Klizište u Mojdežu – pet godina poslije

Objavljeno: 12.03.2009, 12:33h

Piše: Jelena Mijanović Ovih dana navršava se pet godina od  kada je 28. februara 2004 godine došlo do velikog klizanja centralnog dijela sela Mojdež u zaleđu Herceg- Novog. Usled klizanja uništeno je oko petnaest hektara zemljišta, više od hiljadu stabala maslina, 8 mostova, prekinut je put između sela i grada, stradale su tri porodične kuće. I skoro pet godina nakon velikog klizanja , problem klizišta u selu Mojdež još nije riješen. Selo i dalje ne miruje, a mještani još uvijek žive u strahu od moguće katastrofe.O sadašnjem stanju u selu Mojdež razgovarala sam sa predsjednikom Mjesne Zajednice Mojdež i tehničkim direktorom vodovoda Herceg-Novi, Miloradom Velašem. Nakon katastrofe, ugroženima pored Ministarstva i Opštine, koja je dodjelila placeve za izgradnju novih kuća, pomoć je pružila i ruska huminitarna organizacija  koja je dostavila osam montažnih kuća. Značajnu pomoć mještanima pružile su i banke. Gospodine Velaš, kao predsjednik MZ Mojdež šta nam možete reći o sadašnjem stanju sela? – Tačno je da su  nam nakon katastrofe mnogi pritekli u pomoć, i ne kažem da Izvještavanje u kriznim situacijama je izborni predmet na drugoj godini Fakulteta političkih nauka u Podgorici  –  Akademski studijski program za sticanje diplome: NOVINARA, koji realizuje gostujuća predavačica, docentkinja  Dubravka Valić Nedeljković. Izborni predmeti, prema Bolonjskoj reformi visokog školstva, trebalo bi da studente bolje upute u oblasti kojima žele da se bave u budućoj profesiji. Imajući tu ideju u vidu, ishodište izbornog predmeta Izvještavanje u kriznim situacijama  su tri samostalna, žanrovski raznolika, novinarska teksta koje studenti realizuju za objavljivanje.  Osnovna tema prvog su elementarne nepogode i radi se u žanru  intervjua ili bilješke, drugog su krizne situacije u kojima su ugroženi ljudski životi nebrigom ili namjerom (‘saobraćajke’ i bezbjednost u saobraćaju uopšte) u žanru članka, a trećeg reportaža iz oblasti krvnih delikata, ali i požari, demonstracije, sportski susreti visokog rizika, terorističke akcije. PC NEN je otvoren za podršku i objaviće neke od ‘ranih radova’ budućih novinara/novinarki. to nije bilo od koristi, ali glavni uzrok klizišta ni tada kao ni sada nije otklonjen. Mojdež se danas cijepa. Pukotine se mogu uočiti svuda. Još uvijek nije došlo do sanacije klizišta tako da mi mještani sa strahom dočekujemo i ispraćamo svaki februar. Nalazimo se u velikoj dilemi. Ni sami ne znamo da li vrijedi pokušati stabilizovati pojedine objekte. Deformacije su dubinske, tako da strahujem da bi se svaka naša aktivnost upravo zaustavila na pokušaju. Mi mještani malo toga sami možemo da uradimo. Danas smo nažalost osuđeni da čekamo. Ili će se priroda sama potruditi da sve ovo stane ili će se napokon pojaviti neko ko će odgovorno pristupiti sanaciji.    Vlada je odmah nakon katastrofe raspisala tender za sanaciju uzroka nastanka klizišta. Izrađen je projekat koji je predviđo izgradnju novog tunela koji bi se radio paralelno sa starim, sa ciljem da vode slobodno izlaze vani,  kako ne bi dolazilo do stvaranja visokih pritisaka. Šta je od obećanja ispunjeno, a šta nije kada je riječ o saniranju tunela Potkop , koji je glavni uzrok svih nevolja mještana? – Mnogo toga je obećano kada je riječ o rješavanju sudbine sela Mojdež, ali vjerujte, za cijelo ovo vrijeme vrlo malo je urađeno.Najveća katastrofa jeste odugovlačenje koje traje evo do danas a čitav problem je mogao biti riješen još tog istog ljeta 2004 godine. U izgradnju novog Potkopa uloženo je 872 hiljade eura a danas se niko ne pita šta se dogodilo sa tolikim uloženim sredstvima jer je očigledno da su rezultati izostali. Zbog čega se izgradnja novog tunela Potkop, kojim je trebao da se otkloni glavni uzrok klizišta, pokazala neefikasnom? – Greška je napravljena u samom startu, jer se nije poštovalo ono rješenje iz 2003. godine koje je donijela Komisija Vlade a kojim je predviđeno da se tunel radi paralelno sa donje desne strane. Glavni projektant se odlučio za lijevu stranu, navodeći da će radovi biti završeni u roku od 72 dana. Radovi su počeli, a nikakav zapisnik nije pravljen, a bilo je od presudnog značaja mjeriti niveletu starog i novog tunela kako bi se oni spojili u istoj ravni. Na sva moja upozorenja da su otišli previsoko nijesu se obazirali. Radovi su se odužili skoro godinu dana. Nijesu prihvatali sugestije, tako da je danas to procijep unutar zemlje, visine 5,5 m i širine 2,5 metra. Nakon toga došlo je sužavanja tunela , jer uprkos tome što su se tuneli spojili, razlika u visini je bila 1 m. Radovi su obustavljeni u junu 2006 godine. Po Vama, čija je odgovornost što Mojdežani i danas žive u strahu? – U prvom redu koncesionari snose najveću odgovornost svojim radovima. Njima je bilo važno zaraditi novac. Vodovodna preduzeća koja su u društvenom vlasništvu , ne samo u Crnoj Gori, već i šire, nijesu profitabilna , a neko je pokušao da na vodi ostvari profit zbog čega se ovo i desilo. Svi ovi radovi, po meni, rađeni su pod sumnjivim okolnostima, gdje se išlo iz greške u grešku. Dakle, greške su bile evidentne, a niko se nije potrudio da ih ispravi? – Vjerujte, ovakve greške u današnje vrijeme su zaista nezamislive. Ovo je danas lavirint. Sozina je rađena pomoću dva pravca pa se spojila bez greške a ovdje na 360 m visinska razlika je 3,5 m. Zbog  čega? Pa cilj koncesionara je bio da se radovi nastave. Po meni, postoje samo dvije varijante. Jedna je da ljudi od struke, članovi ekspertskog tima, pet profesora i nadzorni organ nijesu bili u stanju da spoje 360 m sa već dobro poznatim koordinatama ili je do svega ovoga došlo iz nekih drugih razloga, zbog nečijeg interesa. Ali ja u ovom slučaju najviše okrivljujem nadzorne organe. Oni su ti koji su trebali, kada su uvidjeli da se radovi ne odvijaju po planu, sve obustave i krenu iznova. Šta treba hitno uraditi da bi se konačno sanirale posljedice klizišta? – Danas živimo u nadi da će se do ljeta pored realizacije projekta koji rade slovenci, na tenderu javiti još neka firma koja će krajnje savjesno i profesionalno odraditi posao i eliminisati sve moguće uzroke daljeg stradanja sela Mojdež.  Međutim, nije isključena mogućnost , da zbog stanja kakvo

Piše: Jelena Mijanović

Ovih dana navršava se pet godina od  kada je 28. februara 2004 godine došlo do velikog klizanja centralnog dijela sela Mojdež u zaleđu Herceg- Novog. Usled klizanja uništeno je oko petnaest hektara zemljišta, više od hiljadu stabala maslina, 8 mostova, prekinut je put između sela i grada, stradale su tri porodične kuće. I skoro pet godina nakon velikog klizanja , problem klizišta u selu Mojdež još nije riješen. Selo i dalje ne miruje, a mještani još uvijek žive u strahu od moguće katastrofe.O sadašnjem stanju u selu Mojdež razgovarala sam sa predsjednikom Mjesne Zajednice Mojdež i tehničkim direktorom vodovoda Herceg-Novi, Miloradom Velašem.

Nakon katastrofe, ugroženima pored Ministarstva i Opštine, koja je dodjelila placeve za izgradnju novih kuća, pomoć je pružila i ruska huminitarna organizacija  koja je dostavila osam montažnih kuća. Značajnu pomoć mještanima pružile su i banke. Gospodine Velaš, kao predsjednik MZ Mojdež šta nam možete reći o sadašnjem stanju sela?

– Tačno je da su  nam nakon katastrofe mnogi pritekli u pomoć, i ne kažem da

Izvještavanje u kriznim situacijama je izborni predmet na drugoj godini Fakulteta političkih nauka u Podgorici  –  Akademski studijski program za sticanje diplome: NOVINARA, koji realizuje gostujuća predavačica, docentkinja  Dubravka Valić Nedeljković. Izborni predmeti, prema Bolonjskoj reformi visokog školstva, trebalo bi da studente bolje upute u oblasti kojima žele da se bave u budućoj profesiji. Imajući tu ideju u vidu, ishodište izbornog predmeta Izvještavanje u kriznim situacijama  su tri samostalna, žanrovski raznolika, novinarska teksta koje studenti realizuju za objavljivanje.  Osnovna tema prvog su elementarne nepogode i radi se u žanru  intervjua ili bilješke, drugog su krizne situacije u kojima su ugroženi ljudski životi nebrigom ili namjerom (‘saobraćajke’ i bezbjednost u saobraćaju uopšte) u žanru članka, a trećeg reportaža iz oblasti krvnih delikata, ali i požari, demonstracije, sportski susreti visokog rizika, terorističke akcije. PC NEN je otvoren za podršku i objaviće neke od ‘ranih radova’ budućih novinara/novinarki.

to nije bilo od koristi, ali glavni uzrok klizišta ni tada kao ni sada nije otklonjen. Mojdež se danas cijepa. Pukotine se mogu uočiti svuda. Još uvijek nije došlo do sanacije klizišta tako da mi mještani sa strahom dočekujemo i ispraćamo svaki februar. Nalazimo se u velikoj dilemi. Ni sami ne znamo da li vrijedi pokušati stabilizovati pojedine objekte. Deformacije su dubinske, tako da strahujem da bi se svaka naša aktivnost upravo zaustavila na pokušaju. Mi mještani malo toga sami možemo da uradimo. Danas smo nažalost osuđeni da čekamo. Ili će se priroda sama potruditi da sve ovo stane ili će se napokon pojaviti neko ko će odgovorno pristupiti sanaciji.   

Vlada je odmah nakon katastrofe raspisala tender za sanaciju uzroka nastanka klizišta. Izrađen je projekat koji je predviđo izgradnju novog tunela koji bi se radio paralelno sa starim, sa ciljem da vode slobodno izlaze vani,  kako ne bi dolazilo do stvaranja visokih pritisaka. Šta je od obećanja ispunjeno, a šta nije kada je riječ o saniranju tunela Potkop , koji je glavni uzrok svih nevolja mještana?

– Mnogo toga je obećano kada je riječ o rješavanju sudbine sela Mojdež, ali vjerujte, za cijelo ovo vrijeme vrlo malo je urađeno.Najveća katastrofa jeste odugovlačenje koje traje evo do danas a čitav problem je mogao biti riješen još tog istog ljeta 2004 godine. U izgradnju novog Potkopa uloženo je 872 hiljade eura a danas se niko ne pita šta se dogodilo sa tolikim uloženim sredstvima jer je očigledno da su rezultati izostali.

Zbog čega se izgradnja novog tunela Potkop, kojim je trebao da se otkloni glavni uzrok klizišta, pokazala neefikasnom?

– Greška je napravljena u samom startu, jer se nije poštovalo ono rješenje iz 2003. godine koje je donijela Komisija Vlade a kojim je predviđeno da se tunel radi paralelno sa donje desne strane. Glavni projektant se odlučio za lijevu stranu, navodeći da će radovi biti završeni u roku od 72 dana. Radovi su počeli, a nikakav zapisnik nije pravljen, a bilo je od presudnog značaja mjeriti niveletu starog i novog tunela kako bi se oni spojili u istoj ravni. Na sva moja upozorenja da su otišli previsoko nijesu se obazirali. Radovi su se odužili skoro godinu dana. Nijesu prihvatali sugestije, tako da je danas to procijep unutar zemlje, visine 5,5 m i širine 2,5 metra. Nakon toga došlo je sužavanja tunela , jer uprkos tome što su se tuneli spojili, razlika u visini je bila 1 m. Radovi su obustavljeni u junu 2006 godine.

Po Vama, čija je odgovornost što Mojdežani i danas žive u strahu?

– U prvom redu koncesionari snose najveću odgovornost svojim radovima. Njima je bilo važno zaraditi novac. Vodovodna preduzeća koja su u društvenom vlasništvu , ne samo u Crnoj Gori, već i šire, nijesu profitabilna , a neko je pokušao da na vodi ostvari profit zbog čega se ovo i desilo. Svi ovi radovi, po meni, rađeni su pod sumnjivim okolnostima, gdje se išlo iz greške u grešku.

Dakle, greške su bile evidentne, a niko se nije potrudio da ih ispravi?

– Vjerujte, ovakve greške u današnje vrijeme su zaista nezamislive. Ovo je danas lavirint. Sozina je rađena pomoću dva pravca pa se spojila bez greške a ovdje na 360 m visinska razlika je 3,5 m. Zbog  čega? Pa cilj koncesionara je bio da se radovi nastave. Po meni, postoje samo dvije varijante. Jedna je da ljudi od struke, članovi ekspertskog tima, pet profesora i nadzorni organ nijesu bili u stanju da spoje 360 m sa već dobro poznatim koordinatama ili je do svega ovoga došlo iz nekih drugih razloga, zbog nečijeg interesa. Ali ja u ovom slučaju najviše okrivljujem nadzorne organe. Oni su ti koji su trebali, kada su uvidjeli da se radovi ne odvijaju po planu, sve obustave i krenu iznova.

Šta treba hitno uraditi da bi se konačno sanirale posljedice klizišta?

– Danas živimo u nadi da će se do ljeta pored realizacije projekta koji rade slovenci, na tenderu javiti još neka firma koja će krajnje savjesno i profesionalno odraditi posao i eliminisati sve moguće uzroke daljeg stradanja sela Mojdež.  Međutim, nije isključena mogućnost , da zbog stanja kakvo je u utrobi sela, i nakon sanacije  dođe do slijeganja zemljišta i deformacija. Ali do onakvih katasrtofalnih posljedica, gdje su pojedine kuće proklizale i do sto metara nadamo se da više neće doći.

A šta će se dogoditi ukoliko očekivana sanacija i ovog puta izostane?

– U tom slučaju, ukoliko problem ostane nerješen, nama Mojdežanima,  ništa drugo ne preostaje nego da nakon toliko stotina godina, napustimo selo. Mojdež tone. Mladost napušta selo. A nekada je upravo ovo selo bilo jedno od najprosperitetnijih sela u zaleđu Herceg-Novog sa izvanrednim klimatskim uslovima. Danas, nakon svega ovoga, ja se i sam pitam šta mi je raditi. Na dvadeset i tri kuće mogu se uočiti pukotine za čije je renoviranje potrebno uložiti mnogo više sredstava nego nekon velikog zemljotresa 1979 godine. Ali kao i svi mještani želim da se borim za svoje selo, ganjam i tražim svoja ljudska prava , svoje ljudsko dostojanstvo, i istinu, ništa osim istine. Na kraju bih želio da postavim još samo jedno pitanje svima onima koji izbjegavaju da preuzmu odgovornost za svoje postupke i onim koji im pomažu da se tako olako izvuku. Da li mi Mojdežani imamo pravo na miran san?

Koliko bi iznosili troškovi sanacije ako sve krene po planu?

– Prema projektu koji je urađen, a koji predviđa sanaciju kroz tri faze, troškovi bi iznosili oko 460 hiljada eura. Vlada i opština su dužne da ta sredstva obezbjede, s tim što bi Vlada izdvojila 300 hiljada eura, a opština ostatak. Mada, posmatrajući sadašnje stanje, a koje je iz dana u dan sve gore, smatram da će projekat sanacije koštati mnogo više. Nadam se da će do realizacije ovog projekta ipak doći jer je moja dužnost, kao i svih mještana, da se borimo za ovo selo. Nemamo istorijsko pravo da ga sada napustimo. Ja dobro znam šta priroda može da uradi i kakve su posljedice. Ali pošto znam, ko je ovo, kako i zbog čega uradio, nastaviću da se borim za to da se krivci pronađu. Jer srušiti jednom narodu istoriju i sve njegove vrijednosti, i za to ne odgovarati, krajnje je sramotno.

Pratite nas na Fejsbuku i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]
Prije nego ostavite komentar, molimo vas da pročitate Pravila komentarisanja na Portalu PCNEN

Leave a Reply