Da li je emisija o selu i poljoprivredi pravo mjesto za drevni instrument i deseterac?
Piše: Duško Vuković
Vikend sam proveo u selu. Ne bilo čijem, već u mome rodnom selu. A kada sam u rodnom selu, onda se – nekad manje, a nekad više – bavim i seljačkim poslovima. Što ne znači da obavezno slušam i emisiju na nacionalnom radiju (čitaj: Radiju Crne Gore) posvećenu selu i poljoprivredi. Juče sam emisiju uhvatio pred sam kraj, a to je vrijeme rezervisano za gusle i desetarac.
Od kada znam za emisiju o selu i poljoprivredi na crnogorskom nacionalnom radiju, uvijek je guslanje prethodilo odjavnoj špici. Ne znam ko je i kada donio takvu programsku odluku, niti zbog čega je to učinio.
Nemam ništa protiv drevnog instrumenta, niti protiv pojanja kvalitetnih epskih pjesama uz njegove strune. Da li je, međutim, emisija o selu i poljoprivredi pravo mjesto za gusle i deseterac?
Lično nemam nikakvih dilema u vezi sa odgovorom na prethodno pitanje. Moj odgovor je odrešito – Ne! I ovo Ne! važi za prošlost i sadašnjost. (O budućnosti ne bih sada govorio iz meni razumljivih razloga.)
U prošlosti koja je ideološki bila sklonija radnicima, nego seljacima, iako su na crvenim zastavama bili ukršteniu čekić i srp, gusle su jednako voljeli i pripadnici prve generacije crnogorskog proleterijata i njihova bliža i dalja rodbina kojoj su u rukama ostali srp, kosa i motika. Prema tome, guslama se tada mogla završavati svaka emisija, a ne samo ona posvećena selu i poljoprivredi.
U sadašnjosti, kad su fabrike iz radničkih prešle u tajkunske ruke, kada se preživjeli ostaci prve generacije crnogorskog proleterijata vraćaju na zapuštenu očevinu, a nova generacija crnogorskih farmera se tek njiha u kolijevkama evropskog seljačkog postmodernizma, gusle tek nijesu pristale u emisijama o selu i poljoprivredi.
Đe bi ti onda turio gusle? – slutim pitanje.
Turio bih gusle u neku posebnu muzičku emisiju, kad bih se ja nešto pitao.
Ja toliko, braćo i družino/A vi viđ'te šta i kako ćete…
Kad bih se ja nešto pitao turio bih gusle u muzej… a fabrike bih svakako oduzeo iz “ruka radnika”.
Jedna je stvar dobra da naš uvaženi Duško i dalje ide na selo i da radi seoske poslove, a ne samo da vozi biciklo. Što se tiče gusala njih u muzej zajedno sa radiom Crne Gore.
Prije nego se Dusko pojavio na ovom svijetu, Vuk Micunovic je nekada davno pitao Vojvodu Draska kada se vratio iz Mletaka:
“Pojahuli uz gusle lijepo?
Vojvoda Drasko
Kakve gusle i kakvu nesrecu,
tu za gusle ni zbora ne bjese!
Vuk Micunovic
Ada za svu igru bez gusalah
ja ti ne bih paru tursku dao.
Dje se gusle u kucu ne cuju,
tu je mrtva i kuca i ljudi.”
Svi su izgledi kada udjemo u EU, zabranice nam da gudimo i da se malo veselimo. Vojvoda Drasko je to davno primijetio. “Mrzovoljnom” Dusku Vukovica ne odgovara rano ujutro ni da cuje guslanje preko radio talasa. Sacekacemo da prodju ovi teski brdoprivredni jesenji poslovi, i kad dodju duge zimske noci, onda cemo imati puno vremena da gudimo. Jos je rano da gusle idu u muzej prije nego se Vlada i opozicija dogovore o tome vrlo “skakljivom” pitanju.
Вуковићу, седи – пет! Гусле не би требало ни у музеј(е) стављати. Да се питам (годинама сањам да један дан будем, рецимо председник Државе, и забраним (осим 7. јануара и за Ускрс) сликање поповима на ТВ, уклоним киоске са београдских улица и ЗАБРАНИМ народњаке на свим радио и ТВ станицама. И Црногорцима треба “отети” тај туђи инструмент, забранити им да улазе у казино и носе наган-овце. Чуди ме како је поменута шпица опстала за вакта мог пријатеља Радована Миљанића, или се и он повиновао потреби (читај: подваљивању) удварању “народним масама”. Браво Драгољубе!
Americhka TV je bila odushevljena sarajevskim olimpiskim igrama i svega shto su vidjeli i dozhivljeli u Sarajevu. Sve ih je odushevilo a najvishe ljudi te se nijesu shtedjeli u davanju komplimenta. Sve u superlativima. Osim za gusle. Otishli su na Romaniju i snimili nekog guslara a komentar je bio samo: ‘Oh well’ … shto ustvari znachi, nema apsulutno nishta pozitivno da se o tome kazhe a bilo shta drugo nije u njihovom karakteru da komentarishu. U takvim prilikama samo kazhu ‘Oh well’.
Ja sam kao pionir uchio da sviram bisernicu, mandolinu, klavir i harmoniku a ne sjecham se da sam ikada u muzichkoj shkoli vidio gusle. U Crnoj Gori gusle su bile uvijek na radiju nedjeljom a kako je bila samo jedna radio stanica to je bila dobra prilika da se tada igramo klikera ili lopte. Mnogo godina kasnije imao sam POZIVNICU od rodjaka u Beogradu za Guzlarsko veche u Domu Sindikata. Grdno sam im se zamjerio kad sam im se zahvalio uz izgovor da ne volim gusle. Rekoshe mi da je sala bila prepuna te da su bili sve sami Crnogorci. Odgovorih: ‘Oh good for you’.
Od tada imam utisak da je Crna Gora ostala bez guslara i da su se svi preselili u Beograd. Zato je za mene iznenadjenje da Radio CG josh uvijek emituje gusle osim ako oni to ne chine iskljuchivo za terazijske ljubitelje ‘muzike’.