POMIRENJE 101 – Peti Dio

Objavljeno: 31.01.2008, 08:19h

O tangentualnoj umijesanosti Crne Gore u sukobe na prostoru bivse SFRJ i o neophodnosti uspostavljanja kritickog odnosa prema proslosti.

O tangentualnoj umijesanosti Crne Gore u sukobe na prostoru bivse SFRJ i o neophodnosti uspostavljanja kritickog odnosa prema proslosti.

Piše: Srđa Pavlović

Jedno od najvaznijih pitanja savremene crnogorske situacije jeste da li je elita na vlasti spremna da na zvanicnom nivou zaista preuzme individualnu odgovornost za svoje politicko djelovanje (ili nedjelovanje, svejedno) u proteklih dvadeset godina, i da time kreira uslove u kojima ce demos postati svjestan vaznosti iskrenog suocavanja sa prosloscu.
 
Odgovor na ovo pitanje ce odrediti buduci karakter crnogorskog drustvenog prostora i uticati na dinamiku odnosa medju zajednicama koje, za sada, komuniciraju indirektno i u okvirima nametnutog modela: preko svojih partijskih glasnogovornika.
 
Suocavanje sa istinom o nama mora da ima dvije dimanzije: unutrasnju i spoljasnju. Mora se govoriti i pomirenju unutar Crne Gore i o pomirenju Crne Gore sa susjedima u Hrvatskoj i Bosni. Crnogorksi politicki, kulturni, i javni prostor je predugo bio animiran likovima nacionalnih heroja i nacionalnih izdajnika. Neophodno je da se ovaj diskurs sasvim dekonstruse i da se iskrenost prema sebi i drugima, i odgovornost za ucinjeno promovisu kao modeli djelovanja i zivljenja.
 
S obzirom da koncept oprastanja zavisi od pokazanog kajanja za ucinjeno zlo, u pitanju je licni cin koji rijetko izlazi iz okvira privatne komunikacije. Savjest pokajnika muci neka specificna osoba, ili osobe kojima je nanio zlo, a ne neka opsta kategorija kakve su "narod", "nacija" ili "covjecanstvo." Ovaj odnos opsteg i pojedimnacnog je veoma vazna za Crnu Goru, i moze posluziti kao prigodan okvir za analiziranje ponasanje nase elite i drzavnih organa kada je u pitanju odnos prema proslosti, i svijest o licnoj odgovornosti i odgovornosti sistema za prosla desavanja.
 
Kada se govori u opstim kategorijama, izrazi kajanja (zaljenja) koji su se culi od politicara u prigodnim situacijama su, ne samo neumjesni, nego i logicki neodrzivi. Svaki put kada se u kontekstu price o pomirenju upotrebljavaju ove opste kategorije,  to se cini samo iz jednog razloga: da se pobrise individualnoost svih onih koji su propatili, ili bili zrtve zlocina. Proizvod ovakve retorike jesu bezlicne zrtve, kojima je oduzeto svako licno dostojanstvo. Drugim rijecima, onaj ko uopstava, vrijedja zrtve tako sto im negira humanost i nastoji da im oduzme licno dostojanstvo. Ovaj politicki diskurs sluzi iskljucivo cilju depersonalizacije odnosa prema onome sto se dogodilo.
 
Depersonalizacija je cesto pozeljan ishod za politicke i vojne elite, koje po logici desavanja i svojim drustvenim ovim pitanjima. Crnogorska situacija je prije pravilo, nego sto je izuzetak po ovim pitanjima.
 
Kriticki odnos prema desavanjima iz nedavne proslosti mora, medjutim, biti baziran ka diskursu personalizacije odgovornosti. Naravno, moze se i treba istraziti i odgovornost drzavnih inistitucija na nivou kolektiviteta, ali se ipak mora uspostaviti jasna linija odgovornosti (komandna;politicka;finansijska) na individulanom nivou: ko je kreirao i definisao politicke ili vojne odluke sto su rezultirale pocinjenim zlocinima. To vazi za sve one koji su dio procesa suocavanja sa prosloscu: od strazara u Morinju i Kumboru, preko urednika i novinara drzavnih medija iz vremana rata, do predsjednika vlade, drzave i komandnog kadra u crnogorskoj policiji. Ne bi se trebalo zaboravati da je tadasnjom vojskom (koju cinici i danas nazivaju regularna Jugoslovenska Narodna Armija) komandovao Vrhovni Savjet Odbrane, u cijem radu su ucestvovali i tadasnji crnogorski zvanicnici. savremena teza o tangentualnoj odgovornosti Crne Gore u procesu raspada bivse Jugoslavije ne oslobadja nase elite da iniciraju i ucestvuju u procesu suocavanja sa prosloscu. Ova inicijaitva se ne moze svesti samo na pokretanje istrage protiv nekolicine strazara, iako je i ovaj potez za pohvalu. Cini se da se ovdje, ipak, radi o fingiranju procesaé.
 
Mnogi u Crnoj Gori, medjutim, izrazavaju zabrinutost za svrsishodnost ovog procesa, i pitaju se dali ce otkrivanje pocinilaca zlocina i nalogodavaca biti poziitvan korak ka pomirenju, ili ce voditi ka daljem zaostravannu odnosa u Crnoj Gori. Odvje se, mislim, radi o laznoj dilemi. Bjezanje od odgovornosti i konzervranje straha i mrznjem su neki od razloga zbog kojih je ovaj posljednji rat bio toliko brutalan. Svima je, vjerujem, jasno da precutana istina garantuje jos dublje podjele.
 
Postoje oni koji smatraju da bi pokretanje procesa pomirenja, odnosno, utvrdjivanje politicke, vojne i krivicne odgovornosti za dogadjaje iz ranih 1990-tih godina, otvorilo mnoga neprijatna pitanja i da bi otvaranje ove pandorine kutije negativno uticalo na proces tranzicije. Zagovornici ovakvog pristupa su spremni da zaborave odgovornost politickih i vojnih struktura za ucinjeno (a da na zrtvu ponude puke izvrsioce zlodjela) kako bi se uspijesno okoncao proces politicke, vojne i ekonomske evropeizacije Crne Gore. Poruka koja se salje ovakvim stavom jeste da postoji velika mogucnost da se medju odgovornima nadju glavni nosioci procesa tranzicije u Crnoj Gori. Ovakav stav se moze interpretirati i kao implicitno prihvatanje odgovornosti.
 
Istovremeno, raste broj onih koji su uvjereni da su suocavanje sa prosloscu, utvrdjivanje istine o ulozi koju su Crna Gora i njena elita imale u posljednjem ratu, apsolutni uslovi za iskorak ka Evropi i za osiguravanje dugorocno stabilne situacije u Crnoj Gori. Oni zagovaraju primat kritickog odnosa prema proslosti i smatraju da je prag oprastanja najbolje izrazen sintagmom Zapamti i Oprosti. Ovo, uostalom, gradjanima Crne Gore i eliti koja jos uvijek vodi ovu drzavu, porucuju i zatvorenici iz logora Morinj.
 
U konacnoj analizi, pojedinci i citava drustva moraju, zarad sopstvenog zdravlja, povuci jasnu liniju razdvajanja izmedju neophodnosti da se uspostavi kriticki odnos prema neprijatnoj proslosti s jedne strane, i dobrovoljnog sahranjivanja u mitologizovano sjecanje o toj proslosti.
 
 
 
 
 
 
Pratite nas na Fejsbuku, Instagramu i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]
Prije nego ostavite komentar, molimo vas da pročitate Pravila komentarisanja na Portalu PCNEN

Leave a Reply

  1. Miro Kuč says:

    Za svaku pohvalu je pokušaj gospodina Pavlovića da doprinese procesu harmonizacije odnosa u cg društvu. To je pravi i patriotski i ljudski stav. Nadajmo se uspjehu, kakvom – takvom.

  2. Gorcile says:

    Vise kakvom nego takvom, gospodine po zadatku tzv. Kuc!

Blogovi

Logujte se ili registrujte




Forgot?
Register