Svi naši uspjesi

Objavljeno: 01.12.2009, 17:46h

Svakoga dana u svakom pogledu napredujem sve više i više

Svakoga dana u svakom pogledu napredujem sve više i više

Piše: Zipp

„Svakoga dana u svakom pogledu napredujem sve više i više", govori Štimac u kultnom Kusturičinom filmu, obmanjaujući samog sebe.

„Svakoga dana u svakom pogledu napredujemo sve više i više"-govori nam Premijer, Ministri, Državna i paradržavne TV, štampani i drugi mediji. Obmanjujući sve nas.

Kako izgledaju naši uspjesi tj. napredovanja?

-Ušli smo u rat. Svaki rat ima svoj kraj, pa je imao i naš. Dok je trajao, slavili smo ga toliko, da smo ga od milja nazvali „Rat za mir". Čim se završio, bio je to naš veliki uspjeh. „Zahvaljujući nama, našoj partiji prije svega, njenom mudrom i pametnom rukovodstvu, Vladi, ali i gradjanima, postigli smo mir. Mir je bio jedan od naših uspjeha, iako je došao iz prethodnog mira, a morao je doći poslije rata.

-Imali smo i sankcije. Istina „ničim zaslužene, nepravedne…". Nijedne sankcije nijesu vječne osim osudjenicima na doživotnu robiju, bez prava pomilovanja. Stoga nijesu bile ni naše, iako smo dobrano robijali pod njima.

Po skidanju sankcija, bio je to još jedan od naših velikih uspjeha. Prije svih partije, Vlade i Premijera. Iako su bile nepravedne.

-Imali smo i inflaciju, najveću ikada zabelježenu u svijetu. U jednom, malo produženom momentu, veća je bila cijena izrade novčanica nego njihova nominalna vrijednost. Ali, opet, zahvaljujući partiji, Vladi,  Premijeru, inflacija je slomljena. Kakav je to tek uspjeh bio!

-Imali smo i zajedničku Državu, koju smo krvlju, najčešće drugih branili. Bio je to fantastičan uspjeh. Održati Državu koju su svi okolo pokušavali razbiti.

Zatim smo stvorili svoju, samostalnu Državu. Zahvaljujući kome drugom, nego opet mudrom Premijeru, bezgrešnoj partiji i isto takvoj Vladi. O tom uspjehu je bezpredmetno pisati.

-Imali smo i tranzit cigareta koji su zlonamjerni proglašili švercom. Prekinuli smo šverc tj.tranzit, cigareta bar, i postigli još jedan uspjeh.

-Imali smo i vize. U stvari najprije ih nijesmo imali, pa smo ih imali dugo, dugo. Bili smo najljepši zatvor na svijetu, kako reče slikovito Predsjednik nam. Eto, ni njih više nemamo. Vize mislim. Možemo putovati skoro dje oćemo, i skoro kad oćemo. Ako imamo novca. To je najveći uspjeh naše Države, Partije, Premijera, Vlade u ovoj 2009. godini. Malo li je?

Sad imamo hljeba. Zamislimo da ga neko vrijeme nemamo.

Kakav bi to tek uspjeh bio kada bi ga opet imali? Poslije nemanja.

Kada ga ne bi imali, krivca ne bi bilo, niti bi ga tražili. Ali kada bi ga opet dobili, bilo bi to sigurno zahvaljujući partiji, Vladi, Premijeru. Možda, pomalo, i mudrom narodu koji se ne da prevariti, i koji zna „izabrati".

Pratite nas na Fejsbuku, Instagramu i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]
Prije nego ostavite komentar, molimo vas da pročitate Pravila komentarisanja na Portalu PCNEN

Leave a Reply

  1. Vladimir Nedovic says:

    Svakog jutra po budjenju, treba se zahvaliti sto nam je jos jedan dan zivota podario ko? Zna se, nas vrli premijer. Hvala Vladi Crne Gore. Sto sam ziv. Ne zvuci tako ludo. U slucaju Slobodana Pejovica jos manje.
    E da, i pomoliti se. Za Vladu Crne Gore, naravno. Uostalom, i crkveni kalendar uci nas da se molimo onima na vlasti.
    Kod nas se desava inverzija zivota. Distopija. Kao u Orwel-ovim ili Huxley-jevim knjigama. Narod mantra servirano sa televizije ili iz novina. ‘Evro-atlantske integracije’, ‘mapa puta’, ‘clanstvo u NATO-u’, ‘upitnik Evropske Unije’… Cetiri noge dobre, dvije noge lose.