Sećanje na Feral Tribjun

Objavljeno: 25.12.2009, 23:15h

Lucić i Dežulović za tajkune, Ivančić za Vladu

Lucić i Dežulović za tajkune, Ivančić za Vladu

Piše: Dragan Banjac

Beograd ume i da posvoji. Nekad je to (u)činio u slučajevima trojice Zadrana, Josipa Đerđe, Josipa Skoblara i Krešimira Ćosića recimo, ima toga i kada su u pitanju neki drugi istaknuti sportisti i javni delatnici iz bivše Jugoslavije, a nakon što je onoliko vrednog odbacio otkako, od početka devedesetih, mamura i tetura, najnovije posvajanje su "feralovci" i sve što je splitski "fenjer" značio upravo u vremenu kada je Beograd izgubio dušu. Da podsetim, posle 15 godina izlaženja verovatno najbolji list  na balkanskim prostorima poslednjih preko pola veka (kratko mu je nalikovala "Slobodna Dalmacija" iz vremena Joška Kulušića, malo duže sarajevsko "Oslobođenje" i najduže beogradska "Borba"/"Naša Borba") sredinom juna 2008. godine objavio je da "zbog finansijskih poteškoća" zatvara butigu. Posle  1.185 brojeva i na prodatom tiražu od 14.000 primeraka!

(A)tipični Splićani predeverali su Tuđmanovu vladavinu, sve tajkune i nadolazeće glupane koji su odlaskom u Zagreb postajali veoma moćni i ugašen je u trenutku kada se Hrvatska približava Evropskoj uniji. Novinar i književnik i jedan od osnivača "Ferala", Boris Dežulović, gostujući tih dana na beogradskoj TV B92 rekao je da u vremenu "kada nema jasno izraženog neprijatelja slobodnog novinarstva, nema ni javnosti koja bi se pokrenula". Mediji, klasični papirnati kakve pamtimo, odlaze u istoriju u tom obliku s jedne strane, s druge strane neće više biti političkih pritisaka u klasičnom smislu. Nema više telefona, da te zavrti ministar unutrašnjih poslova ili šef tajne službe, sad će, naprosto, novine uređivati šefovi marketinga i to je ono s čime će se sad boriti slobodno novinarstvo, rekao je tada Dežulović.

Jedna dobro zamišljena tribina u beogradskom Centru za kulturnu dekontaminaciju (Borke Pavićević) u ponedeljak, 21. decembar 2009) imala je nakanu da, kako reče crnogorski Sarajlija (sarajevski Crnogorac) divni čovek i odlični novinar Boro Kontić čiji je Medijacentar sa ljubljanskim Mirovnim centrom sve osmislio, "doprinesu da taj događaj ne ostane bez osvrta o vrijednosti i važnosti kritičnog i nezavisnog novinarstva, i bez rasprave o tome šta gašenje takvog novinarstva govori o društvu, medijskom sistemu i novinarskoj zajednici u Hrvatskoj i cijeloj regiji". Nnamera je i da doprinesemo da ostavština "Ferala" ne ostane izvan domašaja javnosti i budućih generacija. Do kraja 2009. godine, uz pomoć sredstava medijskog programa Instituta za otvoreno društvo (Open Society Institute), planirana je priprema digitalnog arhiva svih brojeva Feral Tribuna, a za to vreme na tribinama u Sarajevu, Ljubljani, Beogradu i Zagrebu ideja nam je da podstaknemo raspravu i razmišljanje o položaju novinara i medija u regiji danas, i o tome koji činioci u sadašnjim okolnostima doprinose i mogu doprineti da kritičko i nezavisno novinarstvo preživi i ima uticaj u društvu.

Da li zbog sv. Nikole ili onog već pomenutog mamuranja u sali se našlo tek tridesetak znatiželjnika, sa sve Vesnom Pešić, Stašom Zajović i profesorom Linom Veljakom ("Ovde sve poznajem i skup doživljavam kao familijarni", reče Bojan Tončić, novinar e-novina), kojima su se obratili Viktor Ivančić, osnivač i nekadašnji odgovorni urednik Feral Tribuna, Predrag Lucić, osnivač i nekadašnji odgovorni urednik Feral Tribuna, Boris Dežulović, osnivač i do 1999. jedan od urednika Feral Tribuna, Svetlana Lukić, urednica Peščanika i Nebojša Popov, glavni i odgovorni urednik "Republike". (Vukašin Obradović, osnivač i glavni i odgovorni urednik "Vranjskih" izostao je zbog bolesti). Propala je dobra zamisao da govornici divane i sa novinarima i urednicima iz Srbije, ali je, valjda, organizator pogrešio što je unapred najavio da je tema – šta čini slobodno i nezavisno novinarstvo, šta ga onemogućava i kakve su mu perspektive. Nikoga nije bilo. Novinari u Srbiji, Beogradu posebno, su veoma tupavi i nevešti zanatu, a urednici sve znaju i šta sad da ih propituju ili im nešto pojašnjavaju kršni Splićani. Možda bi se odazvali na sličnu sesiju, recimo u Brisel, Beč, Njujork, to je njihov nivo.

Feralovci su uglavnom ponovili da je osnovni razlog gašenja bojkot od strane velikih oglašivača, a  zna se da je izostala i pomoć koncerna Europapres holding (EPH), s kojim je "Feral" pregovarao o saradnji. Novine danas, ipak, žive od oglasa, tvrdi Ivančić i naglašava da se oglasni udeo u "kolaču" u novinama u Hrvatskoj kreće i do 80 procenata. "Samo dvadeset posto je novinarstvo, ali rekao bih da mi imamo još jedan prpoblem – što su naše države veličine dnevnih boravaka i kada imate ovako marginalni projekat  na malom tržištu lako ga je uništiti".

Boris Dežulović takođe današnje novine doživljava kao "šarene kataloge tržišta i tajkuna", a u sličnom tonu je govorila i Svetlana Lukić. Njena emisija "Peščanik" je "strano telo" na Radiju B92 i Svetlana priznaje da se već pripremaju da uskoro neće moći "ići na devedesetdvojci". Petkom sam, kaže, u B92 i tamo redovno u hodnicima srećem Ljilju Smailović. "Devedesetdvojka je veliki gubitak za nezavisno novinarstvo i sećam se da su im posle Petog oktobra prvi gosti bili general Nebojša Pavković i Ivica Dačić. Sada imate situaciju da koleginicu Brankicu Stanković brane oni koji su nacrtali metu!"

Fenomen "Republike" koja izlazi 22-gu godinu svakako je u entuzijazmu koji ne treba potcenjivati i žrtvovanje za ljude koji mole redakciju da ne ugasi list koji im je potreban "zbog duševniog zdravlja", kaže Nebojša Popov. On je mišljenja da je List opstao i zbog uverenja moćnika da je mali i da ih kao slobodan treba ponekad nekome pokazati. Popov posebno apostrofira da je u pitanju glasilo (kome iznad zaglavlja stoji "Glasilo građanskog samooslobađanja", a ispod "Protiv stihijestraha, mržnje i nasilja") koje – jedino – nije poštovalo cenzuru zavedenu u sve medije u Srbiji tokom NATO bombardovanja koje je otpočelo krajem marta 1999. godine.

Još malo o splitskom novinarskom fenomenu. Za deceniju i po postojanja, "Feral" je pisao o temama o kojima su drugi mediji najčešće ćutali ili, pak, ako su pisali, činili su to u šematski, u crno-belom stilu. Svojim pisanjem pokrenuli su sudske procese o zločinima nad Srbima, kao na primer u Osijeku gde se sada sudi Branimiru Glavašu, ali i o drugim temama koje su ostali mediji zaobilazili.  Bio je jedini list na Balkanu koji je u vreme rata na tlu bivše Jugoslavije i posle njeg kritikovao sve – kako vlast i opoziciju u Hrvatskoj, tako i političke faktore u drugim sredinama. To je bio razlog što je blagopočivši predsednik (kako voli reći Igor Mandić) RH Franjo Tuđman nastojao da "Feral" zabrani ili bar finansijski iscrpi. Pošto mu to nije uspelo, on je ovaj list, kad god mu se pružila prilika, stavljao na vrh sopstvene liste "crvenih, zelenih i žutih vragova koji se prodaju za Judine škude". Iako je "Feral" nekoliko godina finansiran delimično i novcem međunarodne zajednice, to njegove novinare nikada nije sprečilo da budu vrlo kritični prema njenim potezima, pogotovo prema politici SAD. Nastao je kao podlistak "Slobodne Dalmacije", lista koji je baš zahvaljujući njemu bio drastično povećao prodaju, pogotovo početkom 90-ih godina, kada je taj list imao kritički odnos prema Tuđmanovoj Hrvatskoj demokratskoj zajedinici (HDZ) i previše vatrenom nacionalizamu.

Da ironija bude potpuna, od trojice istaknutih splitskiuh novinar(čin)a, dvojica (Dežulović i Lucić) priznaju da ih trenutno plaćaju tajkuni, a Ivančić ("Mi nikad nećemo raditi za većinu, a lično sam u godinama kada više volim da pišem za mali broj pametnih ljudi") radi za srpski tjednik "Novosti", odnosno plaća ga Vlada Republike Hrvatske. Kako? Evropska administracija je naterala Zagreb da Srbima plati medij, a Srpsko nacionalno vijeće i Milorad Pupovac su se dosetili da solidnoj ekipi pridodaju ne samo Ivančića nego i Marinka Čulića, još jednog bivšeg novinara "Ferala". Profesor filozofije Lino Veljak, koji me je tokom tribine ometao raznim upadicama, primetio je da Beograd žali za dobrim u susedstvu, ali ne i za uništenim dobrima kod kuće. Naravno, mislio je na "Našu Borbu" koja nikome ne nedostaje, posrnuli B92, otanjeni "Danas"… Živeli rijaliti.

Kako stoji kod vas, dole? Ili da ne pričam(o) o tome. Ako je Hrvatska (Ivančić) dnevni boravak, strah me je pomisliti šta je Crna Gora. Zato sada samo priznanje da mi se već treći dan povraća od jednog teksta u jednoj dnevnoj crnogorskoj novini. Šta vam je ostalo? Vukovićev PCNEN i ANALITIKA Draška Đuranovića. Mislite malo o tome!

Pratite nas na Fejsbuku, Instagramu i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]
Prije nego ostavite komentar, molimo vas da pročitate Pravila komentarisanja na Portalu PCNEN

Leave a Reply

  1. Zipp says:

    Da počnem od kraja.
    “Analitika”-Draška Djuranovića!-šalite se, možda!?
    A Feral je bio u novinarstvu, što “Azra” u muzici, na našim bivšim zajedničkim prostorima.
    O tajkunima, medijima, oglašivačima, sad svi, iole bolje obavješteni znamo. Da je to interesna simbioza, koja radi u suštini protiv interesa gradjana. A da drugačiji mediji ne mogu opstati. Ali trebalo je znati to tada. I reći. Kao što su oni rekli.
    Ako je Hrvatska dnevni boravak, mi smo hodničić na njegovom ulazu. U tržišnom smislu.
    Možda i za to ima rješenje? Pokretanje nedjeljnika za kompletno “naško” govorno područje, sa novinarima, djelom, tipa gore navedenih. Eto 5-sobnog stana!
    Prozivke (negativne)”jugonostalgičari” više ne piju vodu, pogotovu kod onih koji bi se odlučili da kupuju i čitaju takav nedjeljnik. A Evropa, ovakva kakva je(ne bih o tome), bi možda iz svojih fondova mogla pomoći takav neki projekat. Valjao bi nam svima. Ne samo u političkom, već ekonomskom, i prije svega onom ljudskom smislu.

  2. Vulcan says:

    Ako je Hrvatska dnevni boravak, mi smo kupatilo u kome organi unutrašnjih poslova nesebično pomažu političkim tajkunima na vlasti da operu svoj mukotrpno zarađeni prljavi novac 🙂

  3. Maśa says:

    Feral Tribune je bio unikat koji je kao takav mogao samo u umirucoj Jugosaviji nastati. List takvog kvaliteta, satire i novinarske hrabrosti nikad vishe nece zazhivjeti bash kao shto ni zemlje kao shto je bila Jugoslavija nikad vishe nece biti.

  4. danilo stojanovic says:

    “Mediji, klasični papirnati kakve pamtimo, odlaze u istoriju u tom obliku s jedne strane, s druge strane neće više biti političkih pritisaka u klasičnom smislu. Nema više telefona, da te zavrti ministar unutrašnjih poslova ili šef tajne službe, sad će, naprosto, novine uređivati šefovi marketinga i to je ono s čime će se sad boriti slobodno novinarstvo, rekao je tada Dežulović.”

    Slazem se da je vrijeme klasicnih media proslo i da je sada vrijeme za jedan “zapadno-balkanski – Huffington Post”.

    Ova ideja je slicna prijedlogu Zipp-a.

    Mislim da osnova vec postoji.

    Naime, bivsi novinari Ferala se cesto pojavljuju na web-u tj. “e-novinama”(P. Lukovica). To je taj koncept koji bi mogao da preraste u “novi Feral” za podrucje bivse nam domovine.

    Vec na e-novinama pisu novinari/kolumnisti iz svih republika – pa i iz CG (Nikolaidis). Uz malo vise sredstava i ulaganja u promociju e-novine bi mogle biti centar za okupljanje “najboljih novinarskih pera” i komentatora/kolumnista. Kao i da postane centar za ramijenu misljenja (blogova). Posto su e-novine objavljuju na internetu, ne mogu biti sprijecene u distribuciji tj. bile bi dostupne svima zainteresovanima za istinite vijesti i originalne komentare – na svim kontinentima.

    Time bi se razbila politicka kontrola klasicnih medija.

    Nedostatak – relativno mali broj “kompjuterski obrazovanih i pismenih citalaca”. Mozda bi bilo rjesenja u stampanom tjedniku koji bi obajvljivao najbolje komentare?

    Naravno, postavlja se pitanje ko bi to finansirao? Mislim da bi bilo u interesu EU da aktivno pomogne jedan ovakav poduhvat jer bi to zaista mnogo doprinijelo razvoju demokratije na svim podrucjima Z. Balkana, i time bi EU pomogao tranziciji ka evropskim vrijednostima.

    Veoma dobar blog (kao i uvijek).

  5. Vladimir Nedovic says:

    Ako je Hrvatska dnevni boravak, mi smo samo i jedino – zahod. Namjerno sam iskoristio tu arhaicnu, guslarsku rijec.

    Nazalost (a ovo je itekako vidljivo i u Crnoj Gori), Feralu je izgleda bio potreban Tudjman da bi list opstao. Trebala mu je polarizacija na za i protiv, jasno zlo protiv koga se treba boriti. Cim je (kad vec Zipp pominje Azru) “do neprepoznavanja dovedena sustina prevare”, novinari su poceli raditi za tajkune. Ili bivse protivnike (principijelno, barem). Kako gore, tako i dolje (lijevo i desno).

    No neka se ovi izuzetni novinari prilagode, sposobni su oni za to. Rjesenje i za finansijske probleme, i za garanciju kvaliteta i za objedinjavanje ex-Yu medijskog prostora (Jugosfere, kako ju je nazvao Tim Judah) nalazi se u Internetu. Organizacija laksa a mogucnosti nesagledive. Samo napred.

    Pored Ferala, ja itekako zalim za Danas-om. Ove druge manje pamtim, sjecam se samo Nase Borbe u ocevim rukama i cudjenja sto je list tako naprasno promijenio ime.

Blogovi

Logujte se ili registrujte




Forgot?
Register