E, te plastične kese najbolje možete vidjeti pri prvom sjevernom vjetru idući magistralom prema Tuzima kako vam mašu sa svake žice i stuba
Piše: Zipp
Dobra ideja, šansa, mogućnost. Preduslova sasvim dovoljno, vjerovatno ne onoliko koliko mi znamo umisliti. Lijepa obala, relativno čisto more, divlje i lijepe planine, jezera i rijeke. Uništena privreda koju Bog zna, nijesmo nešto nikad ni imali. Sve nam to ide u prilog a još i to što je sve na malom prostoru. Mada je daljina danas relativna stvar. 500 km sa dobrim putevima često je manje od 100 km sa lošim, što je kod nas slučaj.
Ideja uzeta, ili ukradena bolje reći, promovisana je u trenutku jednog od najvećih posrnuća crnogorske istorije, u kojoj opet posrnuća nije hvalilo. Rušilačko-pljačkačkog napada na Dubrovnik , tada nazvanog »Rat za Mir«. Originalno. Ne samo Buš mladji, već i Orvel bi nam pozavidjeo na lait-motivu rata. Ako smo od 90-te naovamo u svemu bili loši plagijatori bar smo u sramoti bili origanalni. Da je samo živ Živko. Nikolić, mislim.
Od momenta proglašenja Crne Gore kao ekološke države pa do danas učinjeno je veliko ništa da ideja zaživi. U stvari, više od ništa. Država je radila sve ono što ide u korist štete te ideje. Sami vrhunac licemjerstva, neiskrenosti i vjere u ideju koju su čak u Ustav unijeli je uporno nastojanje Vlade i raznih političko-finasijskih lobija da potpope Taru, najveću prirodnu znamenitost Crne Gore. Uprkos kratkotrajnoj odstupnici koju su isti napravili pod jedinim i pravim pritiskom naše polujavnosti, sva je prilika da će se Skupštinska deklaracija o zaštiti Tare naći u nekoj zagubljenoj Skupštinskoj dokumentaciji.
Drugi, takodje novi, a egzaktan primjer je prodaja najvećeg zagadjivača prirodne okoline u Crnoj Gori, KAP-A, sumnjivom kupcu, sumnjivog novca, sumnjivih namjera, pod sumnjivim okolnostima. I iako ja nijesam Nušić, mada mi je kupac KAP-a krajnje sumnjivo lice, znam da kupac kombinata do sada praktično ništa nije uložio u ekologiju. Primjećujem i da kombinat sve više zagadjuje Zetsku ravnicu, Moraču, Skadarsko jezero. I ne čujem, ne vidim, ne osjećam da sumnjivi vlasnik išta namjerava uraditi po tom pitanju. Da namjerava, kako je inače na kritici naše polujavnosti, zbog struje koju njemu jadnom dotiramo, odnosa prema radnicima i opšte klime i imidža koji su novi vlasnici stvorili, da bi amortizovali taj animozitet pompezno bi najavili takve namjere. Kontrolisani, a to znači svi mediji bi nam uz podršku Vlade non-stop samo o tome trubjeli. Da ubjede nas, a zaštite sebe. A nas je ubjediti lako, kao što znate. Zar nas nijesu ubijedili da vodimo rat? Za mir, normalno.
O tome da se u ekološkoj državi grade zgrade sa septičkim jamama na svetostefanskoj plaži, necu.
Ni o tome da centar glavnog grada, ekološke nam Države, gradska zona 1,a to su veći dio stare varoši i Drač nema fekalnu kanalizaciju. Kako su im stare septičke jame obično prepunjene a nemaju prostora za gradnju novih, nerijerko starovaroškim ulicama teku fekalije. No, to Mugi sigurno ne zna. Da zna…!
Neću ni o tome da na našim pijacama za 5 kupljenih proizvoda obično dobijemo 7-8 plastčnih kesa. Proizvode se toliko tanko i jeftino da ako kupimo nečeg više od jednog kilograma, sleduju nas dvije kese. Da ne pukne, molim! E, te plastične kese najbolje možete vidjeti pri prvom sjevernom vjetru idući magistralom prema Tuzima kako vam mašu sa svake žice i stuba AD Plantaža čija se imanja vinove loze nalaze uz sami put. Slika je baš »simpa«. Samo neka tuda prodje neki filmski producent iz Holivuda. Zaradit će mo ogroman novac za snimanje nastavka filma »Dan poslije«.
Bilo bi previše banalno pričati o tome da nam dobar dio automobila, kojih je sve više, troši čini mi se ulje umjesto benzina. Toliko dime. Opet, kupujemo evropsko smeće od automobila, nema niti Zakona niti regulative o tome. A i da ima! Ko ovdje Zakone poštuje i primjenjuje?
Neću ni o ekološkoj a i svakoj drugoj kulturi stanovnika, umalo rekoh gradjana, ekološke nam Države. Sreća u nesreći je što ne putujemo nigdje. U suprotnom bi nam se dešavalo kao što se deslilo meni kada sam nedavno bio u Dubrovnik. Čudom se nijesam mogao načuditi kako niko, ama baš niko ni pikavac neće da baci na ulicu. Nijesam ni ja, ne brinite. Što ću, muka me bilo.
Najzad, dat ću sebi slobodu i iznejeti par nekih malih predloga a u cilju promovisanja Crne Gore kao ekološke Države. Znam da ih niko neće čuti osim procenat, možda promil onih koji sušaju ovaj radio. Ta mala, suviše mala manjina, to sve manje više zna. Ali nadam se da će to čuti oni koji slušaju radio po službenoj dužnosti pa će to prijenijeti predpostavljenim. Eto, nadam se u predpostavljene. Jaka mi je nada, a?
– Kako smo mi izgubljena generacija u svemu i kako od nas sreće nema, ako želimo ekološku Državu mogli bi za početak uvesti u osnovne škole kao fakultativan, predmet ekologiju. Tu bi nove generacije učile da paze i maze prirodu, da ne bacaju smeće kako i dje stignu. Da drva nijesu samo za sječu već i za sadnju. Kad mi podjemo tamo dje nam je mjesto, možda oni tu idejau i realizuju.
– Faza raspada i razgradnje već pomenutih plastičnih kesa traje oko 20 godina. Mogli bi makar u znak dobre volje uvesti Zakon a koji će se poštovati (kakva utopija), a kojim bi se nametnuo enorman porez i kontrola proizvodnje i plasmana plastičnih kesa. Ujedno stimulisati i donirati proizvodnju i promet papirnih kesa. Čisto zbog novih generacija. Da sa makar za 20 godina kada oni stasuju raspadne naš nemar.
– Pauka Bogu hvala imamo, a nepropisno parkiranih automobila koliko vam volja, ne mali broj na travnjacima. Mogao bi svaki veći grad uvesti ekološki pauk. Takav pauk bi uklanjao automobile parkirane na zelenim površinama a sredstva dobijena tim putem bila bi trošena isključivo u ekološke svrhe. Jednim udarcem-dvije muve.
– Ako neće javni servis, kako ga zovu, mogli bi ovi ostali mediji krenuti u malo žešće ekološke kampanje a ne samo političke. Nek se ne plaše toliko, ipak kada je o ekologiji riječ, Vladu manje boli pa ih neće mnogo kuditi. Osim ono u vezi potapanja, nego to neka ne pominju ako ih je strah.
Imao bih ja još dosta ideja i predloga. Ali one bi tražile i vrijeme i novac a i ja bih vam poštovani slušaoci vjerovatno prešao u dosadu. Ako već nijesam.
Zipp
Podgorica, 11.12.2006. godine
“Ideja uzeta, ili ukradena bolje reći, promovisana je u trenutku jednog od najvećih posrnuća crnogorske istorije, u kojoj opet posrnuća nije hvalilo. Rušilačko-pljačkačkog napada na Dubrovnik , tada nazvanog »Rat za Mir«. Originalno. Ne samo Buš mladji, već i Orvel bi nam pozavidjeo na lait-motivu rata. Ako smo od 90-te naovamo u svemu bili loši plagijatori bar smo u sramoti bili origanalni. Da je samo živ Živko. Nikolić, mislim.”
Blistav pasus gospodine Zipp! Divno zapažanje: to su dva neodvojiva projekta – “rat za mir” i “ekološka država”.
Svo ono đubre koje se gomila na prilazu Podgorici, Baru, Budvi… valjda i najbolje govori o miru koji je postignut onim ratom u čije su vrijeme počele da se rađaju velike “ekološke ideje”.
U sadasnjoj verziji,
“rat za mir” je vodjen da bi jednog dana Crna Gora bila nezavisna, a uz to i ekoloska.
Problem je sto niko ne moze da razumije dubinu strateske misli, i pomalo komplikovane dalekovidosti mudraca DPS-a.
Analizirajući djelovanje glavnih junaka tog vremena sa crnogorsko-hercegovačke strane, i meni se čini da je u pitanju bio jedan izuzetan strateški plan, koji je za cilj imao da danas imamo ovako demokratsku, ovoliko nezavisnu i nadasve ekološku RCG.
Na blogu bivšeg gradonačelnika Cetinja Aleksandra Aleksića našao sam zanimljivu galeriju koja ide u prilog ovom zapažanju.
http://aleksic.wordpress.com/2008/02/29/hotelski-renome/
I put u PAKAO je poplochan DOBRIM NAMJERAMA, AARHUSU koji se chita kao ORHUS, grad 300K stanovnika, na poluostrvu Jul-land(po Miri iz Rusije), kupishe GRADSKI OCI I OCHUSI, za bagatelu od 20 mil.€, uredjaj za sortiranje kuhinjskog otpada, na organski i neorganski, od organskog su pravili KOMPOST za njive,a od neorganskog RECIKLAZU.
Sjedoshe GRADSKI OCI I OCHUSI, i angazuju UNIVERZITET da izrachuna ZIVOTNI CIKLUS tih sastojaka, i kolika je DARA, a kolika MJERA, ustanovishe pametne sijede glave da je VISHA DARA NO MJERA, i da je gradonachelnik DZARA, koja je ULUDO UTROSHILA 20mil.EURA.
Zatvore UREDJAJ ZA SORTIRANJE i sagrade , uredjaj za SAGORIJEVANJE “SVEGA U KUMBULJ” na 850 stepeni celjdjusovih, prochiste i sagore sve shtetne materije i ispushte C02, onaj isti , shto organske materije uzmu od OKOLISHA, znachi CO2, neutralno, koliko udje, toliko izadje.
Chvrsti otpad poslije sagorijevanja iznosi 3%,
proizvodnja ELEKTRICHNE ENERGIJE I DALJINSKOG GRIJANJA stvara PRIHODE, i smanjuje rashode za TRANSPORT.
Jednu DELEGACIJU iz PODGORICE sa GRADONACHELNIKOM i DIREKTORIMA iz KOMUNALNIH SLUZBI i TEHNOLOGE SA UNIVERZITETA, plus ENERGETICHARE pod hitno poslat u AARHUS, da ne UNISHTE VRELA RIBNICHKA sa njihovim KADAMA ZA SMECE, te KADE SPREMAJU BARSKOJ, TIVATSKOJ, BUDVANSKOJ OPSHTINI AKO JE NE POKLONE PRIJESTONICI, kao Fico IKONU FILARMOSU.
NEZNANJE JE NAJVECA BOLJKA CRNE GORE,
VODE NAS GOVEDA NEOBRAZOVANA; KOJA MISLE, DA SU BOGAM DANA ZA SVE OBLASTI.
DANAS SE TRAZI USKA SPECIJALIZACIJA,
NE MOZE SVAKO ; DA RADI SVE; BEZ OBZIRA SHTO IMA KNJIZICU DPSDPa.
Daklem umjesto KADA SA MUGIJEVIM SMECEM,
treba nam UREDJAJ ZA SAGORIJEVANJE SMECA, kao AARHUSU,
koji prochisti i ochisti uzduvne gasove,
proizvodi STRUJU-ELEKTRICHNU ENERGIJU i TOPLU VODU ZA GRIJANJE STANOVA I TOPLE VODE ZA KUPANJE I PRANJE SUDJA LJETI I DALJINSKO GRIJANJE U JEDNOM DIJELU GRADA, KOJE JE BLIZU TOPLANE-ENERGANE, koja je blizu GRADA, jer utroshak GORIVA za transport SMECA, isto ZAGADJUJE OKOLISH.
Od 80-83 sa Elastikom,
kao PROJEKTANT solarnih uredjaja,
od Ulcinja do Porecha,
smo podigli 6000 m2, davno smo pocheli, ambiciozno i onda KRENULI SA DZEMPERIMA U “RAT ZA MIR”, da plijenimo dhjechije patike, sharulje , elektroniku i bijelu tehniku.
PRVO POCHISTIT SOPSTVENE REDOVE i ISPRED SVOGA PRAGA.
Pozdrav svim ucesnicima.
Tek toliko da se zna, ja kao autor Projekta Crna Gora Ekoloska Drzava, nijesam prisustvovao Skupstini na Zabljaku 20 Septembra 1991 godine, a u znak protesta zbog zloupotrebe ideje i ratnog ludila koje je pocinjalo cuvenim “ratom za mir”, vratio sam Trinajestojulsku Nagradu koju sam dobio 1985 godine za moj naucni rad, tj. naucne radove publikovane u elitnim medjunarodnim casopisima za fiziku. Moje protestno pismo i vracanje Trinaestojulske nagrade je objavio tadasnji Monitor.
Pojašnjenje:
Text objavljen na ovom blogu je bio moj komentar objavljen na jednom malom slobodnom radiju, u medjuvremeno ugašenom, 11.12.2006. godine. Pročitavši u “Vijesti”-ma od 13.03. text da Ministarstvo turizma i ekologije planira da zabrani upotrebu ili oštro oporezuje proizvodnju i promet plastičnih kesa a stimuliše proizvodnju papirnih kesa, em sam se obradovao, em sam pomislio “kako sam ja pametan” :))
Stvarno mi je imponovalo to, što sam već tada predložio tako nešto ne znajući ni za evropska iskustva. Pri pisanju članka tada, mi se sama nametnula ta ideja, jer me “ubijaju” plastične kese sa svake grane, grma, žice, stuba…
Ideja ili pokret protiv plastichnih kesa, pocheta u Britaniji od jedne DAME, koja je pochela sama da skuplja smece dok je JOGIRALA, podignuta danas na drzavni nivo, sa nadom da Engleska, Norveshka a mozda i Kina uvedu zabranu na korishcenje PLASTICHNIH KESA.
Moje lichno mishljenje je ,
da sam PROTIV SVIH ZABRANA, ali ko oce da KLATI , neka PLATI punu cijenu, za svaki PROIZVOD, ZA CIJELI ZIVOTNI CIKLUS TOG PROIZVODA, “OD RODJENJA PA DO GROBA”.
Dva eura za KESU, i jedan za povratak stare kese, pa da vidish kako je DANSKA chista od AMBALAZE, svi idu i kupe, na festivale STUDENTI I DJACI zarade ogromni kapital od flasha i chasha i plastichnih kesa, penzioneri u Dansku idu od kante do kante smeca i traze flashe, da bi suplirali peMziju.
Nijesu DANCI i JAPANCI bogati zato shto imaju resurse, nego shto su NAVIKLI DA SHTEDE, i shto drzava kaznjava potroshnju,
jedan mercedes za sebe, a TRI ZA DRZAVU,
jedan kubik vode za sebe, a dva za DRZAVU I VODOVOD, a PET ZA KANALIZACIJU.
Jednu plastichnu flashu za sebe, a TRI ZA DRZAVU, ako je vratish, dvije za TEBE.
JAPAN za svoj proizvod koristi samo 1/5 energije, ako se uporedi sa JEVROPOM.
Danske NVO,
se bore protiv rasipnishtva,
nazivaju SVOJU DRZAVU, najvecom “PRASICIM” “SVINJOM” zbog CO2 i zagasjivanja podzemnih voda sa PESTICIDIMA I AMONIJAKOM, od 25 miliona SVINJA koliko uzire na godinu, tako da PROCVJETA BALTICHKO MORE SA OTROVNIM ALGAMA, OD KOJI PASHCHAD UMIRU, kad ih vjetar donese na PLAZU LJETI.
SAMO PO DZEPU,
JEDINO TO NAROD POSHTUJE,
A ZA TAKVE ZAKONE,
POTREBNA JE POSHTENA VLAST I POSHTENI LJUDI; KOJIMA NAROD VJERUJE, I KOJI IMAJU MOODA, DA RULJI KAZU DOSTA,
NEMA DZABE, NI KOD BABE.
Poštovani gospodine Hajdukoviću,
Vaša ideja je po meni sjajna, dalekovida, izuzetna. Vaše neprisustvovanje proglašenju Ustava na Žabljaku i vraćanje 13-julske nagrade je takodje sjajan potez.
Bez namjere da Vas uvrijedim, cijeneći i poštujući Vaš rad i Vas lično, pristankom da poslije predsjedničkih izbora budeta savjetnik Vašem protivkandidatu, napravili ste, po meni, kardinalnu grešku. Tim potezom ste kod dijela opozicione javnosti izgubili dio kredibiliteta.
Znam da mi možete reći da je to možda normalno u razvijenim zemljama zapada sa dugom demokratskom tradicijom, ali u našim uslovima, našem mentalitetu a prije svega demokratskom kapicetetu koju naša vlast ima, odmah ste postali “sumnjivo lice”, da tako kažem.
Nadam se da Vas nije uvrijedio ovaj moj osvrt, na Vaš ekološko-politički put.