ja toliku energiju ne zelim da rasipam, pokusate da izdvojite iz njegove price samo jednu osnovu straha na kojoj se bazira njegovo razmisljanje i probate je osvijetliti sa druge strane.
    Osjecaj g. Stojanovica da nesto nije u redu, da se kula od karata rusi, da se desava neka cudna panika koju demonstriraju Nikolaidis i Jovicevic, daje mu pogresnu percepciju da se radi o problemima drzavnosti i simbola.
    Medjutim, g. Stojanovic je precizno par puta rekao da drustvo zasnovano na protivurjecnostima nema buducnost. I tu je u pravu, ali opet to pogresno veze za drzavnost i simbole.

  18. Jole

    Italijansko drustvo bar od ujedinjenja Italije obiiluje konfliktima, aferama i skandalima, po drugim osnovama.
    Apsolutno ne vidim kulu od karata. CG ide sigurno ka EU, o NATO ne bi, ljudska prava (vidjeti posljednji izvjestaj), prosjek plate za oko 120 eura mjesecno visi nego u Srbiji. Niko se ne iseljava, naprotiv. Istina Srbi nisu ravnomjerno zastupljeni u vlasti,ali se to da prezivjeti. Ne vidim u cemu je to Crna Gora losija nego li okolne zemlje sa izuzetkom Hrvatske. Niti sam shvatio da Jovicevic prica o kuli od karata.

    Zasto se ne vratite na sustinu problema – referendum i drzavni status Crne Gore. U sridu. Ovo je problem od samog pocetka.

    Jos jednom, kad vidim da neko od stranih analiticara,diplomata, medija ocijenjuje sudbinu Crne Gore tako, zabrinucu se. Do tad ovo smatram vasim zeljama (wishful thinking).

  19. Neon

    Došlo mi je da se glasnem na Vojinovom blogu prije svega zbog potrebe da podržim Andreja Nikolaidisa, Novaka Adžića, najvećeg crnogorskog pjesnika 20. vijeka i sve njihove partnere da istraju u svojoj borbi za crnogorsku stvar. Dok god budu ovako aktivni i misaono raspoloženi, ne brinem za ishod bitke koja se povela na antiasimilacionom Poddurmitorskom i Podlovćenskom frontu. Kao ni za sudbinu države 🙂
    Iskreno se radujem svakom njihovom nacionalnom postignuću i volji koju ispoljavaju u svom pregalaštvu.
    Podržavam i komentatora Jola koji je maestralno prepoznao besmislenost polemike oko dva stiha crnogorske himne. Jole, 101% si u pravu!
    Slažem se i sa primjedbom komentatora Stojanovića oko neadekvatnog načina na koji svoju emociju prema himni C-G. ispoljava većina članova tzv. srpskih stranaka. Srbima u C-G se mora pojasniti da neustajanje na zvuk jedne državne himne necivilizacijski čin. Posebno ako tu himnu ne doživljavaju kao svečanu pjesmu svoje države.
    U tom grmu se i skriva zeko kojeg crnogorske patrijote nisu očekivale – oni koji sjede dok svira „Majska zora“ /u Ustavnom a ne narodnom aranžmanu/, ili stoje samo kada im Tarzan učini plezir pa skrati pjesmu za Sekuline rime, postaju „sinovi stijena Neovisne“, odnosno borci za državu. Ako se patrijote ljute na Tarzana što za ljubav Srđinu on krši Ustav, onda podržavaju jedan naglašeno emotivan odnos koji sve veći broj njihovih sugrađana ima prema jedinoj himni na planeti koja doziva Boga. Zašto? Pa zato što je, kako je primijetio i gospodin Stojanović, vrlo neprijatan osjećaj sjedeti na himnu svoje države (dok je neukusno sjedeti u trenucima dok se intonira himna tuđe države).
    Pitanje državnih simbola CG je zaključeno izglasavanjem novog Ustava. Priznavanje Kosova, uvođenje „revizionističkog“ istorijskog pravca u udžbenike, standardizacija crnogorskog jezika i amaterski pokušaj realizacije projekta „Ein Staat ein Volk – Montengro“, otvorili su vrata jednog novog poligona na kojem nema prostora za polemiku oko toga ko laže i ko asimilira, već samo za rješavanje pitanja građanskih prava i sloboda. U toj igri pravila su utvrđena međunarodnim standardima i u njima nije obrađena kategorija patriotizma. Iz navedenog se da zaključiti kako nedostatak patriotizma neće više moći da se sankcioniše diskvalifikacijom građanskih prava u koja spada i pravo da biraš i budeš biran.

  20. Jole

    Da, sa jedne strane je opravdano skracivati himnu i jednostavno nepriznati zvanicno usvojene drzavne simbole jer se Srbima ne svidjaju. Ovdje zakon nije relevantan.

    Medjutim, kasnije cemo se pozvati na gradjanske slobode regulisane zakonima. Ovdje su relevantni sa pravom.

    “Jedna drzava jedan narod” . Neon, mislis na ono sto se desilo prije 20-tak godina na ovim prostorima? Na granicu karlobag-Oglin … na rusevine sirom bivse Yu i 150000 ubijenih civila?

    Je li moguce da se CG drznula da pise istinu o upravo tim ratovima a da nije konsultovala Beograd, da vise ne prepisuje skolski program Srbije, da je priznala Kosovo, da je slijedila logiku 3 druge drzave i jezik nazvala crnogorski-jer ni za jotu nije slicniji srpskom nego bosnjackom i hrvatskom,…

    A sve vise gradjana zeli uvodjenje srpske himne. Ovdje prepoznajem drskost beogradkse zute stampe i njihove argumentacije. Dakle, nema zvanicnih brojeva niti vjerodostojne statistike. Da bi se pojacala argumentacija, veli da se u himni pominje i Bog. Koji ciganluk.

    Panika, vjecita panika koja traje vec gotovo 15 godina kod Crnogoraca.

    Od kasnih 80-ih argumentacija ovih ljudi je manje vise ista. Neprijatelji su se mijenjali. Njihova pamet ni za jotu. Ironicno, pozivaju se na medjunarodne zakone koje su tako revnosno respektovali sve ove godine i optuzuju nekoga za nacionalizam.

  21. Neon

    RE: prosjek plate za oko 120 eura mjesecno visi nego u Srbiji.

    Postoje male, velike, statističke I MONSTAT-ove laži.
    Reci mi Jole, kako je u Crnoj Gori prosjek plate 430 evra ako pomoćnik ministra sa master diplomom ima jedva 500? Budi toliko pošten pa taj vulgarni Monstatov podatak ne iznosi kao argument.
    A ukoliko insistiraš na njemu, čikam te da uporediš plate ljekara specijaliste u Srbiji i Crnoj Gori, ili sudije, ili univerzitetskog profesora? Hajde!

    To što 500 službenika kancelarija EU I UN radikalno poprave prosjek primanja u državi u kojoj ima 20.000 radnika sa prosjekom od 160 evra, ne znači da je životni standard u C-G bolji od Srbije u kojoj 5000 službenika EU I UN ne mogu da podignu prosjek na koji utiče 200.000 radnika koji primaju 160 evra.

  22. Jole

    Neon, ja sam napravio gresku sto sam poceo diskusiju sa tobom, priznajem. Uvrijedljivo je i infantilno. Prepusticu nekom drugom.

  23. Neon

    RE: “Jedna drzava jedan narod” . Neon, mislis na ono sto se desilo prije 20-tak godina na ovim prostorima? Na granicu karlobag-Oglin … na rusevine sirom bivse Yu i 150000 ubijenih civila?

    Jole, kakve ja veze imam s Karlobagom i Ogulinom? Ti služiš vjerno onome ko je bio pri vrhu piramide sa koje je komandovan juriš na te granice, a ja sam demonstrirao protiv njega i onog s vrha što ga je izmislio.

  24. Vojin Grubac

    Jole: “Je li moguce da se CG drznula da pise istinu o upravo tim ratovima a da nije konsultovala Beograd, da vise ne prepisuje skolski program Srbije, da je priznala Kosovo, da je slijedila logiku 3 druge drzave i jezik nazvala crnogorski-jer ni za jotu nije slicniji srpskom nego bosnjackom i hrvatskom,…”

    Gospodine,

    da bi postojao dijalog neophodno je da se drzimo, koliko je moguce, teme, i da pokusamo da ne sirimo diskusiju. Naravno, nije obavezno da se moja molba ispostuje.
    Na primjer, postovao sam dio vaseg prethodnog komentara, i zelio bih da znam sta podrazumijevate pod idejom da se “Crna Gora drznula da prizna Kosovo”?
    Recimo, sta u tom slucaju podrazumijevate pod Crnom Gorom, ako je jasno da bi referednum po pitanju priznanja Kosova propao, kao i da se operisalo sa podatkom da je osamdeset odsto javnog mnjenja Crne Gore protiv toga?
    Naravno, vi ste medju onima koji zele da se Kosovo prizna. To je vase pravo, sa razlozima koje ne bih osporavao niti trazio da se objasne.
    Ali, po pitanju Kosova “Crna Gora” je izgubila dvije pozicije, jedna je unutrasnji suverenitet jer nije provjerila volju svoih gradjana, a druga je gubitak spoljnjeg suvereniteta jer je rukovodstvu CG to nametnuto.

  25. Neon

    I ne odgovori mi za onaj prosjek od 430 evra… :))) A pomoćnik ministra sa magistraturom jedva navuče 500! :)))

    I da – ja o građanskim pravima i slobodama, a ti o Karlobagu i Virovitici 🙂
    Postali ste ko pokvarene ploče, ja vas (borce za državu) pozivam na tango, a vi “vrtite” rumbu. Mora vam se priznati da ste se dobro spremili za okršaj sa guslarima i debate na temu velikosrpske hegemonističke politike. Ali čim se pređe na priču o slobodama i pravima, i čim vam se svečano ustane na “Majsku zoru” i iskritukuju oni koji neće, vi udarite po Karlobagu!
    To se zove miješanje Monstata i Ilije Garašanina. A to ne može: S Ilijom smo završili za sva vremena, a Monstat ćemo tek da analiziramo 🙂

  26. Jole

    Autor clanka je trebao navesti link na integralni tekst, pa bi citaoci imali prilike da procitaju nesto vise od jedne recenice koja je razgalila srca mrzitelja ove drzave, na primjer:
    —————————-
    Jeste li nekada čuli da na srpskoj javnoj sceni neko za Srbiju kaže: ovo je država koja je porodila organizovani kriminal i državne službe koje su likvidirale političke protivnike, bila umiješana u najstrašniji ratni zločin u Evropi nakon Drugog svjetskog rata, ušla u sukob sa cjelokupnim demokratskim svijetom – šta će nam, dakle, ta država? Da niste možda čuli crnogorskog unionistu koji će, vođen stidom zbog napada na Dubrovnik i četničkih i ostalih zločina počinjenih u ime srpstva, odahnuti i reći: kada vidim što smo zajedno činili, i bolje da nema zajedničke države Srbije ni Crne Gore?Ili, da niste čuli nekoga ko bi na hrvatskoj javnoj sceni rekao: šta će nam Hrvatska, to je država koja je počinila zločin u Jasenovcu, država koja se devedesetih „etnički očistila“ od Srba?Da niste čuli nekog aktera američkog političkog i javnog života koji predlaže ukidanje Sjedinjenih Američkih Država, sa argumentacijom da je ta država nastala krađom zemlje i genocidom nad Indijancima? Ili ste možda čuli za političku partiju u Španiji koja se zalaže za ukidanje Španije izgrađene od kolonijalnog zlata, sazidane od urođeničkih kostiju?

    Niste? Ali ćete zato u Crnoj Gori često čuti razne varijacije sljedećeg iskaza: „što će mi ovakva Crna Gora, ja se za ovo nisam borio“. Često ćete čuti kako je Crna Gora „privatna i država organizovanog kriminala“, stoga ne treba da postoji – to je, zapravo, misao-vodilja unionističke opozicije.

    Čak ni Njemačka, koja je počinila nemjerljivi zločin holokausta, nakon Drugog svjetskog rata nije ukinuta, nego podijeljena. Onda: kakav je to strašni, neoprostivi zločin tri godine stara Crna Gora počinila, pa je tako mnogo onih koji bi je ukinuli, pa je već zaslužila da je nema?

  27. Vojin Grubac

    Gospodine Jole, autor teksta, nije obavezan da daje linkove koji se mogu naci u par sekundi. Zasto? Zato sto je tema mog teksta malo vezana sa gospodom koja su djelimicno citirana. Ali, ako zelite, evo tog teksta. Ja u njemu vidim ocaj i nemoc.

    Држава у колијевци
    Аутор: Андреј Николаидис
    28. децембар 2009.
    Постоје три ствари које смјена власти у Црној Гори не смије угрозити: државност Црне Горе, њено чланство у ЕУ и чланство у НАТО. Све док постоји опасност да смјена власти – демократска или другачија – може угрозити било коју од те три претпоставке стабилности Црне Горе, та се смјена неће ни десити.

    Јесте ли некада чули да на српској јавној сцени неко за Србију каже: ово је држава која је породила организовани криминал и државне службе које су ликвидирале политичке противнике, била умијешана у најстрашнији ратни злочин у Европи након Другог свјетског рата, ушла у сукоб са цјелокупним демократским свијетом – шта ће нам, дакле, та држава? Да нисте можда чули црногорског унионисту који ће, вођен стидом због напада на Дубровник и четничких и осталих злочина почињених у име српства, одахнути и рећи: када видим што смо заједно чинили, и боље да нема заједничке државе Србије ни Црне Горе?Или, да нисте чули некога ко би на хрватској јавној сцени рекао: шта ће нам Хрватска, то је држава која је починила злочин у Јасеновцу, држава која се деведесетих „етнички очистила“ од Срба?Да нисте чули неког актера америчког политичког и јавног живота који предлаже укидање Сједињених Америчких Држава, са аргументацијом да је та држава настала крађом земље и геноцидом над Индијанцима? Или сте можда чули за политичку партију у Шпанији која се залаже за укидање Шпаније изграђене од колонијалног злата, сазидане од урођеничких костију?

    Нисте? Али ћете зато у Црној Гори често чути разне варијације сљедећег исказа: „што ће ми оваква Црна Гора, ја се за ово нисам борио“. Често ћете чути како је Црна Гора „приватна и држава организованог криминала“, стога не треба да постоји – то је, заправо, мисао-водиља унионистичке опозиције.

    Ако је то само у Црној Гори тако, шта нам то говори? Прије свега, да питање црногорске државности није трајно и стабилно ријешено. Оно то неће ни бити, све док постоји могућност да, као и 1918., пад власти значи и крај државе. То није тек пропаганда владајуће коалиције којом она плаши и мобилише присталице, него заиста могућност, или чак извјесност. Отуд, питање свих политичких питања у Црној Гори гласи: како извршити смјену власти а да то не значи и укидање црногорске независности?

    Чак ни Њемачка, која је починила немјерљиви злочин холокауста, након Другог свјетског рата није укинута, него подијељена. Онда: какав је то страшни, неопростиви злочин три године стара Црна Гора починила, па је тако много оних који би је укинули, па је већ заслужила да је нема?

    Често чујемо фразу: Црна Гора је стара држава. Сугерише ли се тиме да су државе као вино: што старије, то стабилније и боље? На папиру, ово је стара држава. Стварно, Црна Гора је држава у колијевци. Каква ће она бити, и што ће од ње постати, још увијек не може рећи нико, па ни вашарске гатаре. Али врло добро знамо што би она требала бити. Ако она то још увијек није, ако нужду и даље обавља у пелене, па некад тако засмрди да се колијевци може прићи само са руком на носу, то не значи да дијете треба угушити, него да је велики посао одгајања тек пред нама.

    Или, ако бисмо се наставили играти са успоредбом државе и вина, могли бисмо рећи како су промјене власти у држави оно што је процес претакања за вино. Али једна је ствар вино преточити, а друга просути га на ливаду: једна је ствар смјена власти која учвршћује демократију, а друго смјена власти која значи укидање државе. Све док питање не гласи: колико добро вино ћемо имати, него да ли ћемо уопште имати вино, то ће вино бити лошије но што би могло бити.

    Стога је задатак први задатак унионистичке опозиције, ако већ она жели бити та која ће промијенити пелене и почистити колијевку (у којој, додуше, лежи туђе дијете, рођено мимо њене воље, јер Црна Гора би, да је било по њиховом, своју државност абортирала), да грађане убиједи да ову државу, скупа са колијевком, неће однијети у дом за сироте, напуштене идеје, а онда се вратити у топле скуте мајке Србије. Док год она то недвосмислено и обавезујуће не учини, власт ће имати широк простор за маневрисање и манипулацију.

    Али та се опозиција понаша као да дијете о којем говоримо није њено, него је резултат силовања којем се она до задњега и свим силама опирала. Унионистичка верзија гласи: „картел“ је финансијско-политички силовао Црну Гору и њену српску традицију. У њиховој верзији, ова, независна држава Црна Гора плод је тог насилног злочина „картела“. Прво, то није начно: независна Црна Гора је, за разлику од „заједничке државе Србије и Црне Горе“, настала на демократском референдуму. Друго: немојмо се овдје зауставити, него до краја изведимо логичко-правне консеквенце става о „украденој држави“. Ако је ову Црну Гору изборним преварама створио „картел“, онда је суверенистичка елита вољни саучесник у том криминалном акту, а суверенисти који ће потврдити унионистичке предреферендумске тезе – свједоци покајници. Ако је тако, онда нелегално стечену црногорску независност треба поништити – са њом поступати као и са осталим посљедицама криминалних активности.

    Са друге стране, први задатак суверенистичких побједника морао је бити да независну Црну Гору учине макар прихватљивом онима који је нису жељели. Да се потруде да их њихово најврједније политичко насљеђе, независна држава Црна Гора, наџиви. Ствар је врло проста, али се у политичким комбинацијама врло често игнорише јер је за многе тешко прихватљива. Постоје три ствари које смјена власти у Црној Гори не смије угрозити: државност Црне Горе, њено чланство у ЕУ и чланство у НАТО. Све док постоји опасност да смјена власти (демократска или другачија) може угрозити било коју од те три претпоставке стабилности Црне Горе, та се смјена неће ни десити.

  28. Vojin Grubac

    Jole: “Autor clanka je trebao navesti link na integralni tekst, pa bi citaoci imali prilike da procitaju nesto vise od jedne recenice koja je razgalila srca mrzitelja ove drzave,…”

    Gospodine, а zasto “mrzitelji ove drzave” ne bi “razgalili srca” nad:
    ” Или, да нисте чули некога ко би на хрватској јавној сцени рекао: шта ће нам Хрватска, то је држава која је починила злочин у Јасеновцу, држава која се деведесетих „етнички очистила“ од Срба?”

    “Стога је задатак први задатак унионистичке опозиције, ако већ она жели бити та која ће промијенити пелене и почистити колијевку (у којој, додуше, лежи туђе дијете, рођено мимо њене воље, јер Црна Гора би, да је било по њиховом, своју државност абортирала), да грађане убиједи да ову државу, скупа са колијевком, неће однијети у дом за сироте, напуштене идеје, а онда се вратити у топле скуте мајке Србије. Док год она то недвосмислено и обавезујуће не учини, власт ће имати широк простор за маневрисање и манипулацију.”

    ” Са друге стране, први задатак суверенистичких побједника морао је бити да независну Црну Гору учине макар прихватљивом онима који је нису жељели. Да се потруде да их њихово најврједније политичко насљеђе, независна држава Црна Гора, надживи.”

    Za razliku od vas koji koristite termin “mrzitelji drzave”, primjetio sam da je Nikolaidis po prvi put izbjegao takav tip nepotrebnih etiketa, sto govori o tome da se nesto desilo. Moguce je da mu nova funkcija koju je dobio nalaze vise ozbiljnosti, a pretpostavljam da se suocio sa nekim “novim istinama”. Vi niste!

  29. Jole

    Gospodine Grubac, ne vidim ocaj. Zasto bi bio. Crna Gora funkcionise vec skoro 4 godine sa Srbima koji je ne zele. Ne mozete poreci da rezultati nisu nista slabiji od okolnih zemalja. U necemu i bolji. Mozda bi sa kooperacijom Srba bili jos i bolji.

    Са друге стране, први задатак суверенистичких побједника морао је бити да независну Црну Гору учине макар прихватљивом онима који је нису жељели. Да се потруде да их њихово најврједније политичко насљеђе, независна држава Црна Гора, наџиви. ….

    Svakako. Trebalo bi da bude dobre volje sa obje strane.

    Постоје три ствари које смјена власти у Црној Гори не смије угрозити: државност Црне Горе, њено чланство у ЕУ и чланство у НАТО. Све док постоји опасност да смјена власти (демократска или другачија) може угрозити било коју од те три претпоставке стабилности Црне Горе, та се смјена неће ни десити.

    Ovdje se ne bi slozio da je NATO relevantan. Sto se tice EU ne vidim da je neko protivan. Dakle ostaje drzavnost. Vi ste ocijenili da je nemoguc povratak u nazad.

    Iskreno ne vidim zasto bi bilo panike ili ocaja? Mozda zato sto je vlast postala de facto nesmjenjiva jer postoji dio populacije kojima vlast nije po volji ali imaju percepciju da bi vecina nove vlasti cinili oni koji bi eliminisali bilo kakav crnogorski atribut i zamjenili ga srpskim. Ja ih ne krivim. Dovoljno je citati vase komentare u zadnjih nekoliko godina. Ako to sto vi demonstrirate nije blago receno animozitet (da koristim ljepsu rijec od mrznje) ne znam sto bi bilo.

  30. Vojin Grubac

    Jole: “Dakle ostaje drzavnost. Vi ste ocijenili da je nemoguc povratak u nazad.

    Iskreno ne vidim zasto bi bilo panike ili ocaja? Mozda zato sto je vlast postala de facto nesmjenjiva jer postoji dio populacije kojima vlast nije po volji ali imaju percepciju da bi vecina nove vlasti cinili oni koji bi eliminisali bilo kakav crnogorski atribut i zamjenili ga srpskim. Ja ih ne krivim. Dovoljno je citati vase komentare u zadnjih nekoliko godina. Ako to sto vi demonstrirate nije blago receno animozitet (da koristim ljepsu rijec od mrznje) ne znam sto bi bilo.”

    Gospodine Jole,

    pitanje “animoziteta i mrznje ” vi ste preveli u domen etikete. Znate, ja kao autor mogu komentare da brisem po pravilima ovog bloga, a to rijetko radim zato sto etiketiranje smatram nizim oblikom komunikacije, te nije krug ljudi cije me misljenje zanima u krugu onih koji “padaju na etikete”.
    Naravno, to ne znaci da necu ponekad izbrisati neku banalnost.
    Pitao sam vas nesto o Kosovu, samo o tome, a niste dali odgovor. Nije mi vazan odgovor, niti ga trebate dati, niti mi je potreban, ali, zelim vam reci da je pitanje “ko je mrzitelj drzave”, mogao vasim odgovorom na to pitanje da se radikalno promijeni.
    Jer, drzava nije ljustura, kod nje postoji unutrasnji i spoljnji suverenitet, legitimitet odluka vezan za volju gradjana, koji je Crna Gora u danasnjoj situaciji izgubila.
    Znate, ona ga je izgubila na referendumu.
    Ogromne obaveze koje su preuzeli nosioci projekta nezavisne drzave su u startu znacile momantalne gubitke istinskog suvereniteta, koji se tesko mogu procijeniti.
    Danas ih, procjenjuju jednakim intezitetom analize i jedni i drugi, mislim na one koji su ucestvovali na referendumu.
    Povratak na staro, sto spominjete, nikada nece biti.
    A sto se tice atributa, zbog kojih je, kako kazete, nesmjenjiva vlast, opet grijesite. Nisu atributi indentitetske prirode problem, iz prostog razloga – zato sto su oni koji odlucuju o Crnoj Gori daleko izvan njenih granica. Njih interesuju drugi potezi, kao sto je Kosovo , koje ste spomenuli. Potpuno im je svejedno kakvo je stanje u njoj.
    Mislim, teritorijalni suvernitet je u domenu iluzije. On pripada mocnicima.

  31. Neon

    “Naši intelektualci… su odlučili da je pametno da spoje svoj patriotizam i ličnu korist. Ali, kao uvijek u životu, svaki kompromis traži neku žrtvu. Porodica…. je odlučila da u cilju svog bogaćenja, žrtvuje moral i istinu i da svoju nespornu borbu za očuvanje identiteta crnogorske nacije, debelo naplati, zatvarajući oči pred nestajanjem osnovne supstance svake nacije i države – MORALA i ISTINE. Prihvatili su ćutke notornu istinu da je za obnovu crnogorske države više učinio Brano Mićunović sa svojom vojskom, Cane Subotić i Jovica Stanišić sa crnim fondovima, Fahro Radončić sa Reisom Cerićem iz BiH, narkodiler Naser Keljmendi iz Peći, nego sve proindependističke institucije na čelu sa DANU, Maticom Crnogorskom, Monitorom, Vijestima, SDP, TV Montenom, CPC… Cane, Jovica i Brano su na tom kantaru tegnuli mnogo više nego ….
    …Mafija u srcu države je najkraći put ka fašizmu. Slaveći nezavisnu Crnu Goru sa Branom Mićunovićem, Mugošom i Đukanovićem je bio početak kraja te iste države. Sada su i Brano i Milo i Aco i Cane u istom košu sa…..”

    (Nebojša Medojević, 23. avgust)

    Ovaj Medojevićev komentar može da posluži kao odgovor svim državoborcima (počev od Nikolaidisa, Grahovca i inih Rankovih savjetnika koji i na ovom blogu teoretišu o “stvarima koje se ne smiju ugroziti” a pri tom im svi argumenti leže u onih par otrcanih fraza o granicama na liniji Karlobag-Ogulin.

  32. Neon

    Pitanje svih pitanja je – šta se to desilo ovom društvu, kako je moglo baš toliko da posrne pa da mu lekcije o moralu drže nacistoidni pljuvači poput ovoga više puta citiranog, a koji čitav jedan grad nazvao balegom, i u naletu “ars poetike” jednu vjeru definisao smradom povraćke? Kako se došlo do toga da oni koji bespogovorno i ponizno služe odgovornima za ljiganje ove državu početkom devedesetih mogu danas da laju i vrijeđaju one koji nisu u svom tom nesojluku ni luk jeli ni luk mirisali.
    To je nedopustivo! Nema polemike sa nacional-šovnistima, doušnicima, režimskim kerberima, antiratnim i ratnim profiterima. Niko nema pravo da na taj način ovoj bagri daje legitimitet. Sa bagrom nema građanskog dijaloga. Njihove pozicije su na stubu srama, kao i sva njihova nedjela.

  33. Maja

    Ne shvatam zasto je teshko raditi normalno, stvarati, kreirati, doprinositi i sebi i drugima..
    Niko nista nije ponio sa sobom na “onaj” svijet, a ionako je zivot kratak za tu vrstu komparativnog nacina zivota da bi se bacio za nekoliko godina nezasluzenog materijalnog blagostanja.
    Meni ne djeluju zdravo ovi ogorceni na sve i svasta i sa nosem u tudje” pljatove. Kad bi svi gledali svoj posao i politicari se ne bi imali kome inatiti i nametati zavidnost, ali vjerovatno vide te tudje noseve u svojim tanjirima i novcanicima, pa se aktivira inat u stilu:…” i ti bi gori bio da ti moze biti chim gledash u tebi tudje a moje.”
    Rezultat toga je da je nemoral moralista u istoj srazmjeri sa nemoralom “nemoralnih”.

    Izazvani da koriste alapljivo svoje pozicije, znaju odlichno da ce naslednici gladni vlasti biti josh alapljiviji i okrutniji u osvetama. Zivotinjski svijet je sklad pri ovom sto se prezentira u politichkom i drustvenom sistemu uopste bilo gdje na Balkanu. CG nije iznimka.
    Neko pokusava gorchinu da iscrpi preko pitanja o himni, neko o drzavi, neko o lopovluku, a sve se vrti oko istog – lichnog…nosa u tudji tanjir.
    Tudji tanjir – politichke funkcije ili prevedeno moci odlucivanja.
    Moc i potencija ega…

    Glas na izborima je jedina demokratska kritika od strane javnosti, ostalo je sve…huskanje, ali ne na dijalog.;)

  34. perfect stranger

    Јоле, кажете да ми мањка умјерености и балансираности. Ви се нећете сложити, али сматрам да су управо те двије категорије карактеристичне за моје ставове. Једноставно, ситуација коју описујем је суреална, па се то можда не примјећује у довољној мјери.

    Већ извјесно вријеме се стране дипломате, медији, хуманитарне организације које помињете обавјештавају о стању ствари. Они “примјећују”, засад још нема одговарајуће реакције, што не значи да је ускоро неће бити. Рецимо, прије 10 мјесеци је љубљански институт “Ифимес”, за који се може много чега рећи, али не и да је “про-српски”, у једном свом извјештају изнио сљедеће:

    ——————————————————–

    “DISKRIMINACIJA SRBA U CRNOJ GORI

    Crna Gora je država bez većinskog naroda i zvanično je građanska država u kojoj apsolutni dominaciju imaju etnički Crnogorci uz prisutnost pojedinih manjinskih predstavnika, koji predstavljaju dekor vlasti. U najtežoj poziciji nalaze se etnički Srbi, koji predstavljaju 1/3 stanovništva Crne Gore i koji su izloženi snažnoj asimilaciji. Ukoliko Srbija ne preduzme mjere na zaštiti Srba u Crnoj Gori i ne riješi pitanje dvojnog državljanstva njihova pozicija biće još teža.

    U najnovijem izvještaju State Departmenta navode se ozbiljne primjedbe o stanju u sudstvu i tužilaštvu, te o raširenosti korupcije u društvu. Navode se i policijska maltretiranja osumnjičenih u pritvoru, zatvorski uslovi koji su ispod standarda, zloupotrebe hapšenja i glavnog pritvora prije suđenja.”

    ——————————————————–

    Национална дискриминација у овој држави је доказана; о тим стварима сам, као и многи други, у више наврата писао, и заиста немам намјеру да вама те писаније овдје понављам.

    Међутим, било ми је интересантно да овдје пресликам коментар који је на једном другом порталу прије неких мјесец дана оставила једна коментаторка. Ради се о “Малој Сирени”, по мом мишљењу изузетно поштеној и искреној особи (с којом вјероватно не дијелим нека политичка гледишта – што је у овој причи потпуно небитно), дугогодишњој присталици Либералног Савеза Црна Горе. Ево шта је та храбра и честита дјевојка написала о аргументу:

    “O ugrozenosti srba u Crnoj Gori nemam sto vise reci osim da se stidim ovakve drzave.Svakodnevna desavanja mojim prijateljima mi to iznova potvrdjuju.Prosle nedelje je jednom od njih otvoreno receno da je premjesten sa svog radnog mjesta na drugo (mnogo losije) zato sto je “sluzba saznala” da pomaze SPC, time sto im je covjek poklonio 3 klupe.
    Sramno!
    Ovo je drzava u kojoj ti svaka budala moze nauditi ako te oznaci pripadnikom srpske manjine.
    Ovo je drzava u kojoj ce gledati na svaki nacin da ti podmetnu ako te komsija prijavi da slusas gusle.
    Ovo je drzava u kojoj si pod sumnjom da si “srbin” ako se druzis sa “srbima”.
    Ovo je drzava u kojoj ti nude crnogorsko drzavljanstvo samo pod uslovom da se odreknes srpskog ( a i to pod uslovom ako si im potreban).
    Ja predlazem ovima na vlasti da ih obiljeze zutim trakicama oko rukava u svim opstinama.Cisto iz razloga da ih lakse prepoznaju.
    A onda cu je i ja kao crnogorka ponosno staviti.

    Ovo nije drzava za koju se borio LSCG i svi iskreni liberali.”

  35. Veljko B Ilic

    Za poslednje tri i po godine, odkada je Crna Gora povratila svoju drzavnost, nijesam mogao nidje da pronadjem u medijima Crne Gore, kako, kada, i na koji nacin pomiriti Srbe i Crnogorce. Jutros me ova vijest obradova kad je procitah. Navescu u potpunosti skracenu verziju:

    “Ako je gospodar Ivanbeg Crnojevic ustanovio ime drzave Crne Gore, podigao grad Cetinje, sabrao sve ono “sto se nesce u lance veziti” i zadahnuo ih slobodom, vjerom i borbom ciji je spomenik “Crna Gora i njena sloboda”, neka u njoj ljeta gospodnjega 2010-og bude i pomiritelj. Neka duhovni dio ovog svetog cina zajednicki obave svestenstvo Crnogorske i svestenstvvo Srpske pravoslavne crkve i neka to bude cin njihovog pomirenja, do kojega kad-tad mora doci, a ovo je idealna prilika da to bude sto prije, jer to bi bilo upisano zlatnim slovima u savremenu istoriju Crne Gore,” ovo pise Blagota Erakovic akademski reditelj i presjednik Sindikata kulture SSCG.

    Dalje, gospodin Erakovic predlaze i rijeci crnogorske himne sa cetiri strofe:

    I”Oj svijetla majska zoro
    majko nasa Crna Goro
    II Sinovi smo tvog stijenja
    i cuvari tvog ppostenja
    III Volimo vas brda tvrda
    i stravicne vase klance
    IV Koji niikad ne priznase
    sramotnoga ropstva lance!

    Zamolio bih gospodina Vojina Grubaca da nam on kaze, sta misli on, koji bi bio najbolji nacin da se dodje do pomirenja nasa dva bliska naroda? PS: Ako zelite procitati citavi clanak gospodina Erakovica on se nalazi na:

    http://pobjeda.me/citanje.php?datum=2010-14&id=177898

  36. Vojin Grubac

    VBI: “Zamolio bih gospodina Vojina Grubaca da nam on kaze, sta misli on, koji bi bio najbolji nacin da se dodje do pomirenja nasa dva bliska naroda? PS: Ako zelite procitati citavi clanak gospodina Erakovica…”

    Gospodine Ilicu,

    mislim da bi gospodin Erakovic mogao da se prije svega osvrne na elemente spora koje sam iznio u ovom tekstu, gdje je demonstirano – kako se “postenje” u Crnoj Gori tretira u zavisnosti od slucaja do slucaja, na drastican nacin.
    Inace, pazljivo sam procitao tekst koji ste predocili i konstatovao da mi nacin kako obrazlaze tu temu g. Erakovic nije mnogo interesantno. Zasto?
    Zato to se u Crnoj Gori decenijama sprdaju sa zemnim ostacima ljudi, pa cak i onima koji su davno bili sahranjeni, pa se nasao neki ludak, cak je i to blago receno, da izvadi te zemne ostatke i voza ih od sefa do podruma. To je jos jedan dokaz morbidnosti jednog prostora, ispunjenog nedostatkom minimalne savjesti koja se mora imati da bi prostor funkcionisao prirodno.
    Ja sam za to da na svoje mjesto vrati te kosti onaj koji ih je tada bez trunke morala izvadio. A potom, da taj isti ode kome hoce da se ispovijeda za svoje grijehe. Neka bira crkvu koja mu drago, a sto se mene tice moze da ode i kod Dalaj Lame.
    Procitajte ineresantnu pricu o Staljinu, koji je poslao ekspediciju u Centralnu Aziju, i naredio da se iskopa grob jednog velikog istocnog vojskovodje iz drevnih vremena, cije su kosti potom prebacene u Moskvu na “analizu”, do momenta kada je uplaseni Staljin trazio da se one hitno vrate nazad na svoje mjesto.
    Igrom slucajnih istorijskih dogadjanja, na dan kada su kosti izvadjene desio se napad Hitlera na SSSR, sto je sokiralo naucnike, clanove ekspedicije kojima su se stalno pojavljivale prikaze, a na dan kada su vracene dogodila se pobjeda Crvene armije pod Staljingradom. Naravno , ne zelim reci da u tom slucaju ja vjerujem u providjenja, vec da je Staljin u njih povjerovao.

  37. Vojin Grubac

    Gospodine Ilicu,

    Savjet RTCG ima devet clanova, koje bira i razrjesava skupstina Crne Gore. I tako, desilo se svojevremeno da skupstina nije potvrdila kandidaturu Blagote Erakovica za clana Savjeta.
    Njegov komentar je bio da nije izabran zato sto je Crnogorac!?
    Ja sam bio zapanjen tom drskoscu, da Erakovic nije nasao niti jedan drugi razlog za optuzbu osim jedini koji “ne pije vodu”, otimajuci po svaku cijenu mjesto koje mu po tom principu kojije iznio sigurno ne pripada.
    Pa eto, neka umjesto mene on kaze kakav je nacionalni sastav sadasnjeg Savjeta RTCG, ako on nije bio prihvacen zato sto je Crnogorac. Pa, kao ispadne da pripadnika nekih drugih naroda nema, a da ima previse Crnogoraca u tom Savjetu, neka napusti Savjet u korist nekoga drugoga koji pripada eventualno nedostajucoj nacionalnosti.
    Jer, on je sada clan Savjeta, izabran je samo zato sto je Crnogorac, dakle, usvojena mu je primjedba da mora uci u Savjet zato stoje Crnogorac.
    Pitali ste me kako da se narodi pomire?
    Kada osobe poput Erakovica prestanu da filozofiraju, meditiraju o nekakvoj potrebi za pomirenjem, a sve rade u realnosti potpuno suprotno.
    Dakle, neka sa tom pricom ne pocinje od repa, vec od Savjeta RTCG u kojem se sada nalazi.

  38. Veljko B Ilic

    Pitao sam vas gospodine Grubacu, koji bi bio najbolji nacin da se dodje do pomirenja nasa dva bliska naroda? Odgovorili ste, da se neslazete sa predlogom Blagote Erakovica. Hvala vam. Napomenuste, da se i Staljin nekada uplasio od prenosa zemnih ostataka nekog njihovog velikana, pa nebi voljeli da se nasima nesto lose desi. Mene interesuje, da li ce predstavnici Srba u Crnoj Gori (Mandic, Danilovic, Radulovic i Amfilohije), indirektno prihvatiti ovaj predlog, ili za pomirenje predloziti nesto drugo. Svjesan sam da ovo nije zvanicni predlog ni vlade ni opozicije. Po mome shvatanju, moramo kad tad poceti sa pomirenjem. Ponovo cu vam ponoviti moje pitanje koje postavih u prethodnom komentaru, kao i na pocetku ovog komentara: Koji bi bio najbolji nacin da se dodje do pomirenja nasa dva bliska naroda? Mora neko poceti, vrijeme je, gospodine Grubacu, kao sto znate, ovo je pocetak Treceg Milenijuma.

  39. Vojin Grubac

    VBI: “Po mome shvatanju, moramo kad tad poceti sa pomirenjem. Ponovo cu vam ponoviti moje pitanje koje postavih u prethodnom komentaru, kao i na pocetku ovog komentara: Koji bi bio najbolji nacin da se dodje do pomirenja nasa dva bliska naroda? Mora neko poceti, vrijeme je, gospodine Grubacu, kao sto znate, ovo je pocetak Treceg Milenijuma.”

    Gospodine Ilicu,

    dva bliska naroda u Crnoj Gori su vec pomirena na mnogim poljima. Devedeset odsto Srba i devedest odsto Crnogoraca u Crnoj Gori se ne spore oko identitetskih pitanja, a politicki sporovi su davno izbrisali granice, u tom smislu sto primjecujem, a nadam se i vi, da su politicke izmedjucrnogorske i izmedjusrpske netrpeljivosti, dakle one unutar svog “nacionalnog kruga” mnogo zesce nego imedju partija razne nacionalne provinijencije. Recimo, razilazenja izmedju Mandica, Peca Popovica i Vuksanovica su takve da svako malo prste gromovi. Isto tako izmedju Medojevica, pristalica LSCG, Andrije Popovica svako malo pa idu sudari.
    Ali, i politicki predstavnici Albanaca se stalmo sudaraju, pa cak svaka njihova partija ima samo po jednog poslanika u parlamentu.
    PS:
    Sto se tice vojskovodje, boga rata, o kojem sam pricao, radi se o Timur Lenu ili Tamerlanu, ili Timuru hromom, ili Gvozdenom hromom, koji je zauzeo citavu srednju Aziju, ukljucujuci Indiju, Iran i Tursku, i bio sahranjen u Samarkandu.
    Kada sam svojevremeno bio u Turskoj na odmoru, turski gid nam je pricao o istoriji svoje zemlje, gdje je poseban osvrt bilo razaranje Osmanske imperije od strane tog vojskovodje. Naime, Tamerlan je molio Bajazita da bez rata podijele Aziju, jer su braca po vjeri. Bajazit je odgovorio da sa “dripcem i nomadom” ne zeli da dijeli carstvo. Tamerlan ga je poslije pobjede stavio u drveni kavez, u kojem je Bajazit umro. Ipak, cak i Staljin – Celicni, koji ne vjeruje u nebesa vec u Marksa i Engelsa, se mnogo vjekova poslije toga uplasio od posmrtnih ostataka oskrnavljenog groba Gvozdenog hromog.

  40. Vladimir Nedovic

    Nisam podrobno citao komentare, ali vjerujem da su i oni obuhvaceni recenicom iz teksta koju zelim da citiram, odlicnim pitanjem g. Grubaca:

    “Једино је питање, ко у свој тој причи има веће задовољство? Да ли они којима се свира државна химна, намијењена само њима, или, у тренуцима када сједе док се она интонира, добијајући при томе невиђени кајф (нескривени гушт), они којима химна није намијењена?”

    Ovo pitanje odlicno sazima nasu prekoplotovsku svijest, sto bi rekao uvezani Radomir Konstantinovic.

  41. Jole

    U vezi plata i standarda zivljenja u regionu stigao je jedan clanak koji ce potvrditi da Montenegro zasigurno ne stoji toliko lose. Dapace, gledano u proslost zadnjih 50-tak godina gdje je CG bila u odnosu na druge,moze se reci da je lijep progres. Naravno sa drugom vlascu bi moglo biti i bolje, sa nekom trecom vlascu mozda i gore,…

    ———————–
    Beograd — Prosečna plata u Srbiji, izražena u evrima, najmanja je u regionu, ali to što je novčanik prosečnog Srbina regionalni gubitnik ne zabrinjava mnogo ekonomiste.
    Veće zarade, posle najnovijeg slabljenja dinara, od nas sada imaju čak i Makedonci i građani Bosne i Hercegovine, koji su obično bili na začelju svake liste o životnom standardu zemalja bivše Jugoslavije.

    Slovenija 935,11 eura
    Hrvatska 724,13
    Montenegro 465
    BiH 394,5
    Makedonija 330,83
    Srbija 329,05

    Za Kosovo za sad nema podataka.

    Izvor: http://www.b92.net/biz/vesti/srbija.php?yyyy=2010&mm=01&dd=16&nav_id=404421

  42. Neon

    Tako je to kad Monstat sračuna u prosjek i one plate koje se ne primaju…

    Da Srbija ima Monstat, bila bi u boljoj situaciji.

    Monstat bi i Hrvatskoj umanjio dug a privredu Kosova učinio vrlo perspektivnom.

    Monstat u prosjek kosovskih plata računa i bruto prihode Nasera Keljmendija.

    Možda je Monstat u prosječnu platu u CG sračunao uzimajući u obzir i bruto prihode koje ostvaruju narkodileri koji su iščekivali onaj brod iz Urugvaja sa 2,9 tona kokaina 🙂

  43. Vulcan

    Naivni ste svi vi koji mislite da je moguć bilo kakav napredak države koju ne poštuje trećina njenog stanovništva.

    Eto vam Kosovo pa pravite državnu zajednicu sa njime.

  44. Jole

    Poslije uspostavljanja dipl. odnaosa sa Kosovom, ministar inostranih poslova je izjavio da nema razloga da se Crna Gora tretira drugacije nego druge zemlje. Tom prilikom su ispostavili racun za koriscenje vile “Crnogorka” u Beogradu.
    Isti ministar nije nasao za potrebno da objasni zasto druge zemlje koje su uspostavile dipl. odnose sa Kosovom nisu tretirane kao CG, tj. zasto Srbija svima nije uputila ostar demars i povukla ambasadora.
    Iz njegove izjave smo shvatili da ce Srbija imati potpuno konzistentnu politiku prema CG kao i prema ostalima.
    Pitanje Kosova nije jedini slucaj gdje Srbija primjenjuje specijalne mjere prema Crnoj Gori. Prirodni nastavak ove politike jeste pisanje medija u Srbiji o CG. Pogledajte rubriku “ex-yu”u Politici. Vecernje Novosti su CG sjestili u rubriku regioni zajedno sa Vojvodinom i Rep. Srpskom, itd.
    Srbija je formalno priznala Crnu Goru kao suverenu zemlju,ali je istinski i dalje smatra dijelom svog domena na koji polaze pravo. Kao sto rece autor ovog clanka, ovo je sustina problema, i svi drugi su izvedeni iz toga.

  45. danilo stojanovic

    “Srbija je formalno priznala Crnu Goru kao suverenu zemlju,ali je istinski i dalje smatra dijelom svog domena na koji polaze pravo. Kao sto rece autor ovog clanka, ovo je sustina problema, i svi drugi su izvedeni iz toga.” Jole

    Mislim da je zaista tu problem. Zato se g. Grubac, g. P.S., i ostali toliko zalazu da se CG ponovo vrati pod skute Beograda. Oni su “ljudi na zadatku” i, zajedno sa SPC, slozno rade da nas razgrade.

    Medjutim, radi se o clanovima jedne zavedene dijaspore, o ljudima u “opijumskom snu” kako kaze M.Vasic u listu Danas:

    http://www.danas.rs/vesti/dijalog/izgubljeni_u_rasejanju_.46.html?news_id=181459

    “Nešto drugo je tu važnije: ta dramatična i skoro nepremostiva politička razlika između dijaspore i glasača u državi. Odakle to? Rekao bih uz dužnu opreznost da su velikodržavni projekti Miloševića i Tuđmana svojim epohalnim istorijskim bankrotom te dve dijaspore ostavili na suvom i izneverili sva obećanja i očekivanja. Ta belodana i tužna istina, međutim, ne menja ništa u glavama rasejanih Hrvata i Srba. Oni i dalje žive u pustoj nadi da će dobiti obećanu veliku Hrvatsku i veliku Srbiju, u opijumskom snu, sve uzdajući se da će ih neki Bandić ili Šešelj/Nikolić konačno ujediniti. Zašto smo se borili? Jesmo li zato činili zločine, pljačkali, pa ubijali ili proterivali susede? Zamislite situaciju da Srbi iz Republike Srpske dobiju pravo glasa u Srbiji: za koga će glasati? Za Tadića i koaliciju oko DS? Za Šešelja/Nikolića, DSS i Velju Ilića? Te naše dijaspore uvučene su u zločine i gadosti lažljivim obećanjima, a onda ostavljene same sebi. Ono što je pokušao Bandić (Hercegovac) nije mrsko ni Miletu Dodiku: obojica bi da svoje „matične države“ Hrvatsku i Srbiju uvuku u svoje dijasporične planove, da održe po svaku cenu fikciju velikih etničkih država kao obećanje i pustu nadu.

    Deo bosanskih Hrvata tu je lekciju naučio, ali mali deo; Hercegovci nisu, a oni su dominantni deo hrvatskog naroda u BiH. Srbi u Hrvatskoj shvatili su o čemu je reč, pa sada Bandić optužuje Josipovića da je pobedio zahvaljujući glasovima Srba, što je inače očigledna, ali znakovita besmislica. Tako su, podsećam, Miloševićevi propagandisti 1997. optuživali Mila Đukanovića da je u Crnoj Gori pobedio glasovima Hrvata, Albanaca i Bošnjaka. Kosovski Srbi tu su sjajan i tipičan primer, jer dele sudbinu ovih opisanih dijasporičnih grupa na jasan i neizbežan način: Beograd ih grčevito i nervozno drži u uverenju da su deo Srbije, očiglednoj životnoj stvarnosti uprkos. Videli smo kako su glasali, ali vidimo i znakove otrežnjenja. Bosanski Srbi, kako izgleda, još su daleko od otrežnjenja; biće da su previše zla investirali u Miloševićeva i Karadžićeva obećanja i propale projekte; „previše“ je preblaga reč, plašim se. Sada ih još i Mile Dodik pali i „gasira“, kako kažu u Zemunu, a iz Beograda ih podbrckuju i u toj ludosti ohrabruju radikali obe pasmine, Koštunica, Velja i pripadajuća ekipa. Svi se zajedno nadaju crnorukačkom „ujedinjenju ili smrti“, pre ili kasnije, čega će nas dobri Bog sve zajedno sačuvati nadam se i molim se. „Veliku Srbiju“ u obliku pijane amebe od Beograda do Knina već smo imali, hvala lepo.

    Poraz je čudo, jer nije u ljudskoj prirodi da se pogleda u ogledalo i kaže sebi: „Vidi magarca!“. Praviti od grešaka vrline tipična je veština koju je Milošević bio dopunski usavršio i dobro se primila. ” M. Vasic.

    Ovu kolumnu treba procitati cijelu. Pazljivo.

    Da pogledamo, Srbi u Hrvatskoj ne samo da ustaju na himnu i zastavu Hrvatske vec ucestvuju u vladajucoj koaliciji. I to su napravili koaliciju sa Sanaderom/HDZ.

    Dakle moje pitanje je: Kada ce Srbi iz CG poceti da se isto tako ponasaju? Kada ce poceti da shvataju da je CG njihova drzava? I da, srazmjerno njihovom broju u uticaju, dijele vlast – umjesto sto izigravaju petu kolonu SANU, SPC, i SRS u CG?

    I Sanadera, u Hrvatskoj, optuzuju za korupciju, veze sa kriminalom, ali ne vidim da je neko u Hrvatskoj trazio da se unisti Hrvatska i vrati u SFRJ, jer Sanader ima veze sa korupcijom, jer se Bandic javno pojavio sa hrvatskim mafijasom broj jedan, itd.

    Medjutim, mi imamo briljantnu opoziciju u vidu Medojevica, koji samo kao pokvarena ploca kuka i trazi da se CG ponisti “kao mafijaska drzava” i vrati – GDJE? Mozda u ono idilicno stanje (SCG) u kojemu je bila prije nego je zli Milo oteo od srpskog naroda? (Zaista mi taj covijek nije jasan, bas kao ni neon & co.)

    Moje pitanje je: Da li oni zaista zele nazad u zajednicu SCG?

    Ili nude neku novu varijantu? Osim pustih obecanja da su oni “bolji i veci demokrati”.

    Ja, za sada, ne vidim nikoga iz opozcije koji nam nudi neko prihvatljivo novo rijesenje?

    Jedino realno rijesenje ja da se svi mi (gradjani) okrenemo CG – jedinoj drzavi koju imamo. I da pokusamo da napravimo nasu – crnogorsku demokratiju. CG nije idealna demokratija u ovom trenutku – ali moze biti bolja sjutra. Kako? Samo ako svi radimo i doprinosimo da se ta demokratija ostvari.

    Demokratija ne moze da se uvede dekretom vlasti. Niti dekretom EU, USA, NATO, itd. To je proces koji, nazalost, dugo traje. Koliko je Englezima trebalo da od Magna Carta-e dodju do njihove danasnje demokratije. Koja, uzgred, jos uvijek nije savrsena. Ali, zato niko ne trazi ukidanje UK.

    Mozda jedan primjer iz proslosti moze da nam ukaze put. Kada je Valtazar Bogisic pisao cuveni Opsti imovinski zakonik za Knjazevinu Crnu Goru, on nije prepisivao Austrijske i druge evropske zakone, vec za osnovu uzeo crnogorsko obicajno pravo, i stvorio originalni pravni akt koji je uvrsten u velika pravna dijela i pravnu bastinu svijeta. CG je oduvijek imala demokratsku tradiciju – birali smo javno i nase Vladike (nijesu ih izvlaciuli iz sesira) i vladare (Scepana Malog) i donosili Ustave (Stega). Ako treba negdje da se vracamo onda je to u doba kada je CG bila jedina teritorija i ostrvo slobode u Otomanskoj imperiji.

    Ali vrijeme tece. Povratka nema. Treba traziti nove puteve.

    Medjutim, prvo treba valjda da znamo gdje idemo? Ako Grubac hoce u Srbiju, a ja u EU – onda ne idemo u istom pravcu. Ko ce da odluci gdje cemo?

    Po demokratskim principma to je veci broj glasova. Ali, nasi borci za demokratiju ne priznaju vecinu glasova – osim ako to nije u njihovu korist. Oni ne priznaju izbore, hoce bojkot, revolucije, .. strane intervencije, sve, samo ne mogu prihvatiti da priznaju osnovni demokratkih princip – princip vecine.

    Iako vecina prihvata crnogorsku himnu – oni je ne prhvataju.

    Iako se vecini dopada crnogorska zatava – oni je ne prihvataju.

    Itd.itd.

    Ja ne kazem da ne postoji u svakoj demokratiji mogucnost “tiranije vecine” – i to je lose. A kako je tek lose, ako se u drustvu propagira “tiranija manjine” kao legitimno, i moralno ispravno, nacelo?

    Ne ocekujem da cemo se politicki ili nacionalno ujediniti. Niti to zelim. Mislim da bi bilo grozno zivjetiu u cistoj nacionalnoj drzavi. U kojoj svi misle isto.

    Ali mozemo, za pocetak, da se bar “civilizacijski” ujedinimo.

    Da pocnemo da razgovaramo sa uvazavanjem “protivnika”. Da pocnemo racionalno da razmisljamo koji su nasi zajednicki ineresi. Osim himni i zastava, koji nas ocito razdvajaju, ima li icega oko cega mozemo da se slozimo?

    Da li mozemo da se slozimo da zelimo:

    * da zivimo u slobodnom i demokratskom drustvu
    * da radimo na podizanju zivotnog standarda svih gradjana
    * da radimo na ocuvanju prirodne sredine
    * da njegujemo i stvaramo autenticnu kulturu
    * da se nasa djeca skoluju na najboljim skolama
    * da nase zdravstvo bude na svjetskom nivou

    itd.itd.

    Po meni to su mnogo vaznija pitanja od ovih sto toliko uporno pokusavamo da razmrsimo.

    Niti cu ja ubijediti Grubaca i PS ili Neona, niti oni mene sto se “srpstva” ili nezavisnosti CG tice. Nadam se da, ipak, svi mi zelimo ono sto sam ukratko nabrojao naprijed.

    Hajde o tome da pricamo.

    Ako to iskreno zelimo – naci cemo put. Ali samo svi zajedno.

    P.S. Izvinjavam se na duzini ovog komentara, ali sam smatrao da treba citirati bar dio kolumne M. Vasica koja po meni veoma tacno odslikava svu promasenost “veliko-nacionalnih” programa.

  46. Vojin Grubac

    DS: ” Ali mozemo, za pocetak, da se bar “civilizacijski” ujedinimo.
    Da pocnemo da razgovaramo sa uvazavanjem “protivnika”. Da pocnemo racionalno da razmisljamo koji su nasi zajednicki ineresi. Osim himni i zastava, koji nas ocito razdvajaju, ima li icega oko cega mozemo da se slozimo?”

    Gospodine Stojanovicu,

    vi ste jako kontraverzan covjek, jer ovo sto ste napisali, a sto sam istakao na pocetku ovog posta, je u sustoj suprotnosti sa svim ostalim sto ste rekli. Zato, ostalo niste morali pisati, vec samo napisati kraj price.
    Ali, da vam odgovorim, ste tice toga da li se mozemo sloziti da zelimo:

    * da zivimo u slobodnom i demokratskom drustvu
    * da radimo na podizanju zivotnog standarda svih gradjana
    * da radimo na ocuvanju prirodne sredine
    * da se nasa djeca skoluju na najboljim skolama
    * da nase zdravstvo bude na svjetskom nivou,
    ja se slazem! I mogu dodati jos mnogo punktova toga tipa.

    Naravno, ne slazem se:* “da njegujemo i stvaramo autenticnu kulturu”, jer je to socrealisticki pristup kulturi, koja mora zivjeti na slobodi, konkurisati sa kulturama u uzem i sirem okruzenju, na evropskoj i svjetskoj areni, te kvalitetom traziti svoje mjesto pod suncem.

  47. Vojin Grubac

    DS : “Srbija je formalno priznala Crnu Goru kao suverenu zemlju,ali je istinski i dalje smatra dijelom svog domena na koji polaze pravo. Kao sto rece autor ovog clanka, ovo je sustina problema, i svi drugi su izvedeni iz toga.” Jole

    Mislim da je zaista tu problem. Zato se g. Grubac, g. P.S., i ostali toliko zalazu da se CG ponovo vrati pod skute Beograda. Oni su “ljudi na zadatku” i, zajedno sa SPC, slozno rade da nas razgrade. Medjutim, radi se o clanovima jedne zavedene dijaspore, o ljudima u “opijumskom snu” kako kaze M.Vasic u listu Danas.

    Po demokratskim principma to je veci broj glasova. Ali, nasi borci za demokratiju ne priznaju vecinu glasova – osim ako to nije u njihovu korist. Oni ne priznaju izbore, hoce bojkot, revolucije, .. strane intervencije, sve, samo ne mogu prihvatiti da priznaju osnovni demokratkih princip – princip vecine.

    Ja ne kazem da ne postoji u svakoj demokratiji mogucnost “tiranije vecine” – i to je lose. A kako je tek lose, ako se u drustvu propagira “tiranija manjine” kao legitimno, i moralno ispravno, nacelo?”

    Gospodine Stojanovicu,

    ovaj dio vaseg teksta koji sam postovao je u suprotnosti sa krajem cjelog teksta. Nadam se da uocavate razliku. Procitao sam tekst Milosa Vasica, potpuno ravnodusno, jer je tekst, po mom misljenju, katastrofalno los. Prije svega, on je banalan, jer dijelom govori o banalnostima, a tamo gdje ne govori o banalnostima – on stvari banalizuje. On karikira realnost, ne osjeca, niti razumije sustinu problema. To je, cini mi se, klasican pamflet.
    Dio koji ste citirali od gospodina Jola, takodje nije potkrijepljem dokazima od strane toga gospodina. O kakvom se domenu na koji Srbija polaze pravo radi, nije mi jasno?! Da li o pravu Crne Gore da prizna Kosovo koje nije clan OUN? Ja sam vec rekao, pa da ponovim, zvanicnoj Podgorici je lakse da prizna dio teritorije Srbije kao nezavisnu drzavu, nego da opstini Tuzi prizna pravo na nezavisnu opstinu. Albanci u Crnoj Gori imaju i siri spisak zelja, od kojih ne dobijaju ispunjenje od te iste vlasti.

    Govorite o tiranijama manjine i vecine? Neka se raspise referedum po pitanju Kosova, pa neka bude kako vecina kaze. Prilikom priznavanja nezavisnosti Kosova od strane zvanicne Podgorice, islo se sa podatkom da je osamdeset odsto gradjana protiv toga! Kakve veze ima Srbija sa takvim opredjeljenjem gradjana, i kakav domen se tada spominje? Zasto referendum nije raspisan, valjda je jasno?!

    I tako, meni je jasno da je gospodin Jole za nezavisnu Crnu Goru i nezavisno Kosovo, bas kao sto mi je jasno da je vecina onih koji su kao Jole bili za nezavisnu Crnu Goru danas protiv toga da Crna Gora prizna nezavisno Kosovo, te se, samim tim, ne slazu sa g. Jolom? Izgleda da g. Jolu dovode do ogorcenja ti koji se tako opredjeljuju, pa je izmislio “domen”, kojeg nema. Naravno, ne sporim mu pravo da izmislja domen kojeg nema. Moje je da se ne saglasim sa onim cega nema.

    Zasto vlast Crne Gore protiv volje svojih gradjana insistira na priznavanju Kosova – vi dobro znate?! Mozda vam smeta to sto je tako, jer ta vlast ocigledno nema pravo da nezavisno upravlja drzavom, sto dokazuje nevjerovatno ogranicenu suverenost?! Crna Gora je, dakle, izgubila i unutrasnju i spoljnju suverenost. Danas joj se diktiraju uslovi! Ako vam to smeta, moram vam reci da niste usamljeni. I meni to smeta. Eto, vjerovatno se slazemo po tom pitanju, tako da smo u parcijalnom smislu istomisljenici.

  48. Vojin Grubac

    “Uspostavljanje diplomatskih odnosa sa Kosovom usko je povezano sa posjetom crnogorskog premijera Mila Đukanovića Vašingtonu, i taj čin predstavlja svojevrsnu „ulaznicu”, smatra politički apalitičar Srđan Vukadinović, piše Dan. ”U vrhu DPS-a ne shvataju da dolazi do nove preraspodjele interesnih, bezbjednosnih i političkih sfera i odnosa u svijetu i da SAD više nijesu neprikosnoveni činilac čije naloge treba bespogovorno izvršavati”, kazao je Vukadinović Danu. Prema njegovim riječima, Rusija, Kina, Indija su zemlje sa kojima treba ozbiljno računati. On smatra da je uspostavljanje diplomatskih odnosa sa Prištinom urađeno pod pritiskom prvenstveno SAD, dijelom i Evropske Unije, na isti način kao prilikom priznavanja Kosova.
    Vukadinović upozorava da se diplomatski odnosi sa Prištinom ne bi ni mogli uspostavljati zbog složenosti odnosa Crne Gore sa Srbijom ”ali posebno u svjetlu činjenice da Kosovo nije država u punom kapacitetu”. ”Da bi Kosovo bilo država u punom kapacitetu i da bi se uspostavljali diplomatski odnosi sa njima, mora da bude članica Ujedinjenih nacija”, piše Dan. Vukadinović ocjenjuje da odluka o uspostavljanju diplomatskih odnosa sa Kosovom ne doprinosi regionalnom miru i stabilnosti jer se komplikuju odnosi sa Srbijom.”

    Evo vam misljenje, g.Stojanovicu,
    politickog analiticara koji je blizak vlastima. Opet vidim da je “zaboravio” da naglasi da je vecina gradjana Crne Gore protiv toga priznanja, i da je to jako vazno.
    Zato bih ga dopunio sljedecom konstatacijom – Odluka o uspostavljanju diplomatskih odnosa sa Kosovom ne doprinosi regionalnom miru i stabilnosti jer se komplikuju odnosi unutar Crne Gore, i zaobilazi mogucnost da velika vecina gradjana koja je protiv tog priznanja napokon osjeti jedinstvenost po nekom pitanju!

    Ostalo, u navodima Vukadinovica, se da procitati u redovima i izmedju njih.

    Hajde da se malo nasalim.
    Ja priznajem da je Crna Gora medjunarodno priznata drzava! A da li vi priznajete da je izgubila nezavisnost?

  49. Vojin Grubac

    Postovani gospodine Stojanovicu,

    citav tekst na ovom blogu sam potrosio na dokazivanju nemogucnosti da dodje do stvaranja nove drzavne zajednice, da bi, poslije vasih intervencija dosli do kljucne stvari.
    Naime, ako je Crna Gora izgubila nezavisnost, iako je fakticki medjunarodno priznata drzava, kako takva drzava moze s nekim da se ujedini u drzavnu zajednicu?
    Oni koji su joj uzeli nezavisnost, upravo su ti koji odlucuju o tome, a ne gradjani na referendumu koji je nepreskociv, i kao takav utvrdjen Ustavom.
    Ako je osamdeset odsto gradjana protiv priznavanja nezavisnosti Kosova, pa se ne pitaju kao da ih nema, kako moze, nemoguce dostiznih, sedamdeset odsto na eventualnom referendumu o drzavnom statusu – nesto promijeniti?
    Sudar rascijepljene Crne Gore je, ocigledno, doveo do toga da su svi gubitnici. Ja mislim da je to zakonomjerno.

  50. labud dabanovic

    Dobijo sam obavještenje da autor bloga ima pravo da briše što drugi na njemu piše-Demokracki?

    Ali i ja imam pravo da protivrječim kad sam javno prozvan.A prozvan sam kad mi neko napada državu i blati vlast.

    Ti briši a ja ću kad goć mogu istupati protiv onih koji mrze moju državu,bilo napadajući vlast da se ogadi država ili kad neko s kladom u oko naziva drugog sa škrnjom u oko-ćorotom.

    Zaustavi se Grubaču
    Misliš ako je demokratija da svakom zagarantovano daje,prvo da iznesi svoje mišljenje,da možeš svašta trtinjati.Sve što si nadrobijo pomogla ti je ta tvoja,u ovom slučaju,zaludnja obrazovanost.Sve što rečeš slažeš,kao iz nužde ćepanike za ogrjev odnosno za podrgijavanje Srba-da shvate da je nezavisan i demokrata samo ko je uz Srbiju i sluša Rusiju.Pričao ti kao nepristrasan demokrata ili kao Srbin iz Moskve na biljegu-đe trba to i dokazati,završićeš s time kao i tvoj stariji ili bližnji brat-Šešelj,sa onim njegovim busanjeem ‘Ne sme/šće Srbin izadati Srbina’.
    Pozdrav
    Labud Špirov-Dabanović

  51. Danilo Stojanovic

    Moje misljenje izgleda jeste kontradiktorno, jer ocigedno izaziva burne reakcije – kod protivnicke strane.

    Medjutim, ja zapravo trazim, i za sebe, odgovor na neka pitanja kao npr.

    Kako to da Italiju – u kojoj je nastala mafija, ili USA, gdje je dostigla vrhunac, niko ne proglasava “mafijaskim drzavama”? A jos manje trazi da se te drzave ukinu? Ono sto zelim da kazem je, da ja mogu prihvatiti, da Vlada moze biti korumpirana, pod uticajem mafije, itd., i moze se, uslovno, nazvati “mafijaska” – ali proglasiti citavu drzavu “mafijaskom” implicira mnogo ruznih stvari. To znaci da smo svi mi (bar onih 55.3%) saucesnici u “zlocinu” i da bi trebali da idemo u zatvor, a da nam se imovina (drzava) kao “nelegalno” stecena oduzme? A oni koji su glasali za “ujedinjenje ili smrt” su “pali heroji” koje treba slaviti. Jer su izgubili “nepravedno”, po ko zna koji put, bitku.

    Ako je to istina – onda ste vi g. Grubac u pravu i CG treba pod hitno vratiti pod starateljstvo Beograda? Time dolazimo do drugog pitanja: Ako je lose slusati sto nam kazu EU i USA, zasto je dobro slusati g.Vukadinovica i Beograd? A ako smo samo “poslusnici” i “izvrsioci” koji su to kriterijumi po kojima je jedan “gazda” bolji od drugoga?

    U tom slucaju valjda bi bilo logicno da slusamo gazdu od kojega mozemo imati vise koristi? A to Beograd zaista nije. Ako mi vec treba “staratelj” bolje je da dobijem, kao staratelja, nekog boljeg? Zvuci cinicno, ali jeste tako.

    Zasto P.S. i g.Grubac uporno tvrde da se svi Srbi, po nacionalnoj osnovi, progone u CG? Dakle, po njima, CG nije samo “mafijaska”, nego i “nacisticka” tvorevina, a svi mi, koji smo za CG, ispada da smo cuvari koncentracionih logora u kojima sirote Srbe muce i ubijaju? Ako je to tako, kako ne mozemo da skinemo ni onu “srpsku” limenu baraku sa Rumije, zasto gledamo kako, pred nasim ocima, unistavaju nase crkve i spomenike kulture. Nesto je neobicno da “potlaceni narod” ima toliku snagu u drzavi koja ga “muci” i “proganja”. To mu isto dodje kao da su Jevreji mogli da zidaju sinagoge po nacistickoj Njemackoj, dok su ih Njemci spaljivali. Ja zaista ne mogu da razumijem to dozu neobjektivnosti.

    Sigurno je da ima slucajeva diskrimancije po nacionalnoj osnovi, ali da je to zvanicna politika koja se sprovodi sistematski u CG – jednostavno ne pije vodu. Ako je tako, zasto je odnos medija u CG deset prema jedan u korist “pro-srpskih” medija? Zasto Crnogorci, i pored ustavne garancije, jos uvijek nemaju fakultet za crnogorski jezik? Zasto je sve “crnogorsko”, pa i nesporni uspjesi, automatski “zlocinacko” “lopovsko” “mafijasko”? I zasto se “srbi” toliko raduju svim nasim neuspjesima? Nijesam primjetio da se nesto obratno desava. Nikada u CG nije izvrsen zlocin protiv “srpske nacije”, ali je u Bozicnjem ustanku mucki ubijeno 6-7,000 crnogorskih rodoljuba i clanova njihovih porodica. No, time idemo u istoriju, u ruzne stvari koje mogu samo da podgrijavaju ionako uzavrele strasti.

    I zasto vi gospodo mozete tako slobodno da vrijedjate citav jedan narod koji vas, navodno, tlaci? Ja nijesam cuo da je neki Crnogorac rekao da su Srbi “izmisljen narod” ali sam, obratno, cesto cuo, ne samo da smo mi Crnogorci “izmisljeni narod”, nego smo i “Djidova kopilad”? To, po vama, dragi P.S., nije “diskriminacija”?

    Ako zaista postoji diskriminacija prema Srbima u CG ja sam prvi protiv toga, ne zbog Srba, nego zbog politike diskriminacije koja je, apsolutno nemoralna. I protivustavna.

    Uostalom, mislim, da bi mi, gradjani CG, – u svakom slucaju – trebali da slusamo sami sebe. Ali, kako da se cujemo od ove zaglusne buke i medjusobnih svadja? Zato sam i predlozio da bar stanemo za trenutak i da se “cujemo”. Da uvedemo bar “civilizovani” razgovor. Ne moramo se sloziti, ali zasto bi morali da vrijedjamo jedni druge?

    Mozda, bi bilo dobro, za pocetak, da se slozimo bar oko nekih stvari, npr. da:

    – CG treba da bude nezavisna drzava. OD svih “staratelja”. ZA dobrobit svih svojih gradjana.
    – Da situacija u CG nije dobra. I da puno toga treba mijenjati.
    – Da od svih gradjana zavisi da li ce ta drzava biti demokratska ili ne, bogata ili siromasna, odrziva ili neodrziva. itd.
    – Da svi moramo voditi bitku protiv korupcije, protiv mafije, i protiv svih vrsta diskriminacije.
    – Da moramo svi postati bolji ljudi, ako zelimo bolju drzavu.

    S time, prekidam, ovu, za mene, mucnu diskusiju. Na kraju, svi dobijemo ono sto zasluzujemo – “kako sijete tako cete i poznjeti”. Ili “pokoljenja dijela sude”…

  52. Vojin Grubac

    DS: “Time dolazimo do drugog pitanja: Ako je lose slusati sto nam kazu EU i USA, zasto je dobro slusati g.Vukadinovica i Beograd? A ako smo samo “poslusnici” i “izvrsioci” koji su to kriterijumi po kojima je jedan “gazda” bolji od drugoga? U tom slucaju valjda bi bilo logicno da slusamo gazdu od kojega mozemo imati vise koristi? A to Beograd zaista nije. Ako mi vec treba “staratelj” bolje je da dobijem, kao staratelja, nekog boljeg? Zvuci cinicno, ali jeste tako.”

    G. Stojanovicu,

    opet imate isti stil naracije, kraj sa porukama vaseg zadnjeg teksta je u kontradiktornosti sa svim prethodnim. Tacnije, “neprijatelje” sa pocetka teksta pozivate na civilizovani dijalog na kraju teksta. Na primjer, ja vas ne smatram neprijateljem, kao ni ostalu gospodu koja imaju drugacije misljenje o bilo cemu.
    Evo, u isjecku vaseg teksta, kojeg sam predocio, vi kazete “ako nam treba staratelj”?!
    Pa onda birate staratelje, pa ih analizirate usmislu “koji je bolji”, i to bez predocene analize pluseva i minuseva svih pretpostavljenih staratelja.
    Cini mi se da od drveta ne vidite sumu! Zasto?
    Zato sto zivite u iluziji da mozete birati staratelje, kao i da se mozete osloboditi od njih. Dakle, vi ne birate staratelje, vec staratelji biraju vas, pri cemu vas uopste ne konsultuju. Tu vase pravo na izbor prestaje.
    Premijer Crne Gore je odlazi kod novog staratelja, u Vasinton, i tamo ce mu reci sta treba da radi, nezavisno sta gradjani Crne Gore misle. Jednog centa nece dobiti, niti ce ga ti isti patroni uloziti u Crnu Goru. Zasto, treba ih pitati? Odgovor na to pitanje nece se dobiti, ali, i to pitanje niko javno ne smije postaviti. To se tretira kao nelojalnost onih koji trebaju samo da slusaju.
    Ako vam se to svidja, meni je drago. Izabrali ste tu varijantu, po prinudi.

  53. danilo stojanovic

    “G. Stojanovicu,
    opet imate isti stil naracije, kraj sa porukama vaseg zadnjeg teksta je u kontradiktornosti sa svim prethodnim. Tacnije, “neprijatelje” sa pocetka teksta pozivate na civilizovani dijalog na kraju teksta. Na primjer, ja vas ne smatram neprijateljem, kao ni ostalu gospodu koja imaju drugacije misljenje o bilo cemu.
    G. Grubac, ”

    Ja ne vidim tu nikakvu kontradiktornost – samo dvije strane medalje.

    S jedne strane svo vase pisanje, do sada, svodilo se na ostre napade na CG, i “Crnogorce” sa velikom dozom sarkazma i ironije, kao sto je to i ovaj vas blog. Vama je sve sto je “crnogorsko” najgore, dostojno sprdnje i komentara na nivou Bore Djordjevica.

    Ne kazem da ne volite CG – ipak ste rodjeni ovdje. Dakle, ja sam vas svrstao u “neprijatelje crnogorstva” na osnovu tog kriterijuma. Vi bi voljeli CG – da je “srpska”. Dakle uslovljavate vasu ljubav i dajete prednost vasem nacionalizmu. Iako ljubav moze samo da bude ljubav tj. ili jeste, ili nije.

    Kod mene je, smatram, obratno, zelim sve najbolje svojoj domovini, i ne postavljam nikakave uslove.

    Priznajem, volio bih da bude uvijek slobodna i nezavisna drzava. A osjecao sam isto prema njoj i dok nije bila slobodna. I tako cu i osjecati ako ponovo izgubi slobodu. Vjerujte mi necu sjediti ako bi se i svirala neka druga himna. Jer ja postujem ljude i sugradjane, i njihova osjecanja.

    Sto se tice “poziva na civilizovnai razgovor” – pa to je valjda uslov da prevazidjemoi nase suprotnosti. Zar mislite da bi bilo bolje da sam vas proklinjao i vrijedjao?

    Samo ljubav i prastanje moze pobijediti mrznju.

    Ja, takodje, vama nijesam neprijatelj. I drago mi je da smo se slozili da nijesmo neprijatelji.

    To jeste ogroman korak ka stvaranju povjerenja medju nama.

    Sto se tice “starateljstva” ja sam pricao u kondicionalu “ako trebamo startelje”. Dakle, slazem se sa vama da nam nikakvi staratelji nijesu potrebni. Ali, da bi dosli u tu situaciju, neophodno je da CG zna sto zeli i kuda da ide.

    Da ce uvijek biti pritisaka od strane velikih, i vecih zemalja, – nema sumnje. Ali posto i vi, i ja volimo Njegosa (Evo i trece stvari u kojoj se danas slazemo?) odgovor je u dat u Gorskom Vijencu. Samo jedinstvena CG moze biti “tvrd orah” i za najvece sile svijeta.

    Otuda moja zelja da se ujedinimo oko bitnih stvari. Razlika je uvijek bilo i bice, i one su veoma korisne. Zato i predlazem da krenemo od stvari koje su prihvatljive za sve gradjane CG. (U CG ne zive samo Srbi i Crnogorci).

    Ako krenemo od toga vjerujem da cemo mnogo manje napadati jedni druge. I, siguran sam, nece biti zajedljivosti, ponizavanja, pa i vrijedjanja. A to je pocetak demokratskog dijaloga, i to moze da, drasticno, promijeni trenutnu situaciju, punu sumnje i nepovjerenja, s obije strane.

    Mislim da nasa CG to zasluzuje.

  54. Jole

    Gospodine stranger,

    sad primjetih vas odgovor, zatrpan u gomili ostalih komentara.

    “Malu SIrenu” necu komentarisati niti bi se licno pozivao na misljenje malih sirena po internetu.

    Ifimes je donio sljedeci clanak: http://www.ifimes.org/default.cfm?Jezik=En&Kat=10&ID=436&Find=Montenegro&M=3&Y=2009

    Evo neka ljudi procitaju, pa kazu sto misle o objektivnosti clanka. Meni se cini kao da je prenijet iz “Dan”-a. Clanak je napao Solanu, Lipku i Lajcaka zbog naklonosti Crnoj Gori. Cak navodi da su podmiceni itd.
    Ako vam je ovo jedina reakcija na “aparthejd” i “teror” nad Srbima neka bude. Vidim da ne postoje druge reakcije iz svijeta uprokos “teskom” stanju. Oprostite na sarkasticnim navodnicima, ali se ne mogu oteti utisku da pretjerivajuci ulazite u parodiju sami sebi.

    S postovanjem,

    p.s. Veliko mi je razocarenje u vas, kad sam primjetio da visoko respektujete autora sljedeceg clanka: http://www.nspm.rs/srbija-i-crna-gora/demokratija-se-zasluzuje.html?alphabet=l
    Ovom prilikom molim citaoce da malo paznje posvete ovoj naci bljuvotini jednog beogradjanina crnogorskog porijekla ali patoloski opterecenog Crnogorcima.

  55. Jole

    Evo kako izgleda ugrozavanje po nacionalnoj osnovi:

    http://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2010&mm=01&dd=27&nav_category=11&nav_id=407079

    Novi Sad — Nasilnici su u Temerinu na nacionalnoj osnovi napali dvojicu mladića mađarske nacionalnosti, kaže vojvođanski sekretar za nacionalne manjine Tamaš Korhec.

    Pokrajinski sekretar je agenciji Beta rekao da su se u Temerinu u roku od devet dana desila dva napada na mladiće mađarske nacionalnosti starosti od oko 20 godina koje su grupe takođe mladih nasilnika prvo pitali koje su nacionalnosti, pa ih potom pretukli.
    Pokrajinski sekretar je danas u Temerinu posetio povređene mladiće. On je naveo da je policija identifikovala napadače u prvom slučaju, dok za drugom grupom nasilnika još traga.

    Korhec se založio za strože kazne za ekstremiste koji izazivaju incidente na nacionalnoj osnovi.

    “Mislim da novčane kazne nisu dovoljna sankcija za ovakve slučajeve. Naprotiv, takve kazne samo ohrabruju nasilnike da nastave nasilje na etničkoj osnovi”, rekao je Korhec.

    Podsetio je da Vlada Vojvodine već pet godina radi na promociji različitih programa tolerancije i međusobnog uvazavanja, koji su namenjeni deci školskog uzrasta.

    Prema njegovom mišljenju, u Vojvodini se sigurno dešava još napada na nacionalnoj osnovi kao što su napadi u Temerinu, ali ih oštećeni iz straha ne prijavljuju.

    “Broj ekstremnih grupa sigurno je mali, ali ako ih na vreme ne izolujemo ili ne kaznimo na odgovarajući način, oni će se osiliti poput fudbalskih huligana”, kazao je Korhec.

    Dodao je da je u Temerinu već duže vreme u toku “rat grafitima mržnje” i zatražio od državnih organa i od javnosti da reaguju na ovakve pojave.

    “Otišao sam baš danas u Temerin, kada se obeležava Međunarodni dan sećanja na holokaust, da još jednom pošaljemo poruku o štetnosti međunacionalne mržnje i isključivosti”, objasnio je Korhec.

    Opština Temerin je etnički mešovita i naseljena je uglavnom Srbima i Mađarima. U toj opštini i ranije je bilo incidenata na međunacionalnoj osnovi.

Submit a Comment