Živko Nikolić je vječan.

Piše: Zipp

Ovaj zemaljski raj, mislim da nije posjetila većina stanovnika Crne Gore. Što iz samo nama datih strahova tipa „da nas ko ne vidi", što zbog  raznih drugih, uglavnom predrasuda. I neka nije. Možda je zato Ada-Bojana ostala još privlačna, najprivlačnije mjesto u Crnog Gori. Bar za mene. Uz to, neuništeno. Mislim na samo ostrvo, ne računajući desni krak rijeke Bojane. Njega su divlje, uzurpatorski, napali komplet biznis-krimanalno-političko-korupcijski vrh Crne Gore. I uništili. Kao što polako, ali sigurno, uništavaju i Državu. Najprije su to uradili doktori, posebno hirurzi, uglavnom poznati kao primaoci mita, zatim zvijezde estrade, sporta i narkobiznisa. Potom „veliki igrači" iz svijeta koruptivne politike. I konačno visokorangirani policijski činovnici. Valjda da štite one koje bi trebali da hapse.

Većina njih se od Ade „ježila", do skoro. Od skoro im je postala imidž.

„Imam kućicu na Bojani" rangira se kod njih, kao nekad-„Imam džip". Džip im je uvijek služio da budu vidjeni u njemu, vozili su ga isključivo na relacijama grad-grad, asfaltom, nikad na „teren". Tako im i „kućice" na Adi služe tek da ih imaju, tj.da se zna da ih imaju. I za ljubavnice. Na samoj plaži Ade-Bojane, obično ne zalaze. A i ako zadju, eto ih u šortsevima, do, ili preko koljena. Iako je kupati se u šortsu na Adi, jednako nepristojno kao  kupati se nag, recimo na plaži „Mogren".  Plažni redari su nemoćni, jer ovo su „mudonje". Samo ta muda, bar ovdje, nemaju petlje da pokažu.

Sjećam se dolaska jednog tek katapultiranog, tada premladjanog Ministra, na Adi-Bojani, prije 5-6 godina. Vidim po ponašanju, prvi mu put. Zaabio se čovjek, stalno se osvrće, neprijatno mu, šorts do koljena(normalno), ne zna što ga je snašlo. Kao što nije znao što ga je snašlo kad je ničim izazvan postao Ministar. Bilo mi ga nekako žao. Sad isti udara džipove po rudnicima(ku). Da nije postao ništa, ni u snu mu ne bi palo na pamet da tamo dodje, skoro sam siguran.

Da se sada osvrnem na onaj ljepši, bajkoviti, neuništeni tj. skoro netaknuti  dio Ade-Bojane, plažu i samo ostrvo.

Ada je nekako izolavana od svega. Od civilizacijiskog stresa, od betona,  automobila, vike i buke, raznih hamburgernica i ćevabdžinica, neukusnih brodića sa vrištećim razglasom, plažnih prodavača i bukača, plastičnih ležaljki i još plastičnijih suncobrana.   Na 3.5 kiliometarskoj plaži, od najfinijeg i najsitnijeg pijeska, i u špicu sezone, nema gužve. Uvijek imate svojih 50 kvadrata, ako ne i cijelih 200! Do 12 sati je more mirno, obično duva blaga bura. Poslije 12h, kada na većinu naših plaža počinje da te obliva znoj, nemoć od vreline, hvata „aluga", na Adi počinje maestral. Jačine od 3 do 6 bofora. Sa njim dolaze i talasi, veliki za naše more, što opet daje posebnu draž, ubija jednoličnost. Talasi kao da vas pozivaju na avanturu i igru sa, i u njima. Maestral donosi toliko svježine i prijatnosti, da vam nekada bude hladno pod suncobranom. Nema onog mrtvila, preznojavanja i obamrlosti. Još ako jedrite na dasci, dan vam prodje u trenu. Napunite se andrenalinom, snagom, moći. Stopite se sa prirodom.

Na Adi zaboravite svakodnevne brige, produbite ljubav prema prirodi, osjetite neopisiv mir. Na Adi vam ne može biti dosadno, ako imate imalo mašte i duha. Do skoro ste se mogli „tuširati" plivajući poslije mora u Bojani. Kako su je gore navedeni „uneredili",  sad vam to ne bih preporučio.

Na Adi se nalaze najbolje riblji restorani u Crnoj Gori, sa morskom, ali i  ribom koje ima samo tu, i nigdje drugo na našem primorju. Morskih riba koje dolaze iz dubokih mora da se mrijesti u slatkoj vodi, kao npr. „lica". U ribljim restoranima su cijene najpristupačnije kod nas. A riblju čorbu, tako ukusnu, garantujem vam, nigdje nećete pojesti kao tamo. Zbog velike konkurencije tj. velikog broja ribljih restorana, sve u nizu, riba se sprema jedinstveno i ukusno. Bašte restorana su na samoj rijeci, a enterijeri u njima, bar kod onih starijih su originalani. Pogled na rijeku i prema moru, ne računajući pogled na novoizgradjene „kućice", gore pomenutih, je fantastičan. Na samom ostrvu, navečer, čujete najrazličitije cvrkute prica, gukanja i gratakanja,  krike raznih životinja. Kao da ste u nekoj džungli. Što dio samog ostrva i jeste, jer zbog gustog rastinja ljudska noga  u nekim djelovima ostrva nikada nije kročila. Na Adi vam klima uredjaj nije potreban. Temperanturna razlika izmedju Ade-Bojane i Ulcinja je od 5-8 stepeni, iako je udaljenost 10 km! Navečer se najčešće morate pokrivati. Ada je i more, i rijeka,  i „planina".

Biti smješten na samom ostrvu, u kućicama TN „Ada-Bojana" je vrhunski užitak. Uprkos njihovoj zapuštenosti, uglavnom lošoj i jednoličnoj hrani koju nude u svom restoranu, neljubaznosti konobara, to vam ne smeta kao što bi smetalo na nekom drugom mjestu. Probuditi se ujutro, i praktično sami, pravo iz sobe izadjete na plažu, udaljenu samo 10 a najviše 50 metara. Idila. Nedostupna na bilo kom drugom mjestu. Bez auta, guranja, pogleda, gužve, srijetanja sa kim želite i ne želite, bez „prateće opreme".

Najveći problem na Adi-Bojani su komarci. Poslije 18h, kada prestane maestral, pomame se, a ima ih kao u močvarama. Ujedaju kao psi, tj. kao ljudi. Zato, ako se odlučite da podjete, obavezno ponesete sve moguće i nemoguće preparate protiv njih. Da vam ne presjedne. I da me ne kunete što vam preporučih.

Nekad, tj. do prije par godina je na ušću Bojana pravila prirodno jezero. Tada je tu bilo desetine a nekad i stotine surfera. Ušće se šarenilo od jedara. Bio je to praznik za oči. Kako vjetar na  Bojani ne pravi talase, tu su mogli jedriti i početnici i iskusni surferi. Sada je „jezero" ponio djavo. Djavo u ljudskom obliku. Kao što će ponijeti i samu  Adu, ubrzo, plašim se. A, siguran sam da bi Ada – Bojana mogla da postane glavni turistički imidž  Crne Gore, ili „brend" kako se sad to kaže. Veći nego nekad Sveti Stefan.

Ada je zemaljski raj. A ja nemam umjeća da taj raj opišem.

Na onom svijetu, ako nijesam previše zgriješio, molim Boga da me pošalje na Adu.

P.S. Upravo kada sam završavao ovaj text, čitam kako su „mudonje" uslikali Ž.Ivanovića na Adi-Bojani, fotografiju instalirali na nekom displeju, valjda praveći od toga aferu. Rekoh već, o kojoj sorti ljudi se radi. To su oni koju uneredjuje sve. Od Ade, turizma, do Države. Ovim nemam namjeru „braniti" g. Ivanovića, kojem  veoma zamjeram za neke druge rabote iz svog prethodnog  javno-medijskog angažovanja. Ali ulsikati nekog na nudističkoj plaži i fotografiju postaviti na displeju, možemo samo mi, tj.oni.