Pamela, o Pamela…

Objavljeno: 04.08.2009, 07:40h

Na zasluženi umor sam pošao u jeku kampanje biznismenke Pamele. Svjetski poznate starlete, ljubiteljke prirode, čuvene najviše po sisama(grudi i dojke su nešto sasvim drugo), pornićima slučajno snimljenim i «ničim izazvanim», poput, svojevremeno, naših sankcija

Na zasluženi umor sam pošao u jeku kampanje biznismenke Pamele. Svjetski poznate starlete, ljubiteljke prirode, čuvene najviše po sisama(grudi i dojke su nešto sasvim drugo), pornićima slučajno snimljenim i «ničim izazvanim», poput, svojevremeno, naših sankcija

Piše: Zipp

 

Uprkos ekonomskoj krizi koja našu zemlju ne može ozbiljnije pogoditi jer je mali, otvoren, prilagodljiv sistem(tako su govorili glasogovornici Vlade ne njenom samom početku), uspio sam nekoliko dana poći na odmor-ljetovanje, koje mi uvijek nekako izadje umor. Sam sam kriv zbog toga-nabijem prejak tempo.

Na zasluženi umor sam pošao u jeku kampanje biznismenke Pamele. Svjetski poznate starlete, ljubiteljke prirode, čuvene najviše po sisama(grudi i dojke su nešto sasvim drugo), pornićima slučajno snimljenim i «ničim izazvanim», poput, svojevremeno, naših sankcija.

Pamela me je oduševila. Samo da sam mogao! A nijesam.

Zavidio sam gradonačelniku Mugiju, kao što mu uvijek zavidim. Uhvatila me muka od zavisti. Zapjevao sam od te muke: «Pamela, o Pamela, zašto me nijesi htjela …»

Tada sam pošao na odmor. U Herceg Novi tj. Igalo. Kad tamo, sve Pamela do Pamele. Turbo folk bije sa svih strana šetališta u Igalu. A djevojke? Il žene, to već neznam, jer ne mogu odrediti dali neka ima 20 ili 30 godina, svaka sise kao u Pamele. Visoke po 1,80 ili više, plus štikle od 10-15 cm. A obučene, tj. skinute, po poslednjoj modi. Grand-parade. Izvijaju se, uvijaju, svijetle, zavrću, razvrću, nude, uzimaju, daju. Ah tih  sisa, majko moja. Bradavice im se često vide, ne samo naziru. A sve prirodne. I turbo unakažene načinom odjevanja i vrstom provoda.

E moja Pamela, e moj Mugi, mislio sam nerijetko. Samo da vidite ove naše Pamele. Naše, a od skoro strane, mada tu iz okruženja. Jeste da većinom nijesu čuvarke plaže,   jer legnu rano ujutro, oko 4-5 sati, tako da cijeli dan prespavaju, umorne od paklenog  provoda uz turbo folk i po koje pivo. I nijesu biznismenke, iako se najviše «pale» na razne bisnismene. Koji su biznismeni taman koliko i Pamela.

O parkingu vam neću pisati. Ni o ležaljkama i suncabranima. Znate već. Čuli ste ako nijeste doživjeli.

Ni o razglasima, buci, vici i raznim «ponudama». Kao npr. vagi koja govori. Vi se popnete na nju(vagu, ne Pamelu), a ona kaže «Vi ste teški 72 kg i 600 grama". Fantastično. Čudo.

Ovi što kao tetoviraju, imaju najviše posla. Ne staju. Tetoviraju se, najčešće privremeno, redje trajno, od beba do njihovih majki. A na koja sve mjesta, nije za štampu. I to baš tu, na šetalištu. Poželio sam da budem «tato majstor». Bar bi se sit(ili gladan) nahvatao, tetovirajući kako majke, tako njihove kćerke.

Riješio sam bio da ne pratim aktuelna, uvijek slična dogadjanja. Ali djavola. Javi se kum u «Vijesti»-ma. Opali po kumu, ka po pranju. Ko će ka kumovi. Pročitah i tu sapunicu u kojoj su mnogi izgubili život. Ne od pjene, već od metka. Kako sam sve izneseno manje-više znao, zapitao sam se samo koja je svrha kumovog pisanja. I što se iza brda valja. I još sam se pitao da li Državna tužiteljka i dalje čita «Vijesti»? Znam da ih je svojevremeno čitala, no možda je i ona sada na odmoru, u nekom igalu, pa ne čita. I ne radi. Ili možda potpisuje neki ugovor o saradnji sa Tužiocima drugih Država, ima važan simpozijum o borbi protiv organizovanog kriminala…

Dodje vrijeme da se vraćam kući. Preko trajekta, normalno. Pomislih, opet, kako smo dobro uvalili Banu ove trajekte. Špartaju njih 4-5 non-stop. Puni kao šipak. Imam sad pravo reći šipak, ne «nar, a da nijesam nepismen, jel tako?

E, kako čovjeka (Bana) uvalismo u probleme, prodavši mu, doista skoro za džaba,  trajekte. Sad, kad nikne onaj most na Verigama, a samo što nije, neka se posere u njih. Da oprostite.

Jeli i On(Ban) neki kum? Ako jeste, kada mu bude malo, eto nove priče iliti spunice.

 

O svadbi u Splendidu, neću. Ženio tata sina. I tačka.

 

Sad se kuvam u Podgorici. Kupio sam drva. Još da ih prešegam, kao što su Crnogorci Pamelu, pa da spremno dočekam zimu. A ako bude regres, a po Zakonu mora biti, ojdoh ja još 5-6 dana na more. Na Adu-Bojanu. Obožavam je. Usput, da vam kažem, tamo su djevojke/žene sad više obučene nego na šetalištu u Igalu.

Nego, da bih koliko-toliko izbjegao kuvanje, ovih dana kao lud bježim od Mugijevih trgova, Hercegovačkih, i raznih carina. Tobože i izbjegavam da idem u lokale čija je vlasnička struktura i način dobijanja «papira» problematičan, al nužda(vrućina) zakon(pravila) mijenja. Tako se obreh iz par noći na Skalinama. U ovaj novi lokal, što ga ona mala Ćalovićka prozva, i kojeg zamalo srušiše ove naše inspekcije. Temperatura je dolje niža za sigurno 7-8 stepeni nego na trg, kakvog nema nigdje na svijet. Besplatna reklama za lokal! I još reklame. Sredili su ga brate fino. I njega i ušće. Nigdje smeća, iako Ribnice nema. Prosto mi je neobično bez smeća. Što nešto tako lijepo smeta onoj Ćalovićkoj, veze vam nemam? No, njoj sve smeta. I najpametniji Srbin/Crnogorac, Sveto Marović.

Pitate se sad, možda, a kakva je to vlasnička struktura tog lokala, a što meni smeta?!

Kako se priča kroz grad, mada se ovdje svašta priča, ljubitelji i zaštitari sastavaka, tj. vlasnici lokala su: vezirov sin, i jedan. vulgarni, napadni, extremni, neartikulisani anticrnogorski nacionalista, čije ime vam neću reći. Da zna Vezir, grlati Crnogorac, skim mu se sin udružio, vjerovatno bi naredio svojoj inspekciji «RAZVALJUJ». No, nezna.

E u tom lokalu, sam bio  sinoć, i noćas kad ovo pišem. Ima svega 50-tak stolova. Sinoć smo ja i društvo dobijali račune na one blokove iz nekadašnjeg «Borova», ako se sjećate. One što se kupuju u papirnicama na kile. Noćas, prepadoh se. Dobih fisklani blok uz prvo pivo. Poslije prvog iznenadjenja, uslijedi drugo. Kako dobih blok, tako naidje g. Lilić. Izvinite, htjedoh napisati g. Vujanović. Sjede, popi piće gospodski, kako mu dolikuje, ojde. Ja naručih još jednu turu. Valjda se tada pokvari fiskalna kasa, pa opet dobih račun iz «Borova».

Samo da zna to Ministar Lukšić i njegove inspekcije! Ne bi svako malo vršio rebalanse.

A ja ne  bih gatao oću li primitio regres.

 

P.S. Kako mi je pao ovaj novi pravopis, samo da znate. Više se ne moram pravdati da sam nepismen. Što godj sad da napišem-ispravno je.

Pratite nas na Fejsbuku, Instagramu i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]
Prije nego ostavite komentar, molimo vas da pročitate Pravila komentarisanja na Portalu PCNEN

Leave a Reply