Strah od letjenja nije bolest

by | sep 24, 2007 | Svaštara | 0 comments

Nekoliko svetskih studija pokazalo je da 40 odsto ljudi ima neki stepen straha od letjenja avionom, a on se ispoljava i kod 11 odsto onih koji putuju ovim prevoznim sredstvom.

Iako se avionske nesreće ne dešavaju svakog dana, medijska pažnja kojom su propraćene i broj ljudi koji strada izazivaju dodatni strah kod putnika koji se već kolebaju da li da avionom odu na ljetovanje, zimovanje ili službeni put.

Nekoliko svetskih studija pokazalo je da 40 odsto ljudi ima neki stepen straha od letenja avionom, a on se ispoljava i kod 11 odsto onih koji putuju ovim prevoznim sredstvom.

Nasuprot tome, statistika pokazuje da je to, prema odnosu broja letova i broja nesreća, najbezbedniji vid saobraćaja. Ipak, kod ovih nesreća posledice su fatalne, a novinski izveštaji najčešće počinju frazom „stradali svi putnici i članovi posade", piše "Politika".

Smilja Josipović, psiholog u Zavodu za vazduhoplovnu medicinu, u kojem se obavlja selekcija i edukacija vazduhoplovnog osoblja, opisuje strah od letenja kao nisku ili nižu psiho-fiziološku toleranciju na rizik.

"Nisu svi ljudi jednako spremni da rizikuju i zbog toga se ne boje svi. Odvajanje od čvrste podloge predstavlja veliku promenu na koju nisu svi spremni. Vozači ‘formule’, padobranci i ronioci imaju visok stepen otpornosti na rizik. Svakako, treba znati da onaj ko se boji vožnje avionom nije bolestan, samo nije spreman na taj stepen rizika", napominje Josipovićeva.

Statistika o bezbednosti ovog prevoznog sredstva, navodi ona, ne pomaže u ublažavanju straha. Ona preporučuje da za vreme leta treba zaokupiti pažnju čitanjem ili razgovorom budući da bojažljivi putnik obraća pažnju na svaki zvuk.

"Najbolja terapija je trening u kojem se putnik postepeno suočava sa svojim strahom. On najpre dolazi na aerodrom, gleda avione, uzletanje i sletanje, a kasnije ulazi u letelicu i tek posle nekog vremena kreće na probni let, uglavnom na kraćim relacijama", objašnjava Smilja Josipović.

Vladimir Lazić, neuropsihijatar u Zavodu za vazduhoplovnu medicinu, ističe da je strah prirodni mehanizam odbrane i da nije nikakav patološki znak. On ukazuje na to da pažnja koju mediji posvećuju avionskim nesrećama pojačava bojazan.

"Kad neko ima otpor prema letenju i vidi snimak aviona kojem se lomi krilo, teško da će poverovati u njegovu bezbednost. Onaj ko ima pravu fobiju, sigurno neće ući u avion, a onaj ko se plaši, probaće da prevazidje strah", ističe Lazić i dodaje da se bojazan postepeno može prevazići, s obzirom na to da je avio-saobraćaj sve jeftiniji i dostupniji većem broju ljudi.

Kad je reč o fiziološkim promenama u organizmu putnika kojima je praćen svaki let, on najpre navodi stres, odnosno prilagodjavanje na nove uslove, ubrzani rad srca, pojačano disanje, znojenje, izoštravanje čula.

Prema rečima stručnjaka, strah može biti i posttraumatski, posle lošeg iskustva. Ali, ako pre toga nije postojao, brzo će biti prevazidjen.

Mirjana Zvečevac, stjuardesa u Jat ervejzu, već 27 godina obavlja taj posao i ne zna za slučaj da je neko zbog straha napustio let.

"Oni koji se boje već na ulazu to kažu. Svi vole da im se objasni šta se dogadja, da im se kaže da to što se čuje jeste, na primer, uvlačenje točkova letelice. Osmeh i uniforma osoblja ulivaju im poverenje. Hrana i piće služe i za skretanje pažnje. Ako je neko toliko uplašen, premestimo ga na drugo mesto na kojem osoblje može da mu se posveti i gde možemo da ga držimo na oku da ne bi uznemiravao druge", kaže Mirjana.

Politika

0 Comments

Submit a Comment