„Cilj opravdava sredstva“ je možda sintagma za vojskovodje i političare. Za novinare ne, ili bar ne bi smjela da bude.
Piše: Zipp
Rijedak jubilej. 1000 brojeva nedjeljnika u Crnoj Gori koji se bavi pitanjima duštva, politike, kritičkog sagledavanja naše odveć ružne stvarnosti, nije mala stvar. Pogotovu na ovako malom tržištu, u neslobodnom društvu, sa neslobodnim gradjanima sklonim podaništvu, nenavikunutim na kritično promišljanje i promjene, sa nedostajućom intelektualnom, kritičkom elitom. U tim uslovima, "Monitor" je gradio kredibilitet onda kada su ga većina gubili. U najtežim, predratnim i ratnim vremenima, bio je «psihijatar» onim koji su bježali od ludila. Drugi, topli dom, mnogima koji ni u domu, a kamoli na ulici nijesu imali mir i fizičku sigurnost. Glas razuma i tolerancije. Jedan od rijetkih, očajničkih krikova protiv rata i bujajućeg plagijata fašizma. „Monitor" je bio ono što Crna Gora nije bila, bar u poslednjih 20 godina. Takav je bio „Monitor". Do 1997. godine.
Mukom stican kredibilitet, njegovanje kritičkog osvrta na stvarnost i aktuelnu vlast, „Monitor" gubi, stavljajući se na stranu jednog, raspolućenog dijela te iste vlasti, 1997. godine, u „čuvenom" sukobu „jadana i grdana", kako sam ga ja uvijek nazivao.
„Cilj opravdava sredstva" je možda sintagma za vojskovodje i političare. Za novinare ne, ili bar ne bi smjela da bude. A „Monitor" od 1997. skoro da nije birao sredstva da bi opravdao cilj. Pogotovu u vremenu pred referendum. Tako je cilj postao ljuštura bez sadržaja. Ili još gore, sa krajnje pokvarenim sadržajem od kojeg se prevrće u stomaku. Doprinos «Monitor»-a i ljudi oko njega je nesumljiv za prvo, ali i za drugo. Zasad je njegov glavni i odgovorni urednik, Esad Kočan to posredno priznao. Jedan od osnivača «Monitor»-a i po mnogima glavni čovjek u njemu, gospodin M.Perović elegantno preskače to odredjenje. I u uvodniku jubilarnog broja.
Neko će reći da sam subjektivan, da nije baš tako, da je „Monitor", ipak , uvijek držao distancu, imao kritički odnos…
Ja sam uvijek, ili skoro uvijek subjektivan. Najviše vjerujem sebi , svojim očima, razumu i prije svega ličnom iskustvu. A ono je ovakvo:
Kada je „Monitor" počeo izlaziti bio mi je kao lijek. Konzumirao sam ga iz cuga, ne na „doze". U dahu. Iako sam znao da će mi svakog dana, svakog časa, trebati nova doza(lijek). Protiv ludila.
Veče, dan prije izlaženja u prodaji, oko 21h bih obavezno prošetao glavnom ulicom kako bih ga kupio kod kalioptera, u predprodaji. Ujutro, pročitan od korica do korica, nosio sam ga na posao, okrenutog „da se vidi". To mi je bio jedan od vidova otpora. I glavno „oružje" koje sam nosio. A gradjani, pogotovu kolege i predpostavljeni na poslu su ga upravo tako gledali. Kao oružje, neku bombu koju samo što ne detoniram na njih. Bio sam mudžahedin i ustaša. „Monitor" plus moje „tursko" ime, kud ćete većeg dokaza? To su bili i glavni TV dokazi protiv tadašnjih lidera SDA, ako se sjećate.
Onda, te 1997 godine, najednom, upravo ta ista rukovodna struktura počinje redovno kupovati „Monitor". Koji počinje postajati oružje, ili orudje, u njihovim rukama. I da nijesam još neko vrijeme čitao njegove tekstove i uvjerio se u to, ova činjenica sama po sebi govori sve.
Pakt sa djavolom je dugo trajao. Djavo i andjeo na istom putu, ka istom uzvišenom cilju! Prije će djavo okrenuti andjela, nego obrnuto, znano je. I prije će se andjeo odjavoliti nego obrnuto. Pogotovo kada je djavo neuporedivo moćniji, kao u ovom slučaju. „Monitor" je svjesno ili nesvjesno postao djavoljeva maska na koju su mnogi nasjeli.
Možda u poslednjem trenutku, ponovo se istrgnuo iz tog pakt(l)a. Osim što je izgubio dio kredibiliteta, izgubio je puno vjernih čitalaca, a dio njegovih „andjelčića" postali su udarna pesnica i sluge djavola. Svoje prvobitno jato oni sada nazivaju „talibanima" i „talibančićima". Da li je to napredak ili nazadak u odnosu na nekadašnje djavoljeve prozivke tipa „mudžahedini i ustaše", prosudite sami.
„Monitor" čeka dug put i priznanje greške, koje je donekle uslijedilo, da povrati svoj nekadašnji kredibilitet. Bit će mu teško. Ali na samom početku bilo mu je teže, pa je uspio da ga izgradi. Mislim da to može opet.
Čestitam mu 1000-ti broj. Preciznije, čestitam mu nekih 700 brojeva.
Postovani Zip
Ne mogu da sudim o Monitoru na vas nacin jer ga nijesam pratio od pocetka (bio sam daleko od CG).
Jasni su mi vasi razlozi i mogu da se slozim sa vasim obrazlozenjem.
Ali sa jednim ne mogu – i tu se mi razilazimo.
To je pitanje referenduma.
To je bilo pitanje biti ili ne biti za CG. I zato me cudi vasa reakcija. Znam da ne volite tim koji je to postigao – ali vi negirate i cilj.
Ako vi mozete da kazete da bi bilo bolje da je Monitor navijao (slazem se da jeste navijao – ali korektno, po mojemu misljenju) za protivnike CG, onda zaista nemamo isto misljenje u bitnoj stvari.
Jer je navijaca na suprotnoj strani bilo bar deset puta vise. A tako je i danas.
Samo da vas podsjetim da do dana danasnjeg mozete naci sve novine svijeta u Beogradu, ali ne i crnogorske.? Posebno ne Monitor. Zauzvrat mi, “tolerantno”, dnevo zasipamo nase citaoce novinskim djubristem iz Beograda (Kurir, Pres, Nacional, Vecenje Novosti, itd. – na kraju i cuvena Politika – samo procitajte u Politici komentare na bilo koji clanak o CG, Crnogorcima ili Crnogorskom jeziku). Da ne pominjemo TV. Od referenduma (pa i mnogo prije) rijetko mozete procitati ijedan pozitivni clanak o CG u beogradskoj stampi !?.
Kada CG osvoji neki sporski trofej to se moze naci u hrvatskoj, ali ne i u srpskoj stampi. Kada CG prednjaci na putu ka EU to se skoro i ne registruje u srpskim medijima. Kada CG po medjunarodnim ekonomskim i politickim pokazateljim prednjaci – to se ne registruje (ili veoma stidljivo prikaze) u srpskim medijima. Srpska stampa samo pise o porazima i o problemima u CG (i tu su sudovi sokantno slicni sa vecim dijelom opozicije – ko koga citira?) .
Monitor je, sada, opet po vasem ukusu. Zasto?
Jer napada tim koji vi iskonski mrzite. Ni meni se ne svidja tim – ali mi se svidja slobodna i nezavisna CG.
Medjutim, dobro je da imamo razlicita misljenja.
Na kraju, kao i novinari koji pisu (a i nasi politicari), svi imamo pravo da mijenjamo misljenje. To se dogadja mnogo cesce nego sto mi to mislimo, ili priznajemo. I ja ne gledam na situaciju u CG isto kao i u vrijeme referenduma. Zasto? Zato sto se promijenila. Kao sto se i sve mijenja. Sto rece mudri Heraklit “Sve tece – sve se mijenja” i “Ne mozes dva puta ugaziti u istu rijeku”.
Dakle, neka Monitor pise onako kako osjecaju, i zele da pisu, njegovi novinari – sada! Ali jedno nikada ne smije biti zanemareno – istina. Zato ako pisu o istinama, ma kako bolnim za nas, oni cine svima nama ogromnu uslugu. Oni postaju ogledalo u kojemu mozemo da vidimo nase pravo lice.
Medjutim, problemi nastaju ako stampa, i ostali mediji, postane “iskrivljeno ogledalo”. U sluzbi vlasti i drugih interesnih grupa.
Mislim da je Monitor jedan od rijetkih pravih opozicionih magazina na podrucju “Zapadnog Balkana” (U Hrvatskoj su davno ugasili jedan Feral, u Srbiji se Vreme samo “ugasilo”. Postoje, medjutim, e-novine Pere Lukovica – svaka cast).
I zato Monitoru cestitam jubilej. Bez ikakvih ograda.
Gospodine Stojanoviću,
Ja novinarsku profesiju posmatram, tj.smatram da treba da bude prenosioc istine, iako je to, znam, idealističko gledanje. Uz to, da novinari edukuju gradjane, propagiraju opšte civilizacijske vrijednosti(protiv rata, nasilja, mržnje na svakoj osnovi…). Zatim, novinari po meni, i intelektualci, trebaju biti uvijek kritičari i jedni od kontrolora vlasti, jer idealne vlast ne postoji, kao što znamo. Nema tog cilja, po meni, koji medijima i novinarima mogu biti preči od toga.
Gospodine Stojanoviću,
Ja sam se se zalagao za suverenu Crnu Goru iz mali milion razloga. Pored toga što sam smatrao da kada svi izlaze iz one države, da to trebamo i mi, glavni razlozi su mi bili što je za mene suverenost predstavljala sve suprrotno od onoga što se tada radilo u zajedničkoj državi, a to su: mir a ne rat, tolerancija a ne mržnja, vladivana prava, socijalna pravda i sigurnost, smjenjiva i odgovorna vlast, beskompromisna borba protiv kriminala, korupcije, mafije, lustracija i krivična odgovornost za pokretače ratova, protjerivanja, deportovanja…
Smatrao sam i smatram, da sa istom garniturom koja je radila sve suprotno od mojih načela, suverenost postaje samo ljuštura bez smisla. Da će ta vlast svojim činjenjem i nečinjenem dati za pravo onim koji su protiv njene suverenosti, umjesto obratno, da im pokaže sve njene prednosti. Plašim se da sam bio u pravu.
Što se tiče pisanja Beogradske štampe, vjerujem da je tako. Ali meni nije uzor i ravnatelj ono što je loše, već ono što je dobro. Ova vlast im daje argumentaciju za takvo pisanje. Želim vlast koja im neće davati takve povode.
«Monitor ja sada po mojem ukusu jer napada one koje iskonski mrzim»-kažete.
Ja imam dovoljno ličnih i porodičnih razloga da ovu vlast iskonski mrzim. Ali ih ja ne mrzim. Tražim samo da odgovaraju za ono što su učinili. Onda, kada oni podju, a poći će kad-tad, vidjet ćete kako će se na nju ostrviti većina sadašnjih obožavaoca. Ja ću tada šutjeti, ili čak stati ponekad u njihovu odbranu. Vidjet ćete. Znam ja dobro nas.
Na kraju, preksinoć je gostovao na TV, u takozvanoj «Živoj istini», gradonačelnik Mugoša. Vjreovatno nijeste bili u prilici da odgledate to. Kapo u konc logorima bi imao više mjere, taktičnosti, uljudnosti od tog čovjeka(ne gospodina). Taj čovjek je do juče padao u trans za nepomenom. Bio mu je ikona. Negdje 1993,4 godine, u jeku najžešćih sankcija kada je isti bio Ministar zdravlja, uvodeći korupciju u njemu na velika vrata, je po sjećanju, ovako otprilike odgovorio, na predlog LSCG-a, da oni mogu pomoći da nam se skinu sankcije na uvoz ljekova:
«Nećemo mi da nam vi pomažete da uvozimo ljekove. Nećemo da uvozeći ljekove razbijamo zajedničku državu koja ja za nas svetinja».
Ministar zdravlja neće da prihvati pomoć u ljekovima u državi dje njih nema, koliko je zaljubljen u tu državu!!!
Sada se ne može živjeti od njegovog crnogorstva i crnogorčenja, te proglašavanja svakog neprijateljem ko nije Crnogorac.
Eto vam ga. Meni takvi ne trebaju.
Monitoru sve najbolje đe čuli i ne čuli, pa što više dobrog štiva i odličnog novinarstva, a što manje grešaka i padova i samo naprijed u hrabrom pisanju o ovoj vlasti. A bože moj 1997. je bila tada kao što napisa Stojanović.
Zipp nemoj me zasmijavati, Beogradskoj pečatnji treba povod da piše grdno o Crnoj Gori koja im ne služi. Kako su oni dobri dok im ne damo povoda. A onda su ka’ ose :).
Inače B92 je prenio vijest o odluci da se kandiduje Srbija u EU, i pritom napisali kako su Crna Gora i Albanija to učinjeli lani itd. itd. itd.
PCNEN, Cafemontenegro, Vijesti su objavile verziju sa RTS-a uopšte ne stavljajući u kontekst ovu odluku ili je povezujući sa domaćim prilikama i Balkanom. Žalosno.
Samo naprijed B92.
Hiljadito izdanje Monitora jeste neki jubilej ali ne i da me s nogu obori. Ni 20 punih godina postojanja a usudjuju se da trazhe za godishnju online preplatu 3 do 5 puta vishe od drugih 5 najboljih svjetskih listova kombinovano. Dali je Monitor ovo stvarno mislio za ozbiljno ili je smo pokushavao da nas uveseljava. Moram priznat da je mene zasmijao do grohota.
Imao sam obichaj da ponekad scaniram njegove strance ali poslije ovog otkrica odnosno uslova sa zadovoljstvom sam prestao da to dalje chinim.
Danas ovdje chitam odgovor M. Perovica gos. M. Mugoshi na njegove navodne optuzhbe te se pitam kako je moguce da jedan tobozhe obrazovan chovjek, profesionalac, profesor, pablisher, chovjek koji drzhi do svog pedigrea, svog porodichnog ugleda sebi mozhe dozvoliti da padne tako nisko i svog sagovornika omalovazhava i vrijedja na personalnoj osnovi.
Mislio sam da je Perovic, neovisno imali razloga za to ili ne, sposoban da ochita lekciju bilo kome i pokazhe svoje intelektualne sposobnosti ALI sam se grdno prevario. Reci gos. Mugoshi da ‘lazhe’, nazivajuci ga ne po imenu vec deminutivno ‘Mugi’ da bi ga prikazao sebi nedoraslim i josh najgore od najgoreg aludirajuci na njegov fizichki izgled ispod je svake ljudske norme i dostojanstva.
Bozhe tuge.
Odlican tekst. Razborit i objektivan, kredibilniji od svih interesnih prepucavanja, kao i prestrojavanja logikom ‘da komsiji crkne krava’.
“Zasad je njegov glavni i odgovorni urednik, Esad Kočan to posredno priznao.”
Ovo sam i ja primijetio, i dozivio ga kao odredjeni pozitivni pomak, doduse shvativsi da je taj moj dozivljaj prilicno usamljen.
“Jedan od osnivača «Monitor»-a i po mnogima glavni čovjek u njemu, gospodin M.Perović elegantno preskače to odredjenje. I u uvodniku jubilarnog broja.”
Primjecujem i ovo, doduse ne fascinira me bas ta ‘elegancija’. Ali sve je manje prostora za eskivazu, sto je samo po sebi uvijek dobro.
A ne Pirun, izgleda da se oponirat ne moze bez referenciranja beogradske stampe.Poslije jednog clanka prenesenog u “Vijestima” iz “Politike”, poslo sam e-mail gospodinu uredniku apelujuci da ne objavljuju zlurado smece od zurnalizma sa potpuno simplificiranim i banaliziranim motivima koji izbijaju iz svakog pasusa, samo iz prakticnog razloga-jer je kontraproduktivno. Prije toga je ljubazno odgovarao na svaki e-mail.
Ovdje je argumentacija da li je istina ili ne, izlisna, jer to sa iole balansiranim zurnalizmom nema veze. Postoje jasni motivi i crno bijela slika Crne Gore. Idite na rubriku “Ex-Yu” u “Politici” pa citajte clanke.
Ovo prihvacamo, a Monitoru ne mozemo oprostiti 1997-mu ?!
… ako oni sada igraju na kartu crnogorskog patriotizma, zasto bi ih ja slijedio,…,ili zasto bi im kontrirao po svaku cijenu.
Sto se desava ako oni iz svojim motiva sada zbore nesto za sta sam ja bio od 1990-te ? Sto se mene tice nista. Moji stavovi ostaju nepromjenjeni, i takvi ce bit i kad/ako se oni ponovo okrenu…
Nema sumnje da oni vjesto koriste nacionalne sentimente. Ali ovi clanci iz Politike, Medovi intervjui, bojkoti crnogorskih firmi … njima idu na ruku.
Tek sad mogu da razumijem ponos PARTIZANA koji su bili u PRVU PROLETERSKU,
kad sam prochitao svoje ime poslije dvije decenije na listi PRIJATELJA&SPONZORA MONITORA, neshto me zacnulo po lijevoj strani,
kao da me bockaju sa iglom za vjeshanje SPOMENICE ANTIFASHISTA 1990,
od hiljadu ubojnih metaka MONITORA, bilo je CORACA, ali ko priznaje, POLA MU SE DODAJE,
da nije bilo MONITORA, moje mentalno zdravlje bi otishlo u chetiri lijepe materine.
Niko nije bezgreshan, nije ni MONITOR,
meni nije bilo teshko da se izvinim LSCGe i Gospodinu Slavku Perovicu, jer sam bio blizi STAVU koji je zastupao MONITOR, prvo DRZAVA pa DEMOKRATIJA, moja danashnja PAMET, moze stati MAGARCU POD REP.
Jer koga bishe i hebashe, nikome se ne oduzi.
DOBILI SMO SHTO SMO TRAZILI; PRIHVATNU DRZAVU.
“Ja novinarsku profesiju posmatram, tj.smatram da treba da bude prenosioc istine, iako je to, znam, idealističko gledanje. Uz to, da novinari edukuju gradjane, propagiraju opšte civilizacijske vrijednosti(protiv rata, nasilja, mržnje na svakoj osnovi…). Zatim, novinari po meni, i intelektualci, trebaju biti uvijek kritičari i jedni od kontrolora vlasti, jer idealne vlast ne postoji, kao što znamo. Nema tog cilja, po meni, koji medijima i novinarima mogu biti preči od toga. ” Zipp
Mi se slazemo potpuno po pitanju standarda novinarstva u odnosu na istinu. I po pitanju kriticnosti prema Vladi – ali i opoziciji.
Ja samo smatram da svaka novina, magazin, medij, polazi od nekih svojih osnovnih stavova. Koliko sam upoznat, Monitor je uvijek polazio od od svog da kazemo uslovno “pro-crnogorskog” stava.
Normalno je da se – po pitanju referenduma – kada su se svi opredijeljavali, oprijedijeli i Monitor. Bilo bi cudo da se nasao na suprotnoj strani. Koja je, kao sto rekoh, bila vise nego dobro zastupljena i u CG – a posebno van nje.
(Mala digresija – da se crnogorska stampa uplice u poslove Srbije na isti nacin kako je to radila, i radi, srbijanska stampa, bila bi zestoka reakcija u Beogradu).
U toj atmosferi, gdje su protivnici samostalne CG izbacivali ogromnu kolicinu lazi i obmana (samo da pomenem neke: da ce CG krepati od gladi bez Srbije, da CG nece nikada biti clan UN, EU, i ostalih medjunarodnih organizacija, itd. itd.) bilo bi suludo kritikovati Vladu koja je bila za samostalnost sa nekih “idealistickih” pozicija. Svaka kritika bi samo dodavala ulje na vatru protivnika nezavisne CG. Ne smatram da je Monitor, u tim, i takvim prilikama, drasticno “zaobilazio istinu”. Mislim samo da je fokus bio na pozitivnim faktorima za nezavisnost CG. Cim se pitanje nezavisnost CG rijesilo, normalno je sto se Monitor vratio na opozicionu poziciju i sada je izuzetno kritican prema Vladi. I treba da bude.
Dakle smatram da je Monitor bio u pravu sto je imao takav stav u kontekstu referenduma.
Naravno, niko nije sto posto u pravu, i ne postoji apsolutna istina (nju zna samo Bog).
Dakle, ja sam samo zelio da vam ukazem da nije tako jednostavno suditi. Sto rece Isus “ko nije kriv neka se prvi baci kamenom”.
Vas idealizam sluzi vam na cast. Samo nemojte da stalno budete na poziciji da se “svetiji od drugih”. I nemojte se osjecati zrtvom. Izgleda da ste dosta propatili u ovih zadnjih 20-ak godina. No, to nije razlog da sve gledate crno. Svijet je uglavnom, bilo to dobro ili lose, – siv.