Bila sam tamo

Objavljeno: 13.09.2007, 22:36h

PitchWise-festival ženske umjetnosti BiH 2007

PitchWise-festival ženske umjetnosti BiH 2007

Piše: Ervina Dabižinović

U poslednje vrijeme pravac  kretanja mog putovanja  često pokazuju BiH. Od 6.09 do 12. 09 2007 boravila sam sa svojim prijateljicama iz ANIME  na poziv Fondacija CURE u Sarajevu, na festivalu  PitchWise- festival ženske umjetnosti BiH. Što je, koliko puta je već realizovan, ko ga realizuje i koji su sadržaji mogu se naći ovdje.

Program festivala obuhvatio je predavanja, izložbe, prezentacije, performanse, projekcije filmova, pozorišne predstve, otvaranje PitchWise Dsiplay sobe, so.ba na Univerzitetu Arhitekture, ulične akcije, diskusije, radionice ( Bitchkazz ručno rađen Zine kroz fuziju tehnika- kreativno pisanje, strip, sito štampu, ručno pravljen papir i mnogo više), žurke. Cjeli grad je bio festival a punktovi su bili Historijski muzej BiH, Bosanski kulturni Centar, Arhitektonski fakultet , Club Bock, Club so.ba, SA Club…trg kod Katedrale..čitav grad..

Učesnici iz svih krajeva svijeta, regije Balkana. Predstavljene žene Slovenije, BiH, Crne Gore, Hrvatske, Srbije…Izložba Guerrilla Girls, izvedba Vagninih Monologa (zajednički projekat pozorišna predstava žena sa prostora južnog Balkana, Francuske i Velike Britanije) i Vječne medikacije (Slovenija-ljubljana;  Produkcija Mjesto Zensk)

Bilo je i video radova, animacije, videoperformansa i kratkih igranih filmova. Evo nekih imena: Renata Poljak, Sonja Vuk, Iva Simčić, Ksenija Trčić, Sanja Iveković, Lana Zdravković,  Jelena Jelača, Dragana Alfirević, Maja Bajević, Konstantin Frangopoulos, Alp Esener, Lucinda Broadbent…

Ima još, zato su ostavljeni linkovi za radoznale i učene….

Festival je u in memoriam imao dvije izuzetne biografije: Žarana Papić i Nirman Moranjak Bamburać. ZAIGRANE I ŽIVE U NAŠIM SJEĆANJIMA . S dužnim poštovanjem i ljubavlju  pominjemo  zaostavštinu na  talase feminizma kroz prostor ženske slobode i napredovanja. Bile sa nama rame uz rame. Do ulične akcije  „ Vraćanje mira”  u gradu koji je bio do samo nekoliko godina unazad  pod opsadom  1350 dana, do  displey sobi sa onim što smo od njih naučile. Dobro je da ih imamo da su dio naže ženske istorije u svim agregatnim satnjima. Dobro je  da imamo CURE  koje nas okupe na jednom mjestu i uvjek pomaknu zahtjev u visnu i dubinu.

Festival je imao još jednu  biografija žensku, nimalo stranu, internacionalnu  Margaret Duras- kroz njen filmski rad i igrani film po njenom scenariju HIROŠIMA,   LJUBAVI MOJA.

Bilo je svega, bilo je ušećeranih kolača, pite, vega i sl…stvari. Bio je ženski taksi i obijanje, krađa kamere i materijala Apriliji Lužar, potom vraćanje ne iz poštenja već iz neznanja jer su to radovi akademske umjetnice…Svašta je bilo. Bilo je Sarajevo prohladno i kišno, sunčano i vrelo i dugačko i široko. Slušala sam moju prijateljicu Jelenu Miletći koja mi je objasnila prespektivu kulture u  BiH. Navijam za taj razvoj. Slušala sam Zoe Gudović, koja me je grlila zbog mira, sjene i tišine Morića hana i tufahija, koje nisu bile ni prešećerene ni nedošećerene, već potaman onako kako rahato u Bosni može. Rekla je glasno ovo je metropola, mislim da mu se svidjelo. Od mahale do metropole prešao je sadržajan put, skokovit i nemiran, lud i ubitačan i reinkarniran i postoji opipljiv na mapi svjeta.

Važna informacija: Pred Historijskim muzejem u Sarajevu možete naći  spomenik na kojem piše  – ovdje su pokopane žrtve rata i hladnog rata. To je prva lekcija iu suočavanja sa prošlošću. Potom se možete popeti u muzej i pridružiti gradu u opsadi. Zašto? Za one  koji su imali više od osamnest kada je opsada počela obavezno je obići taj krug i provjeriti sopstvenu prošlost i ljudskost. Pandorina kutija je otvorena da ne bi bilo iznenađenih i prevarenih, da ne bi bilo neznavenih i apolitičnih. I za sve zajedno sa samo jednom lekcijom zlo je moguće kada dobri ljudi okrenu glavu i ne reaguju.

Pouka- vršiti svoju ljudsku dužnost

Što će mo mi u mraku kulture Crne Gore, koja pušta pse na ono što se zove ženska umjetnost od zatvorenih prostora kulture, zatvorenih fondova, politike kulture u kojoj se monopoliše i izvodi nepotizam i kumstvo….dječaci iz zajedničkih dvorišta do ocvalih biografija koje slipave nad ikonama femininističke misli i umjetnosti, sijući fašizam na drugost i drugog, od ćutanja kao najačeg stepena agresije nad stvaranjem žena. A ja pričam o festivalu ženske umjetnosti. Da i hoću jer je to stvarnost a ovdje zrno promjene koje represije i ćutanje en mogu da pomaknu. Samonikle

Pratite nas na Fejsbuku, Instagramu i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]
Prije nego ostavite komentar, molimo vas da pročitate Pravila komentarisanja na Portalu PCNEN

Leave a Reply

  1. DuskoV says:

    S radoznaloscu i uzivanjem sam procitao tekst. Linkove nijesi dobro postavila.

  2. Milovan Vukov Jankovic ,Danska says:

    Kad VIDIM BLAGOJEVICKU JUNIORKU,
    sa “ZENSKIM” STILOM DZET SETA CRNOGORSKOG, na BASTILJU PRIMITIVIZMA SKOROJEVICKOG BLAGOJEVICKOG,
    koja nam JAVLJA,
    kad je Klaudija Shifer PISHKILA,
    DODJE MI,
    DA SVE ZENE RAZAPNEM NA KRST,
    KAO ISUSA H-RISTA,
    lishe onih PACENICA IZ SARAJEVA ,
    koje su nashi CRNOGORSKI KARA-DzICI, BOMBARDOVALI SA OKOLNIH BRDA.

  3. Ervina says:

    Tražim pomoć Veliki Brate

  4. VB says:

    Sto se moglo popraviti, popravio sam 🙂

  5. Veljko B. Ilic says:

    Cestitamo Ervini na fine vijesti sto nam je donijela sa festivala zenske umjetnosti iz Sarajeva. Kod mene su bili ovih dana u posjeti, Azem, Sait, Zlata i Suhreta, koji su bili u posjeti grobovima svojih voljenih u Srebrenici, Foci i Sarajevu. Njihove price su tuzne. Njihove suze su i nase suze. Suze i tuga mogu da budu zajednicke kod bica koje posjeduju ljudsko dostojanstvo.

    Crna Gora je jos ‘drijema i sanja’, postovana Ervina. Svi su izgledi da ce se ona probuditi i shvatiti, da je ovo sedma godina Treceg Milenijuma. “Sve tece, sve se mijenja”, to su znali i stari Heleni. Trebali bi i nasi gradjani Crne Gore da shvate stvarne ljudske/zenske vrijednosti. Vrijeme je!

  6. Zipp says:

    Neka si napisala. Bash tako. Za malo promjene i osvjezenja na PCNEN-u. Malo sam osjetio Bosne u kojoj odavno nijesam bio. I vidio tufahije. Skoro im osjetio ukus. O kulturi i nekulturi, necu. Da ne kvarim dozivljaj.

  7. Humanista says:

    Postoji realna mogucnost da buduci predsjednik najmocnije sile na svijetu-USA, bude zena. Tada ce prestati svi ratovi, nastupice raj na zemlji. Pocecemo da izbacujemo mrznju iz nasih dusa, pocecemo da se vise bavimo umjetnoscu i da pravilnije razmisljamo. Humanizam ce zavladati svijetom, ukljucujuci Crnu Goru, BiH i zemlje u nasoj blizoj okolini. Zivjela nam Ervina.

  8. Plannco Wallach Senior says:

    uredjenju drzave fali zenski dodir.

  9. Natasa says:

    Oprostite, ali je stvarno jezivo kojim ocima g-djica Ervina gleda Crnu Goru. I oprostite, ne gleda stvarnost. I oprostite jos jednom to sto ona vidi nije istinska Crna Gora.

  10. (R)evolucionar says:

    Oprostite Ervina, nase gradjane u Crnoj nasoj ovih dana, ne interesuje umjetnost bilo koga roda. Mi smo zeljni svadja, zadjevica, namjestaljki i podvala. Mi smo davno izgubili mnogo vrijednosti sto nam je bilo nasledno, zahvaljujuci evoluciji. Da nije bilo evolucije, mi se nebi mnogo razlikovali od onih koji jos zive na drvecu u dzunglama Afrike i Indonezije. Ovi ‘majmunoliki ljudi’ hoce da upropaste sve lijepo i humano u ovom svijetu…

  11. ozon says:

    Ne Revolucionar, mi smo zeljni srece,ljepote,mira. Dosta nam je onih koji nijesu nikada evoluirali i ostali su ono sto su vazda bili, mrak i uzas.Taj mrak i uzas sijali su nestedimice kroz Bosnu o kojoj Ervina tako nadahnuto pise, ne pominjuci te mracnjake i tvorce tog uzasa, ka da je to Bosni s neba palo. Ne, po Ervini cveta u Bosni briga za bosanske zene i dirljivo je prikazala sto se sve cini za njih. Ali tu se ne vidi da im nijesu vraceni njihovi pobijeni muzeni,sinovi i sincici, sve sto je musko a nije srpsko. Ne pominje se koliko se medjunarodna zajednica posprdava sa tim zenama kad im prikazuje ljepote zivota a da za uzvrat ne misle na one koje su izgubili. Ne spominje da se tu, u neposrednom komsiluku,kulturnih dogadjaja koji su je impresionirali, svi oni koji su im donijeli nezaboravni mrak i uzas za vjeki vjekova, takodje predaju ljepotama zivota, ka da nista uzasno nijesu uradili. Ne ona vidi mrak i ropstvo u slobodnoj Crnoj Gori, koja pokusava da se nekako istrgne iz smrtonosnog zagrljaja onih koji su i u Crnoj Gori posijali tamu i patnju, razarajuci sve ljudsko. O divno cudo, u Crnoj Gori kaze Ervina nista bas nista se ne moze uraditi niti se radi na dobro ljudi. Revolucionar je tu da nas podsjeti kakvi smo nepopravljivi slucajevi po njegovom misljenju iz njegovog malog mozga. Bratskim mracnjacima sa sjeverne granice pomazu domaci mracnjaci da siju mrak kroz napacenu Crnu Goru. Sve u ime dobrote i osjecajnosti i pameti naravno. Scenario grozote.

  12. Mishell says:

    Divan tekst…imala sam priliku da pogledam fotke iz Sarajeva sasvim slucajno i mislim da je atmosfera uspjesno prenesena:)
    i naravno, dobro i jako pitanje *sta cemo u mraku kulture CG*..ZASTO GA TAKO RIJETKO CUJEM..
    CG je postala primitivnija nego sto je imala namjeru..ma da je htjela na bi stigla ovako daleko..opaska na racun krivice vlasti..ne bas uvijek..odgovornost je na mnogima..
    a feminizam..pa nazalost tesko da ce se provuci..levicarenje te vrste nece se tolerisati..hoce ako se ogranici samo na neke tamo zene koje se sastaju i gaje zenskopismo i tralala..ali ako kenu radikalnije i pokrenu zescu kritiku i politicki korektniju od one sa trga podgorice kada su trazile smrtnu kaznu (strasno!!)..tada ce i pritisak vlasti biti zesci pretpostavljam..
    poz za Ervinu i NVO ANIMA.

Blogovi

Logujte se ili registrujte




Forgot?
Register