Bulevar Zalazećeg Sunca

Objavljeno: 15.05.2007, 19:40h

Toj dječici  – koju su drogirali ili koju su opili  alkoholom ili nekim – u koničkim udžericama – smućenim praškovima za omamljivanje, albanskog porijekla  –  nema ko da pomogne

Toj dječici  – koju su drogirali ili koju su opili  alkoholom ili nekim – u koničkim udžericama – smućenim praškovima za omamljivanje, albanskog porijekla  –  nema ko da pomogne

Piše: Dragan D. Dragović

Razmišljao sam o tome kako je Carigrad jedan lijep grad i da je u njemu dobro biti gospodar a ne rob –  O.Pamuk

Duboko zavaljeni u sjedištima dobro kondicioniranih skupih kola,  sa pogledom zamagljenim od neke ambicije – velikodušno, sa aristokratskom nonšalantnošću – a la distance, darujemo  prosjacima svojih 20 centi, provlačeći ih  kroz otvoren prozor debljine monete.

Ruku na srce, zašto da i ne damo, kad to baš i nijesu neki novci. A, zaista i nijesu, jer smo maločas  u " Fil Rouge " platili četri pića, tiramisu i gorgonzolu – 83 eura.

Šta je to 20 centi, ako time možemo da se  "opravdamo" pred Onim koji sve vidi i čuje.

Priznali ili ne, mi to, ipak,  radimo, ne radi njih, nego radi nas samih.

A poznavaoci kažu da su – u ovakvim situacijama –  najdarodavnije supruge onih koji su stekli sumnjivi kapital. Valjda zbog sujevjerja.

Prosjaci prose na raskrsnicama centralnih ulica  i bulevara Podgorice. Svuda ih ima, a najviše i najčešće na raskrsnicama  bulevara Svetog Petra Cetinjskog.  Obično se skrivaju iza drveća i šipražja okolnih parkova, i onog  momenta  kad neka skupa kola zastanu  na  "crveno", oni  dotrče  do vozačeve strane, pokucaju na prozor i molećivog pogleda ispruže jednu ruku, dok u narucju druge, drže gotovo bezživotno  tijelo bebe  od nekoliko mjeseci. Na prvi pogled, te bebe izgledaju kao lutke- ali to je samo na prvi pogled.

Da bi uspješno obavili tu operaciju  u ograničenom vremenu  od minut – dva, taman toliko koliko drži "crveno", oni  koriste do savršenstva izvježbane metode "napada".

Učesnici scene su bezživotne bebe u naručju desetak godina starije djece – "običnih vojnika", skrušenog i gladnog izgleda. Zatim, nešto starije djevojke  ili  mladići  – tzv. "desetari", koji pomno prate svu tu akciju, a koji su opet pod prismotrom "vodnika" – koji sjede na klupama nedaleko od njih. Nasuprot njih je postarija žena, zvana "Matica", koja vodi brigu o još troje – četvoro "rezervnih" beba,  koja – omamljena – leže u povećim kolicima u parku. 

Ustvari, riječ je o izuzetno organizovanom poslu koji je – po metodama i prinicipima sličnim Dikensovom  Oliveru Tvistu – uveliko zahvatio i ova naša područja.

A taj "biznis" je jedan od najgnusnijih zloupotreba  beba i maloljetne djece, koji se može zamisliti danas u savremenom svijetu – naročito u razvijenoj Evropi i u zemljama u tranziciji.

Vi ste to vjerovatno vidjeli, ali nijeste obratili pažnju. Naravno – vi kao i svi mi  – nemate  baš ni vremena da to posmatrate, a kamoli da nešto preduzmete u vezi  toga. Visoki ciljevi, politika, policija, tranzicija, berza, akcije, lustracija, provajderi, deripaske – domaće i strane, megajahte, nekretnine  – po moru, jezerima  i planinama, termolektrane, plantaže, kombinati, luke, rudnici mrkog uglja,privatizacije, mini hidroelektrane, ustav, jezik, crkva, …i mnogo- mnogo što-šta  drugog i  neuporedivo  važnijeg u našim  životima – kao sto je recimo prestojeci koncert rolingstounsa na Jazu,  zaokupljuju danas svu našu pažnju, toliko i tako da mi – i da hoćemo, objektivno nemamo vremena za  trivijalnosti, poput  ove o kojima trenutno pričamo.

Ali bez obzira na to, sledeći put zastanite za trenutak i obratite pažnju na tu scenu i na ta  lica maloljetne djece. Pogledajte vi, kad  već oni –  kojima  je to posao i dužnost –  ne vode računa o tome.

Stiče se utisak da nema te  bjelosvjetske  organizacije za zaštitu svih mogućih, a i nemogućih  raznorodnih ljudskih prava,  koja danas nije prisutna u Crnoj Gori. A toj dječici  – koju su drogirali ili koju su opili  alkoholom ili nekim – u koničkim udžericama – smućenim praškovima za omamljivanje, albanskog porijekla  –  nema ko da pomogne.

A zbog svakodnevne i  prevelike doze droga, alkohola, a i ko zna čega još, te bebe imaju značajna i neizlječiva ostećenja mozga i svih vitalnih organa. Biće doživotni invalidi, naravo, ukoliko dožive godinu ili dvije.

Ali, ako je to već tako, onda  je možda i bolje da ih nikada i nedožive.

A gdje su ti naši " dušebrinici" i borci  za sva moguća prava?!

Okupirani svojom važnošću i ulogom beskompromisnih boraca za ljudska prava, okruženi lokalnim intelektualcima i trećerazrednim političarima,  oni sjede negdje po skupim podgoričkim restoranima i kafićima kojih – fala bogu – ima svuda, ali ipak  najviše i najčešće duž onog istog  bulevara Svetog Petra Cetinjskog.

Lijeno ustajući sa skupih stolica " kakvih nema nigdje u Evropi ", onako instinktivno  prebiraju  i traže po džepovima  20 centi, kako bi bili uvijek spremni da udijele onim "običnim vojnicima",  kad ih  – na putu u povratku u svoje elegantno opremljene apartmane – ovi salete  na " crveno", na jednoj od raskrsnica  Bulevara  Zalazećeg Sunca.

I zaista,  šta je za njih četvrt eura, kad  već time mogu da se  "opravdaju " pred Onim koji sve vidi i čuje

Dragan D. Dragović
Podgorica, Montenegro

Potpišiite moje ime spod svake akcije
koju započinjete da biste ublažili nepravde
ovoga svijeta"- Borges

Pratite nas na Fejsbuku, Instagramu i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]
Prije nego ostavite komentar, molimo vas da pročitate Pravila komentarisanja na Portalu PCNEN

Leave a Reply

  1. R,L says:

    Havala na toplom,ljudskom pismu,koje kao sto vidim ,na zalost,ni na ovom sajtu nije probudili emocije.Imamo li ih vise?

  2. vs says:

    zalosna istina. svi ti najveci zastitnici ljudskih prava sjede u svojim udobnim foteljama, i odatle vode `borbu`. a te za koje se bore zaobilaze u velikom krugu.

  3. salvador says:

    Ovo je jedan ugao gledanja na citav problem, koji treba sve da nas zabrine i na koji se na zalost rijetko skrece paznja.
    Ali, sustina je u tome da je to organizovani kriminal u kojem su, naravno, ta djeca najvece zrtve i da se sve odvija uz precutnu saglasnost/nebrigu policije, centara za socijalnu rad, komunalnih sluzbi, suodva, tuzilastva i drugih nadleznih institucija. I dok ove institucije ne pocnu da rade svoj posao, nema ni rjesenja problema. I nevazno je da li im neko da 20 centi ili euro, jer svakako ti novci ne idu toj djeci.
    No, posto zivimo u drzavi koja se vec pocela obracunavati i sa onim rijetkim pojedincima koji pokusavaju u kontinuitetu ukazati na krsenje ljudskih prava, gotovo da je ravno iluziji ocekivati da se “nadlezni organi” okrenu ovome. Sjetite se samo koliko puta ste na istoj rasksnici vidjeli i policiju i tu nesretnu djecu, “svako na svom poslu”… I ne treba tu djecu da interesuje da li policajac dobro ili lose regulise saobracaj, ali tog policajca treba da interesuje (da pocnemo od pocetka) da li ta djeca ugrozavaju saobracaj, da li su zivoti te djece u opasnosti, zasto nijesu u skoli, kome u parku u pauzama nose skupljeni novac, ko ih dovodi na unaprijed rezervisane pozicije i odvodi, itd.

  4. Realan says:

    Ne samo u CG, u citavom svijetu, sve je licemjerno, mjeri se novcem i samo novcem, po princiopu “srusim ti kucu – dam ti konzervu i ja sam humanitaran”, ljudski zivot je vrijedan onoliko koliko vrijedis materijalno, ili politicki u slucaju velikih sila (otmice i sl. stvari kad se dese njihovim drzavljanima)…

    Ma nema, jednostavno to je ne-briga ljudska prema “bliznjem svom”, u cijelom svijetu, lise javnih kuhinja za siromasne, volontera koji tamo rade, i iskrenih misionara koji putuju po svijetu da pomognu drugima…

    Od CG nisam ocekivao bolje od onog kako se radi u svijetu, ali sam se u dubini srca ipak nadao.

  5. Korekcija says:

    Ta djeca nisu albanskog porijekla vec romskog porijekla.

  6. D.Dragovic says:

    “Praskovi ” su albanskog porijekla, a ne djeca

  7. ne vozim nista bez vespu says:

    Neki podgoricani su problem rijesili kupovinom hamera, tako niko ne moze da dohvati do prozora…to je lakse nego da se razmislja o sudbini tamo nekih cigana!

  8. Potresno! Postoji li nacin da MI, gradjani CG ako vec institucije ne rade svoj posao, pokrenemo neku inicijativu? Evo me, sigurno nas ima jos, koji bi volontirali. Objaviti ovo Vase dirljivo pismo u svim medijima, zalijepiti na svim tablama i banderama u CG, uputiti ga poslanicima u Skupstini, organizovati proteste protiv zloupotrebe djece, traziti da se vlada i NVO-e za zastitu ljudskih prava oglase preko medija i pokrenu konkretne akcije za suzbijanje groznog nasilja nad djecom i nemocnima …

  9. Crnota Crnic says:

    Dragane D. Dragovicu, fino, ljdski, posteno i saosjecajno ste opisali sudbinu djece, tih najmladjih stvorenja u nasoj drzavi. Sta da se radi da bi smo potpuno zastitili te male andjele? Nebi trebalo u danasnjoj Evropi da se djeca koriste i iskoriscavaju za prosenje. Sramota je, kad neki kazu i “klasificiraju”, da su ta djeca romskog porijekla i manje vazna. To su nasa djeca, djeca gradjanske Crne Gore. Mora vlada i svi gradjani preduzeti sve, da bi spasili tu djecu izveli ih na pravi put.

  10. skitalica says:

    Ima toga svuda i uvek ce biti, ma koliko god Andzeline i Madonne usvajale decu sveta.. jer broj ljudi koji zive ispod ‘crte oskudnosti’ nekontrolisano raste. Svetske organizacije koje se bave time ne mogu da rese taj problem zato sto ‘social inclusion’ programi nisu resenje — vec shvatiti da je tim ‘perifernim zajednicama’ [marginal socities] dovoljno manje od jedne cene kafe u ‘Masi’ da se prehrane citav dan.

Blogovi

Logujte se ili registrujte




Forgot?
Register