Skijanje

Objavljeno: 04.01.2008, 13:14h

Recepcionerka ne zna naški, samo Ruski! Pokušavamo Enleski i Njemački. Ne zna, samo Ruski

Recepcionerka ne zna naški, samo Ruski! Pokušavamo Enleski i Njemački. Ne zna, samo Ruski

Piše: Zipp

Malo je stvari koji zimski odmor mogu učiniti tako lijepim kao boravak na planinskom, pravom, čistom snijegu. Ako uz to skijate, eto pravog osvježeenja za um i tijelo. Poći iz Podgorice ili sa primorja poslije dugih kiša i memljivog juga na skijanju je pravi užitak, neopisivo zadovoljstvo. Za naš standard to zadovoljstvo je sve nedostižnije. A tako je potrebno. Ipak, poći na oddan u Kolašin, malo skijati ili šetati po snijegu i popiti makar jedno kuvano vino ili kuvanu šljivu je dostupno i nama običnim smrtnicima.

Godinama je to moj običaj. Taj dobar običaj mi je iz godine u godinu sve redji jer sam sve tanji sa finansijama.

Moj dobar prijatelj, mlad momak, koji je prije nekoliko godina pošao za Hrvatsku tamo se dobro snašao. Ne, "dobro snašao" u našem smislu riječi, koja obično znači da je špekulativnim poslovima npravio novac. Jednostavno momak zna svoj posao koji je malo neuobičajan, radi za nekog Austrijanca, vodi mu posao i ima "plaću od dvije tisuće eura, plaćen stan, mobtel i službeni automobil". E taj moj drug me na silu povede u Kolašin. Nemajući dovoljno novca za četvorodnevno uživanje na snijegu on je insistirao da snosi veći dio mojih troškova. Ajde rekoh, pa ću ti vratiti kad imadnem. Tipično naški.

On je došao još 24.12. ovamo da malo skija. Pročitao kako je skijalište spremno, opremljeno. Svetsko a naše. I da se otvara 25.12. Kako se nije otvorilo najavljenog datuma, da ne bi gubio vrijeme skoknuo je do Jahorine. Kada se vratio podjosmo na Jezerine-Kolašin.

Bijo je 31.12.  dan dugo odlaganog otvaranja skijališta. Stižemo na parking. Ispred sebe vidimo fantastično uredjenu stazu. Ovo je bio nestvaran prizor. Staza je bila široko uradjena a sredjena kao najljepši tepih. Zaigralo mi je srce od radosti. Godinama unazad sam išao na Jezerine, uvijek je bila priča kako je ove godine sve servisirano i uredjeno na najbolji mogući način a svake godine je bilo sve gore i gore. Najzad prava stvar pomislih.

Kao ovisnik od espresa rekoh sebi kako ću najprije popiti espreso, dok će mi se pogled odmarati na planini prekrivenoj najbjeljijim snijegom i prekrasno uredjenoj stazi. Ali evo već prvog razočarenja. Nijedan od dva lokala ne radi. Još se renoviraju iako je sezona poćela! No dobro, oprošćeno. Mada će biti nezgodno jer se onda nemamo dje ni ugrijati poslije skijanja. A izuzetno je hladno.

Sjedam na žicu. Vidim da vozi istom brzinom kao i ranijih godina, tj. 20 minuta do vrha staze. Opa. Pa bilo je najavljeno da će ići tri put brže i da će se za 7 minuta stizati na vrh! Ovako je to mučenje. Dvadeset minuta se smrzavaš na žici da bi se skijajući spustio za 7-8 minuta. No neka, skijat će mo na "Ključ". Za naše prilike super staza. Brzi tanjir sa brzom ali širokom padinim. Ne radi ni on! Već se pitam zašto je onda ski-pas poskupio sa 10 na 20 eura. Toliko košta u skijaški centrima koje imaju nekoliko puta više žica i staza.

Sjutradan 01.01.  željni skijanja a ne novih godina, opet smo medju prvim na stazi. Oću da kupim ski-pas, samo jedan čovjek je ispred mene. 10 minuta ne umiju da mu izdaju blok i ski-pas. Hvata me nervoza. Protestvujem i kažem da nijesam došao da čekam i gubim vrijeme na izdavanje ski-pasa već da skijam. I pitam što bi tek radili da je došlo 500 ljudi kako zna biti uobičajno neradnim danima. PR menadžer, valjda se tako zove to zvanje, mlada i šarmantna dama mi kaže "gospodine imajte razumijevanja, prvi je dan a radnici nijesu obučeni za kompjutersko izdavanje ski – pasa"! Razmišljam u sebi, čisto onako naivno "pa nije prvi već drugi dan ali jeste prvi dan nove godine, vi novi vlasnici, pa ste mogli u čast toga makar prvi dan nove godine dozvoliti gratis skijanje". Poslije 15 minuta dobih svoj ski pas za 20 eurića. Žicom podjoh do vrha. Kad tamo radi "Ključ". Superrrr.

Radio je kratko. Pa se pokvario. Tako je bilo i ostala dva dana. a najava je bila da su sve žice servisirane i besprekorne!

Proradili su i oba lokala. Espreso 2 eura, čaj 2 eura, coca-cola 3,5 eura, limunada 5 eura. Prisjlela mi je kafa kad sam je platio 2 eura. Još krajnje loša, bez onog tosta na vrhu.

Ako naručiš čaj a sretnik si pa si medju prvim gostima, dobit ćeš ga u  čajniku. Kasnije možeš dobiti samo toplu vodu u čaši (ne vruću) i kesicu čaja. Imaju domaće i strane čajeve. Kad ih pitate koje strane čajeve imate odgovor  je  "od mente" – kraj izbora.

Poslije 12h kada se stvori gužva, dok uhvatite konobara za narudžbu treba vam 10 do 20 minuta i minimum pola sata dok se naružba donese. Ništa ne uveličavam! Uz to, ako ste naručili kafu ili čaj, ohlade se u vremenu donošenja.

Skije ne možete ostaviti na skijalištu. Još to ne radi, kažu. Bit će. Ljubaznošću i predusjetljivošću jednog radnika ski-centra su mi ostavili jednog dana skije da ih ne lomatam sa sobom.

Ubrzo je počeo da ispada i da se kvari i "desni tanjir", poslije "ključa" najbolji dio  staze. I poslednjeg dana našeg skijanja (03.01.) da se naplaćuje parking.

O još nekim sitnicama i žalosno-smješnim situacijama neki drugi put. A bilo ih je koliko oćete. Npr. kada konobar (nijedan ne zna strani jezik) kaže jednom stranom gostu (dosta Rusa i Albanaca) "I gou u gornji restoran pa moram da vam naplatim, 4 kuvana vina-12 eura". Ovaj kaže "what"? Konobar ponavlja isto, mlatarajući tako rukama da je zamalo ošamario jednog obližnjeg gosta. Ili kada smo pošli u hotel "Lipka" na piće. Recepcionerka ne zna naški, samo Ruski! Pokušavamo Enleski i Njemački. Ne zna, samo Ruski. Sjedamo da naručimo piće, opet, konobarica ne zna osim Ruski. Dolazi druga, pa tek onda neki konobar koji zna naš jezik. Poslije dužeg tj. uobičajnog čekanja dobijamo narudžbu. Plaćamo dvije dojč-kafe i džin-tonik okruglo 10 eurića.

Sve u svemu, što dalje od Kolašina i skijališta Jezerine, moj vam je savjet. Prijatelj mi kaže. Nikad  više. Ojde on u "lijepu njihovu", sav BEZAZEKNUT onim što je vidio i doživjeo na skijanju. Kroz smijeh mi kaže da mu "gore-tamo"  vjerovatno neće vjerovati kako funkcioniše i po kojim cijenama "svetsko a naše" skijalište. Ja sam kao često puta do sada bio postidjen, ali ne mnogo iznenadjen.

Pratite nas na Fejsbuku i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]
Prije nego ostavite komentar, molimo vas da pročitate Pravila komentarisanja na Portalu PCNEN

Leave a Reply

  1. Dusko Vukovic says:

    Dobro došli gospodine Zipp. I mnogo pametnih komentara želim, takođe.

  2. Milovan Vukov Jankovic says:

    Bogumi, mene na Drobni pijesak,
    chim dignem obrve, trche sa kafom i kisjelom, pod suncobran na lezaljku, i dobro se NASHKOPIM za desetak €, u restoranu, uz osmijeh i brzu uslugu.

    Malo je skuplje u Rijeku Rezevica, ali je sve na Jevropskom nivou.

    Kolashin nema neku tradiciju sa turizmom, dobro si ti ZIVU GLAVU DOMA DONIO, no izgleda, nije ti na chelo pisalo ZIPP.

  3. Zipp says:

    Poštovani posjetioci bloga:
    U brzini pisanja izvještaja sa skijanja(sinoć došao-jutros odmah napisao text) potkrala mi se greška. Recepcionerka hotela “Lipka” nije znala naš jezik, a znala je Ruski i Engleski. Konobarice koje su nas pokušale uslužiti znale su isključivo Ruski. Poenta je bila da se u našem hotelu, u našoj zemlji ne možeš sporazumjeti našim jezikom.
    Izvinjavam se zbog nenamjerne greške i evo je ispravljam.
    U svim mojim textovima ću se služiti isključivo istinitim opisom dogadjaja a političke komentare ću davati onakve kakve ih lično vidim i sa njima se ne morate usaglasiti. Poželjno je čak razmijenjivati oprečne stavove i mišljenja.
    Gospodinu Vukoviću se zahvaljujem na prijemu a gospodinu Jankoviću na prvom komentaru.
    Sad bih volio da me neko pokuša demantovati u onom o čemu sam pisao. Najradije bih volio kada bi to pokušao da uradi neko od ovlašćenih predstevnika Ski-centra čije su usluge krajnje loše a cijene astronomske.

  4. Daliborka Uljarevic says:

    Tuzno… I zbog vaseg odmora, i razocarenja prijatelja, ali i mnogo vise zbog toga sto i dalje zivimo paralelnu realnost…
    I, ovo je negdje moze biti metafora toga kako zivimo na svim kolosijecima, koliko se nekih stvarnosti preplice, a kako se sustinski malo napreduje u kvalitetnim promjenama.
    Cestitke na prvom blogu!

  5. Co`ek zena says:

    Pa tako je to kad nikako ne prolazi vrijeme u kojem su i domacini i gosti polupismeni.

  6. milka tadic mijovic says:

    Zipp, moj omiljeni PCNEN lik, bas kad treba se javi. Treba zaobici Koalsin, a kuda ici? Zabljak je daleko za dan, dva. Mozda na Vucje, tamo je bilo dobro u onim boljim vremenima prije tranzicije. Ide li se vise tamo, zna li ko kakve su staze, valja li voditi djecu?

  7. Cajo says:

    Najprije da pozdravim Zippa, kao novo lice na PCNEN blogu. Uvjeren sam da ce Zipp biti osvjezenje na ovom blogu. Kako zbog talenta da na interesantan i jednostavan nacin pise o obicnim temama, tako i zbog smisla da u tim obicnim temama ukaze na probleme koji postoje u Crnoj Gori. Tako se i kroz ovu pricu o skijanju u Kolasinu dosta govori o nekim opstim problemima u Crnoj Gori. Ovdje se moze govoriti o bar cetiri NE: neprofesionalnost, neorganizovanost, neozibiljnost u poslu, nepostovanje korisnika usluga. Ne bi trebalo mnogo truda dodati jos slicnih “epiteta”. Bilo bi interesantno dalje razviti ovu pricu, u smislu uzroka ovakvih problema, a ova prica iz Kolasina je samo jedna ilustracija tih problema. Kad se identifikuju uzroci, onda se moze ustanoviti dijagnoza. No, sve ce to biti lakse od – lijecenja.

    Na kraju, ponovo par rijeci o samom blogu. Mislim da je zahthjev za registraciju dao negativne i pozitivne rezultate. O negativnim rezultatima sam vec dosta rekao (tj. pisao). Ono sto je pozitivno jeste da je kvalitet bloga sada na vecem nivou. Ako nista drugo, onda zbog toga sto su ucesnici i citaoci postedjeni citanja primitivnih komentra. I jos jedan predlog PCNEN-u u vezi software-a. Vidim da je Zipp morao da se naknadno javi da bi ispravio nesto sto je napisao u tekstu. I meni se desilo da sam u onom javljanju o Pravilima ponasanja izostavio izvor te ideje. Mislim da bi trebalo omoguciti ucesnicima na blogu da mogu naknadno ispravljati greske.

  8. Milovan Vukov Jankovic says:

    Ta mogucnost postoji, za BLOGERE,
    svako moze da se ponovo uloguje i izmijeni ili izbrishe tekst.

    Ovo je Zippovo, prvo javljane,
    pa su i greshke dozvoljene, i sa Zippom smo dobili izvrsnog saradnika, shto ce vjerovatno doprinijeti, da bude vishe kometara i podici nivo ove vrste komunikacije, obichnih gradjana.

    NOVA GODINA, NOVA NAFAKA,
    sa ZIPPom , u nove pobjede JAVNE RIJECHI.

  9. Ervina Dabizinovic says:

    Poštovani Zipp, dobrodošli

    inače vaša priča o Jezerinama nažalost je priča i ona našem Primorju. Odavno se visokim cjenama plaća nekvalitetan, neprofesionalan, neplanski, nestarteški osmišljen plan našeg turizma kojeg političari spominju kao vitalnu grane našeg razvoja. Nije dovoljno samo reći, nažalost.
    Moje isustvo sa Jezerinama bilo je iz onih vremena kada je sve bilo “netaknuto” i svodljivo na sveopšte narodno veselje tako da su djeca i skijaši/ce koji su izvrsno skijali djelili istu stazu i isti prostor spuštanja i igre …ja sam prilično neuka u skijanju i sve što stim ide.
    Sem tog pamtim jedan incident zbog kojeg nikaad više nisam otišla tamo a gori je od kafe koja je loša a skupa i čaja koji moli da se nauči skuvati i guštati. Naime, skijaš koji se upravo spustio naletio je na djevojčicu koja se igrala u podnožju. Stvar se desila iza mojih leđa. I moja djeca bila su tu na istom mjestu…njih troje za koje sam ja bila zadužena, ponavljam nesvikla i nevoljna na snijegu kojeg nikada nisam voljela ali je to dobro za djecu da promijene !!!!!JA LAKŠE PO MORU BRODIM…Da ne dužim djevojčici sam prišla samo ja…pokušala da je umirim pa onda vidim što se sa njom desilo, i naravno uspaničena za moje troje koji su u šoku gledali svu tu krv oko nas dvije. Djetetu je slomljen nos! Nažalost pokušavala sam kao u vicu da radim trideset stvari odjednom…da nju umirim i odgovorim na njena pitanja da li je slomila zub…da zovem ono moje troje…da je upitam gdje su joj roditelji i s kim je tu da nađemo nekog njenog kao i ljude u okolini da zovu nekog da mi pomogne oko saniranja ili prevoženja djevojčice u Kolašin u Dom zdravlja!!!!
    Da ne dužim, trajalo je i trajalo. Nikad više nisam otišla i odvela nikoga moga tamo. Mislim da slična iskustva imaju mnogi sa našim turističkim uposlenicima/cama. I na moru i u planini….Sa našim ministarstvom i svimu ovoj zemlji…
    Ono što me još više brine jeste da se u svakom segmentu naših života odvija ovaj skandalozni kvalitet usluga od vitalnog značaja za život svih nas jeste stanje u zdravstvu. bila sam u situaciji prije neki dan da od 9 sati ujutro do 13 sati poslijpodne budem u epicentru nasilja ZDRAVSTVENOG SISTEMA CRNE GORE. Izašla sam sa zaključkom da ih sve treba poslati kući bez pare i dinara. Ponovo suočena sa stanjem koje godinama podržavaju svi, od radnika u zdravstvu do najodgovornijih u ovoj zemlji. Do ljudi koji ne smiju da se suprostave medicinskim radnicima, ljekarima i ljekarkama jer se bije da tek tada mogu vudjeti svoga boga.
    I nije to od tog dana. Previše traje, predugo se vuče i predugo podržava…

    P.S- što se dešavalo između 9 i 13 sati. Ne radi se o gužvi izazvanoj gripom , već o pauzi koaj nastupa između 9 i 30 do ko zna kada…o ljekarkarima koji razgovraju telefonom u toku pregleda pacijenta, o šalterskim radnicama koje doručkuju kada ih je volja i kada piju kafu…o šetnjam između dva pacijenta…i naravno gužvi jer nema reda, o ulascima preko reda i sli…..
    Jedine dvije osobe koje su bile an svom radnom mjestu moguće da samo one shvataju svoj posao kako treba ili se vrijeme odlaska približilo pa su bile tu da uhvate svoje stvari bile su žene koje na intervencijama daju injekcije…Hoću da vjerujem da su bile tamo zbog svog posla iako su baš one problematične…jer upravo one podržavaju i legiotimišu svojim prisustvom sistem koji manipuliše i sa njima i sa nama…

  10. Zipp says:

    Poštovani posjetioci,
    Istina je da se može ispraviti text napisan na blogu. Sad sam dobio upustvo, a moj prvi blog je postovao urednik. Malo cu to upustvo prouciti kada budem imao vremena i eksperimentisati ali necu ništa brisati. Prvi text, još uz to brdsko-brzinski :)) pa neka ide sa greškom. Inače nam je sve manje-više roba sa greškom. I na “SALE”, što znači sniženje valjda. Prodjite Hercegovačkom, vidjeće te sve “SALE” do “SALE”.
    Što se tiče opaski na pravopisne greške, toga pravim ihaaaaa. Malo mi je kasno da se od 44 g. dodatno opismenjavam. A još obično pišem onako iz cuga, pa što ispadne. Ne bi mogao pisati po zadatku pa da će te me ubit. Tek ako me nešto pogodi-što bi rekli.
    Godpodji Tadić-Miojvić bih preporučio da dijete(djecu) povede na Ivanova korita ako samo sankaju a ne skijaju. Em je blizu, em su padine super za djecu, em bude puno djece pa sve nekako igra od njihove igre. Uz to, može poći na priganice sa medom za dva eura. Dva dana prije Kolašina sam vodio svoje trogodišnje dijete tamo na sankanje. Kako odmaralište još nije počelo da radi a snijega je bilo taman kolko treba, netaknutog, bijelog kao snijeg :)). Više sam se umorio trčeći po neutabanom dubokom snijegu za njim i vučeći njega i sanke nego u Kolašin skijajući po vas cijeli dan. Svratih i u ovaj novi restoran. Pitam konobara jel odje Milo jeo priganice? Jes kaže. E i mi će mo. Iako ja nijesam Hans (Hanes Svoboda) a moj sin je Bao. 2 eurića su priganice sa medom.
    Pitam se da li bi Milo pozvao Hansa na Jezerine! Tamo su 4 eura. A nema okle. I zamislite da se Hansu svide pa naruči još jednu porciju! Opet bi se mora uzimati kredit iz neke Londonske banke.
    A Vucje mi rekose da je uzeo neki privatnik. Ja ono tipicno naški “rekoše mi uzeo neki privatnik”. I kažu da je to lijepo sredio ili da će to lijepo sredit a da je ski-pas 10 eura.
    Problem je što na Vučje često hvali snijega a mi topova nemamo. Sve smo ispucali na Dubrovnik i Bosnu a to malo topova što nam je ostalo pretopili smo u staro željezo. Sad će mo da kupimo nove. Topove, mislim. Preko “Tehnoput”-a vjerovatno.
    Na Žabljak poć na obdan ili sami vikend je neisplativo. Bar sa juga. A i staza ima uvijek puno “hupsera”-onih bregova sa ledom okolo a ja po njima ne znam skijat. Nijesam Bojan Križaj no Zipp. Žabljak je bolji ljeti a Bjelasica zimi, po meni. Mislim bila je bolja. Rekoše mi da je i parking na Jezerine 2eura-sat. Kako su to tek poslednji dan počeli naplaćivat i to malo kasnije a mi smo došli na skijalište od devet zora, nijesmo imali tu čast. Da za 8h parkinga kolko ostanemo obično na skijanju damo 16 eura za parking.
    Žabljak mi je ljepši ljeti, Bjelasica zimi.
    Udavih. Duži mi je ovaj komentar od samog texta. A htjeo sam još pisat!

  11. Dusko Vukovic says:

    Čitam u zagrebačkom Jutarnjem listu upozorenje hrvatskim turistima koji idu u Italiju na skijanje, da će tamošnja policija “sankcionirati sve koji će skijati pijani i to novčanim kaznama do 300 eura”.

  12. milka tadic mijovic says:

    Zipp, hvala. Bas cu da probam te priganice.

  13. Sreten Mitrovic says:

    Zaista pravo pitanje – zar je moguce da se u sopstvenoj zem,ji ne mozemo sporazumjeti na nasem jeziku?! Dodao bih da je primorje i Budva posebno puno bilborda na kojima se reklamiraju razlicite usluge i stvari i to iskljucivo na ruskom jeziku.

  14. Fundinski says:

    Dabogda ne Rusi hapsili rad kupanja i skijanja.
    O zalosna,i poltronska drzavo.