Šta pisci mogu naučiti od biciklista

Objavljeno: 29.04.2007, 14:39h

Biciklista ulazi u široki ram svoje priče i srijeće konkretne ljude, kojima se može zagledati u lica, porazgovarati sa njima, može čuti zvukove života oko puta…

Biciklista ulazi u široki ram svoje priče i srijeće konkretne ljude, kojima se može zagledati u lica, porazgovarati sa njima, može čuti zvukove života oko puta…

Piše: Duško Vuković

Dani su sunčani i tlo je suvo, bogomdano za vožnju bicikla. Juče sam "jahao" oko Podgorice u ovom pravcu: Zabjelo – Mareza – Daljam – Spuž – Pričelje – Vranići – Vezirov most…

Ovo nijesam ja, ali fotka moe da ilustruje ono što sam napisao

Ne, ne želim da se hvalim svojim izborom načina trošenja dijela slobodnog vremena. Neću nikoga ni da nagovaram da zajaše metalno konjče i sebe časti obilatim komadom slobode. Pišem ovo zbog toga što me i juče, kao i više puta ranije, pratila tokom vožnje misao da sam okolinu Podgorice počeo doživljavati kao blizak i drag prostor tek prije nepune tri godine, kada sam ostavio duvan i vratio se biciklu.

Skoro svuda kuda sam prošao biciklom ranije sam prolazio autom, ali je razlika… drastićna, što bi rekli Bosanci.

Kada vozite kola ili se vozite istima vi predio kroz koji prolazite opažate, uglavnom, kao panoramsku sliku, koja vam se može dopasti ili ne. Izostaje dublji uvid u predio i mogućnost uspostavljanja prisnijeg odnosa.

Kada kroz isti predio prolazite biciklom, onda imate vremena da obratite pažnju na detalje, bilo da su ti detalji pas koji potrči za vama, lajući kao da hoće da vam odgrize zadnji točak, miris svježe kravlje balege, „dobar dan" pješaka sa kojim se razminete na uskom seoskom putu… ili bilo šta drugo.

Vozača automobila možete uporediti sa lošim piscem ili lošim novinarom, koji pripovijeda priču tako što u široki ram ubaci panoramsku sliku nečega i odjuri dalje. Junaci u takvim pričama – ako ih uopšte ima – slični su osobama koje vozač automobila vidi kroz staklo – djeluju apstraktno.

Biciklistu možete uporediti sa dobrim piscem ili novinarom. Biciklista ulazi u široki ram svoje priče i srijeće konkretne ljude, kojima se može zagledati u lica, porazgovarati sa njima, može čuti zvukove života oko puta…

Biciklista je u prilici da se približi konkretnoj realnosti, uoči detalje.

I da se vratim na početak.

Dakle, uspostavio sam kvalitativno drugačiji odnose prema okolini grada u kome živim od 1979. godine tek od onog momenta kada je ona prestala da za mene postoji samo kao trodimenzionalni slika.

Ovdje ću sjahati, a neka oni kojih se ovo na bilo koji način tiče sami izvuku pouku. Ako žele, naravno… Ostali? Ostali neka priču nastave kako ih volja.

Pratite nas na Fejsbuku, Instagramu i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]
Prije nego ostavite komentar, molimo vas da pročitate Pravila komentarisanja na Portalu PCNEN

Leave a Reply

  1. Durmitor says:

    g. Vukovicu, prijatno sam iznenadjen.

  2. Pjesadinac says:

    Lijepo je to od Vas Dusko Vukovicu sto nekoristite vise ona cetiri tocka. Sada ‘jasate’ velesiped sa dva tocka, vjerujem brzo cete i to da bacite u staru gvozdjuriju i da oslobodite ruke, pa kad se sretnemo nedje oko Podgorice da se fino rukujemo i upitamo za zdravlje. Dobro je to sto ste ostavili tu smrdljivu djuzinu. Ja nikada nijesam pusio, pa kad ponekad poljubim babu ili tetku, ne okrecu glavu na drugu stranu zbog neprijatnog mirisa. Ja koristim moje dvije noge za putovanje, cak i u mirodopsku vojsku bio zam pjesadinac.

  3. Janko says:

    Dobra priča kao dodatni argument da nikada neću biti vozač automobila, em mi se spava kada se vozim i još 300 lijenih razloga…
    Bilo kako bilo osjećaj zraka i mirisa u vožnji biciklom je prava stvar. Nisam odavno vozio bicikl jer mi je zaključan u zaključanoj nikšićkoj kući, ali me priča vratila u okolinu rodnog grada, vožnja uz Zetu do Brezovačkog mosta i nazad, eeeeh! Sjajno, ako ne bude padala kiša za praznike obećavam da ću otključati bicikl!

  4. Plannco Wallach Senior says:

    uchinite jedan mali korak za vas a veliki za humanizaciju Svijeta: bacite biciklo i kompjuter!

  5. Pjesak Jog-o says:

    Ja sam odavno shvatio vrijednosti pjesacenja. U predgradju grada gdje zivim, setajuci upoznao sam puno lijepog naroda. Da nebih imao kave nezgode kada idem pjeske, prvo sam se sprijateljio sa domacim zivotinjama. Nijedan pas ne laje vise kada prolazim ulicama, ili kada kod nekih domacica svratim da popijem casu vode. Jedna moja prijateljica imala je nezgodan razgovor kada je upitao muz, zasto nas Garov vise ne laje na mene? Odkada sam ja postao prijatelj njihovog kucepazitelja- Garova?

    Vratimo se biciklu. Ja sam nekada volio da “jasem” biciklo. Jednom kad sam bio na biciklu pozdravio sam se sa jednom zenom, pogledi su nam se tada sreli, nepaznjom udarih u banderu i malo se ozlijedih. Nikada vise nijesam ‘uzjaso’ na biciklo. Ja samo vjerujem mojim nogama, sa njima mogu “stici i uteci i na strasnom mjestu postojati”.

  6. posmatrach says:

    odlicna prica…ili pocetak price…
    okruzeni smo sa toliko zanimljivih tema, dogadjaja…a samo mlatimo o politici, sportu i odnedavno berzi…
    samo naprijed dusko, u nove biciklisticke pohode…

  7. Plannco Wallach Senior says:

    nema veze sa biciklom, ali ima sa shetnjom…

    pitanje: kako se pravilno naziva odlazak u Tursku radi tu turizma? odgovor: TURCIZAM.

  8. MNE says:

    Veoma lijep tekst. U stalnoj zurbi da nesto postignemo. pracenoj osjecajem da cemo nesto propustiti ako ne budemo zurili, u stvari propustamo mnoge vazne stvari.

  9. Ljupka says:

    Dragi Dusko stariiiiiiiiiS …
    ko o cemu a ti o marsocvima ! Cuvam jedan mali kutak za bicikliste sa druge planete a podgoricani su bogami to po nuzdi pa neznam kako tako slobodni da dodju do tog mjesta.

  10. Prirodnjak says:

    Dobro je ako u Podgoricu bude nekoliko biciklista. Bojim se da nas ne zakaci ‘kineski sindrom’ pa da svaki odrasli gradjanin vozi biciklo. Nasi crnogorski putevi nijesu pogodni za voznju biciklom. Na putevima se mogu sresti oni sa najmodernijim kolima, koji ne postuju nikoga koji se krece sa dvije ili cetiri noge. Mala je pomoc od slemova i policije. Jedini je spas za nas ljubitelje prirode da koristimo ‘sporedne putice’ kojih u Crnoj Gori ima dosta.

  11. Nekogovic says:

    Sta pisci mogu nauciti od biciklista? Moj odgovor, kao i odgovor svih pravomislecih ljudi i zena je: NISTA. Nista je nista, od nista se moze dobiti (nauciti) samo NISTA. Jeste li culi gospodo za one izraze: Sta ti je coce? NISTA, odgovori coek. Sta ces danas da radis? NISTA, odgovori neradnik. Kakav je onaj i ona u nasoj vladi? NISTA me ne pitaj za njih, ja vozim biciklo, I NEMAM VREMENA ZA RAZMISLJANJE.

  12. Crnjo bez bicikla says:

    Pisci bi mogli nauciti od nekih biciklista sledece: Kako se mogu zakrpiti izbusene gume na tockovima? U slucaju ako nemate materijala za krpljenje, kako i na koji nacin, pronaci prvu radnju koja prodaje to? U slucaju da se ta radnja nalazi u drugom gradu, kako najbrze doci do nje, prije nego sto padne mrak i radnja se zatvori? U slucaju da imate prijatelja-dobra drugara koji ima kola, kako rasarafiti biciklo u djelove i ubaciti ga u gepeku cetvorotockasa?

    Ima tu puno cega sto bi pisci mogli nauciti od onih osoba sto voze BICIKLO. Najbolje bi bilo nase pisce uputiti na jednogodisnje studije u Kinu, da bi shvatili stvarne zivote milione biciklista. Imali bi sta pisati o tome “biciklistickom cunamiju”. Nasemu Dusku, Janku i Ljupki srecna ‘biciklijada’ u Crnoj Gori. Uzivajte u prirodi, samo pazite da se ne sturipate.

  13. Milovan Vukov Jankovic ,Danska says:

    Nidje NEBO nije plavo,
    kao iznad Crne Gore.

    Ubishe se Crnogorci od MUKE,
    kako da UBIJU VRIJEME, ovih prvijeh stotinu godina,
    sa LAPISOM U RUKU,
    ili sa DVA TOCHKA MEDJU NOGE.

    Zato se i ne slavi prvi Maj u CGi , praznik rada, TO JE NAMA PRZNIK,
    DEBELOGA LADA jer nas sunce josh vishe umrtvi, poslije ZIMSKOGA SNA.

    Putuj JEVROPO,
    nemoj VISHE chekati na NAS,
    mi vozimo biciklo,
    i pazimo, da nas ne ugrize PAS.

  14. Tukan says:

    Ima nekoliko godina kako me je prošla volja da vozim biciklo. Podgorica je kao izmišljena za biciklo, ravna a široka. Volje sam imao, dosadan sam sebi što se premještam iz kafića u kafić (opšte) i sa guzice na guzicu (pojedinačno) i ništa fizički ne radim, a pušim duvan za dva jača momka. Nego, dan po dan, treba nabaviti biciklo, vele i kacigu, treba imati vremena za voziti ga, a što će ti to, ti si ozbiljan momak, da ti se sprda narod, imaš auto…
    Baš negdje u to vrijeme sjeo sam na terasu poznate podgoričke kafane, onako sam, bezrazgovoran, tu obično liječim laku popodnevnu nervozu. Zagledam se u dvije pravilne polulopte mladog mesa ispod lepršave, žute mini-aljinice, koje zamakoše niz ulicu. Utom dođe momče, kraći espreso i kisjelu bez leda, kažem, nema leda, kaže momče, e tako, kažem ja. I opet ćutim. Dva stola dalje sjede trojica, dva kao da su od iste majke, a opet se vidi da nijesu, ćelavi, sa brcima, a treći s kosom i naočarima. Piju pivo, mirni su, ne dobacuju, ne diraju nikog, civilizovan svijet. Desetak godina stariji od mene, prošla ih prva mladost, imaju između četrdeset i pedeset godina. Ne govore glasno, ali mrtvo je popodne, ne čuje se ništa drugo, ne laju paščad, ne prolaze šleperi, ne tutnje đeca, niko se ne ženi, niko nikog ne leleče. Onaj sa kosom raspreo priču, ćelavci ćute, puše i pažljivo slušaju. Neprimećen, izdaleka, pridružim se slušaocima.
    – … već otvrdle noge. Ni ranije nijesam bio baš baba, mogao sam i potrčati kad je trebalo. Sad – đe oćeš. Biciklo je čudo.
    – A đe voziš ovuda? – pita jedan od ćelavaca.
    – Oko Podgorice. Do Tuzi, lijepo je i do Mareze. Kad malo uđem u kondiciju oću da vozim do Danilovgrada.
    – A gone li te paščad?
    – Pomalo, ali sam sad sve brži, pa mogu i da uteknem. A neđe sam čuo da, kad ne možeš da pobjegneš, da je dobro da pljuneš paščetu u glavu. Vele, to pašče ne očekuje, zbuni se. Kad su ti usta suva, za nevolju možeš i da ga poprskaš vodom iz flaše. Fala Bogu, još to nijesam probao, a nadam se i da neću. Sve je dobro kad je jedno, ne valja kad je čopor.
    – A kamioni, auti…?
    – E, to je gore od paščadi. Opet, nijesu svi šoferi nasilni. Evo ja sam živi dokaz, još me nijesu sprštili.
    – Samo ćeraj oko Podgorice, tu ti je fino, ravno. Nemoj se zagnavati u brda.
    – Đe ravno? Bilo je to prije dva mjeseca. Vozim ja, predveče, lijepo vrijeme, Tuzi. Gledam okolo, gledam ja i predase, da ne udarim u nešto. Ne sjećam se tačno šta mi je odvratilo pažnju, pa nijesam vidio rupu. Neobilježena, a ne bješe mala rupa. Valjda je zato nijesu ni obilježili, velika da se vidi iz kosmosa. Surdamo se u nju i ja i biciklo. Biće da sam izgubio svijest, jer kad sam pogledao gore, vidim mrak, pa izoštrim na ivicu od rupe, pa na crno nebo, pa na zvijezde na nebu. Prepipam se, čitav sam, malo sam se u nogu ubio, ali malo. Oću da izađem, ma ne mogu da dohvatim ivicu. Pokušam da poperim biciklo da se popnem na njega, ali ne može, usko. Počnem da dozivam. Sjetim se da nikog nijesam vidio prije no što sam pao u rupu. Jesu tu neke kuće, ali nikog nije bilo okolo. U neka doba ču me neki čovjek. Dođe i sjede na ivicu od rupe. Pjan, klati se na ivici, uplaših se da ne padne u rupu, na mene.
    – A što ćeš ti dolje? – pita on mene. Objašnjavam ja, a vidim da nema koristi, on ne sluša nego počne da priča. Molim ja da mi nađe neku dasku ili nešto da izađem, on kako su mu đeca u Americi, ne javljaju se, ja ga kumim da zove nekog, on jednako svoju priču. I tako ne manje od pola sata. Oćeram ga nekako, pa opet dozivam. Čujem glasove, tanke, đečije. Onda se ukazaše glavice po obodu od rupe. Molim ih da zovnu nekog starijeg. Oni se smiju. Onda nestadoše. Otišli da zovu roditelje, dobra naša đeca, mislim ja. Ne bi ih jedno minut, pa prvo doleti jedan manji krš, pa drugi, pa čitava kiša kamenja. Satanski nakot se cereka i gađa me kršima.
    – I?
    – Ja ustrožim glas, viknem na njih, oni pobjegoše.
    – I ostade li koliko? – pita jedan od ćelavaca.
    – Ne mnogo, naiđe jedna trudnica…
    Ovdje je priču prekinula neka familija sa malom đecom koja je sjela za sto između naša dva, tako da nikad nijesam saznao šta je bilo na kraju. Očigledno je da su biciklistu-pripovjedača izvadili, jer da nijesu, još bi bio tamo, ali meni je ipak bilo žao što ne saznadoh kako. Mene je, nekako, dan po dan, prošla volja za biciklom i vožnjom. Duvan sam bačio, ima pola godine.

  15. Dosljo says:

    Dje si Jankovicu Milovane? Milo mi te vidjet da se javljas, a jos milije bi mi bilo da napises nesto i na svom blogu, volim da te citam, a vjerovatno i ostali.

    Odavno te nema, falis nam..

  16. Dejan Zejak, Generalni Sekretar BSCG says:

    Zaista nam je drago sto biciklizam polako, ali sigurnim tockovima pocinje da osvaja puteve kod nas. Postovani g-dine Vukovicu, iskreno Vam dajemo podrsku i upucujem cestitke na on-lineofirmaciji naseg biciklizma!
    U ime Biciklistickog saveza Crne Gore,
    Dejan Zejak, Generalni Sekretar BSCG

  17. DuškoV says:

    Hvala svima koji su nastavili moju priču na svoj način. Ovu čestitku sa zvaničnog mjesta (BSCG) nijesam očekivao, ali je sa zahvalnošću prihvatam. Još kad bi znali đe sam naučio da vozim biciklo.

  18. Crnjo bez bicikla says:

    Pitao bih generalnog sekretara biciklistickog saveza Crne Gore, gospodina Dejana Zejaka, da li ja mogu da se uclanim u tu organizaciju, bezobzira sto ne vozim vise biciklo jer mi ga je neko uzeo da se posluzi, i nije ga jos vratio? Zavolio sam bicikliste, naravno, one zenskog roda, moguli ja da budem neki ‘pocasni’ clan-bez bicikla? Uplacivacu redovno clanarinu, casne mi moje rijeci.

  19. Mirceta says:

    Da vam ispricam jednu pricu o biciklisti, naravno, ako budem umio to srociti. Jedan biciklista je redovno prolazio pokraj tetkine kuce kad je isao u grad, ili kad je isao da radi. Tetka je uvijek molila da svrati na kavu. Govorila je ona njemu, svrati rode moje da se ispricamo. Tetkin rod nikada nije imao vremena, uvijek je pronalazio neko opravdanje kao, zurim tetka, zakasnicu na posao ili, moram hitno da vidi nekoga i da sredi nesto.

    Vozio je “tetkin rod” redovno biciklo pokraj tetkine kuce koja je bila zajedno sa bastom ogradjena sa plotom. Uvijek je povecavao brzinu da ga tetka nebi zvala da svrati. Jednog jutra prolazeci pokraj tetkine kuce, nije primijetio da su putari nesto popravljali i ostavili puno sodera nerasturena, udario je sa biciklom, iskliznuo i sa velikom brzinom provalio plot i odjednom se nasao nepozvan u tetkino dvoriste. Prvi tocak na biciklu licio je na onaj srecni kineski broj osam. On je naglavacke zavrsio u tetkino krtoliste. Tetka je izasla iz kuce, vidjela svoje ‘tetkino zlato’ i uza osmijeh na licu, bez imalo uzbudjenja rekla: “Dobro doslo tetkino zlato.”

  20. Rada iz Kolorada says:

    Svakakvih li se prica nadje na ovom blogu. Ja vozim biciklo vec tridesetak godina, po raznim krajevima svijeta i nikad mi se nije desilo da uletim u veliku rupu, ili kroz plot u tetkino krtoliste.
    Ja sam veliki pristalica biciklizma; Mislim da je voziti biciklo dobro u svakom pogledu zdrastvenom, materijalnom i duhovnom.
    Moze li ista biti ljepse od voznje biciklo starim putem preko Danilovgrada do Glave Zete, ili bilo gdje po ravnijim djelovima Crne Gore.
    I ja sam nekad u stara dobra vremena vozila biciklo po Titogradu i okolini: do Duklje, Cijevene, Bioca itd. Tada je bilo mnogo lakse i sigurnije, jer nije bilo bijesnih vozila i jos bjesnijih vozaca.
    MILOVANE IZ DANSKE, pricaj nam malo, kako je milina voziti biciklo po Kopenhagenu.
    Pozdrav svima hrabrim biciklistima iz Crne Gore

  21. Komsija od Simeta says:

    Davam se zalim kod nas uskolu je stalno dolazio jedan pop Sime sa biciklom da drzi nekakvo predavanje,no mu jednoga dana neko maznu ono biciklo od toga dana uciteljica je svakog dana pisala na tablu velikima slovima POPU-SIMI UKRALI BICIKLO.

  22. Drekalo says:

    Cuo sam da biciklo mogu ‘voziti’ djeca, odrasli i musko i zensko. Ovo sam prvi put cuo da je neki pop vozio biciklo! Pitao bih vas, da li je pop nosio onu crnu popovsku uniformu kao, recimo sto Risto nosi kada drzi sluzbu u crkvu? Ako je bio u onoj mantiji, bogami pop je imao muke da vozi bezbijedno biciklo. Danasnji popovi-Risto i ostala ‘svita’ se voze u skupocjenim kolima i sa dobrim obezbjedjenjem.

  23. Simin komsija says:

    Ejeste Drekalo vosio ga je Sime sve do toga nesrecnoga dana kad mu ga dusmani ukradose, I vozio je dragi Dreki u punoj uniformi ali nije ima palete ni cinove ka ovi sto ga ti spomenu nemogu mu tamo njemu ime cut i ne moj ga molim te uporedivati sa pokojnim Simom. Zaboravi ti rec da je Sime koristio stipavice za susenje robe da mu se mantija i ostali djelovi uniforme nebi zapetljali u lanac i pedale. Ne reko ti za ovoga da ga ne spominjem da mu je g. Vujanovic bio organizovao da ga uce da vozi hilikopter ali uzalud njemu da prostis lakse ulazi u rikverc nego u glavu. Ojdo da plaknem noge pa da legnem malo.POPUSIMI UKRALI BICIKLO

  24. Milovan Vukov Jankovic ,Danska says:

    MILOVANE IZ DANSKE, pricaj nam malo, kako je milina voziti biciklo po Kopenhagenu.
    Pozdrav svima hrabrim biciklistima iz Crne Gore

    Rada iz Kolorada

    Ovo je ZELENA ZEMLJA,
    dje nema SHKORPIJA, POSKOKA, SHARKI I PIPERKI, onaj sa LOLITOM je mogao da se zavali u TRAVU DO KOLJENA, da ne STRECA po JAMERICHKIM MOTELIMA, sa obadvije bande DANSKIH MAGISTRALA, odvojeni JARKOM ili ZELENOM STAZOM od vozne trake sa AUTIMA I SHLEPERIMA, dva metra shiroke biciklistichke staze, za MEKE TRAFIKANTE, krivica za eventualne NESRECE, je uvijek na VOZACHE TVRDIH VOZILA.

    Davno je MARTIN LUTER pocheo da VRISHTI, i dozivlje NAROD,
    NA RAD,
    NA RED,
    NA SHTEDNJU,
    NA SKROMNOST,
    DA TVRDI CHUVAJU MEKE,
    sve je to UGRADJENO U SOFTVER, izmedju UVA ovoga NARODA,
    nama poshalju MINI BUS u 7 za Jovana, pa ga VRATE u 17 h, jer je Jovan “MEK” u odnosu na DRUGE, ovoj djeci od 32 godine , najstariji Petar, (Maja 26, Ivan 23, Martin 20), daju po 500 eura da STUDIRAJU, nude im extra posla za dzeparac, placaju te ljenchuge 25 eura na SAT.

    Dosta sam AVETA ZA DANAS,
    dace BOG, da i nasha djeca voze svoja bicikla sigurnim biciklistichkim stazama, ali kad NAM MOJI SKOROJEVICI IZ BRSKUTA, LJIJEVE RIJEKE I DRUGIH VUKOJEBINA, nadju MUSHTERIJU za onijh 11 700 tona , MUNICIJE I ZARDJALOG ORUZJA, sa kojima smo TRENIRALI STROGOCU PO SHUMAMA I GORAMA, NASHE ZEMLJE PONOSNE, dje su chete PARTIZANA, sa REZERVNIM OFICIJERIMA svaki BOZIJI VIKEND, cjerali AKADEMIKE, DR-OVE, MR-OVE i SH-OVE, da LJIJEGAJU U LOKVE SA BALJEGAMA, svi ti MOZGOVI SU CUTALI KAO ZALIVENI,
    da se n ZAMJERE CHUVARIMA DRUSHTVEOGA PORETKA.

    Davno sam JA skrenuo sa TEME i biciklistichke STAZE, josh ne sreto PASHCHE koje LUTA i cera NAROD po DANSKOJ, ovamo se BRINU I O ZIVOTINJAMA,
    zavlada ANIMALIZAM, poslije HUMANIZMA, da neko SHUTNE PASHCHE, nebi izlazio iz LUDNICE prvijeh mjesec dana, dok ga PSIJATRI DOBRO NE PROVJERE.

    AJDE DA SE POZDRAVIMO ZA DANAS,
    ZDRAVO MI DRZALI DVA TOCHKA MEDJU NOGE, zdravo lijegali MEDJU NOGE, kad budete rijeshili da pravite PODMLADAK, neka VAM SE ZDRAVA DJECA RADJAJU, koja ce imati VISHE HRABROSTI, DA POPU RECHU POP, A BOBU BOB.

    Nije mi MILO, da rizikujete ZIVOT,
    jer su nashi PUTEVI PAKAO ZA BICIKLISTE, tamo ginu ljudi i sa DJIPOVIMA, nego treba POKRENUTI AKCIJU, za BICIKLISTICHKE STAZE, PREMA SVIM IZLETNICHKIM MJESTIMA, ODVOJENE OD MAGISTRALNIH PUTEVA, SA CHISTOM ARIJOM.

  25. Milovan Vukov Jankovic ,Danska says:

    01. May 2007, 18:19
    Dje si Jankovicu Milovane? Milo mi te vidjet da se javljas, a jos milije bi mi bilo da napises nesto i na svom blogu, volim da te citam, a vjerovatno i ostali.

    Odavno te nema, falis nam..
    Dosljo

    Ne ceraj me da CMIZDRIM,
    e sam MEK na komplimete.

    Chuvam Jovana, neshto je slab, kad ozdravi BICE BELAJA.

    Srdachan pozdrav,

  26. Budimir says:

    Sve puteve, staze i bogaze treba oznaciti, i da znamo kojim putevima treba da “jasu” BICIKLISTI, kojim putevima treba voziti AUTO, kao i kojom stazom moze pjesak da ide slobodno PJESAKE, naravno, ako ima obje noge. Za one, po vasemu shvatanju, koji upotrebljavaju stake, invalidska kolica, ili oni koji koriste magare, konja ili slonove, treba njima zabraniti da se pojavljuju na putevima da NEBI SMETALI DUSKOVIM BICIKLISTIMA koji treba da uzivaju u ‘jahanju’ te nakaradne naprave. Boze, kakva vremena dodjose! Ta dvotockasa ne dozvoljavaju nama ljubiteljima prirode da u miru prosetamo nasim stazama. PS. Ja oviih dana uz pomoci Bude, iz Tajlanda krecem na mome SLONU za Crnu Goru, pa cemo vidjeti KO CE KOME DA SE SKRAJNJUJE SA PUTEVA. Nece vama pomoci ni onaj nas demokrata iz Danske.

  27. Plannco Wallach Senior says:

    RAD je od majmuna napravio choeka, a NERAD od choeka majmuna.

  28. Majmunolog says:

    Kakvu mudrost rece neki sto je svojim radom od majmuna postao COEK!!! Ja ne vjerujem u Darvinovu teoriju EVOLUCIJE. Risto- ‘sveznalica’ kaze da je Svevisnji stvorio i coeka i majmuna, i naravno, COVJEKOLIKOG MAJMUNA, kao i MAJMUNOLIKOG COVJEKA. To je moj odgovor P.W. Senior-u.

  29. Darvinista says:

    Ne skrecite sa teme, Majmuni ne voze biciklo. Oni-ti majmuni su fine zivotinje. Ne diraju i uznemiravaju nikoga. Oni vole citav ljudski rod jer smo po SRODSTVU NAJBLIZI NJIMA-MAJMUNIMA. Pitacu vas, jeli vam ikada neko, ili NEKA u zivotu rekla: “CUTI MAJMUNE JEDAN?” Taj izraz je pogresan i nebi ga trebalo smatrati uvredom. Zivjeli mi, i srecni i veseli bili kao nasi prvi rodjaci na koje nije djelovala evolucija. Ne daj Boze da nam iz ovoga svijeta nestanu majmuni.

  30. Dubravka Jovanovićnovinar says:

    Bicikletom -brzo, tačno, sigurno .
    Jednim đirom, dva tri posla obavim a parking mjesta koliko hoćeš i kad poželiš.
    Pored mora bicikletom moja dva ipo kilometra su gušti “plavi”, misao čista!
    Vrijeme ušteđeno, vijest prva na radiju .
    Vozite bicikl kako život ne bi vozao vas !

  31. Zipp says:

    Voziti biciklo-nista ljepse. Dobar opis ugodjaja i zapazanja g. Vukovica. Ali kao u svim CG novinskim pricama, opisana je samo jedna strana medalje. Ona ljepsa. A onaj dio kada ti auto prohuji brzinom 80 ili 100 km tik pored tebe?Ili neki sleper cija tutnjava i vazduh te skoro obale ili ti dovedu do stresa?A biciklo se pored ostalog vozi i kao vid borbe protiv stresa. Ili kada oces da izadjesh iz ovog nekulturnog grada, idesh ulicom sa pravom prvenstva, vozac te gleda i na par metara ispred tebe-ukljucuje se. Ako nemash “ABS” kocnice na biciklu i kilograme nepotrosenih zivaca slijedi sudar ili svadja i “pickaranje”. E kada sve to savladash, ova relacija preko Pipera, Pricelja je stvarno super. Pa onda dodjesh u onu kafanu sa prekrasnim zelenilom i bastom, sjednesh da odmorish popijesh espreso i zapalish duvan. Nista ljepse. Stvarno je merak. Losh merak, ali merak je merak. Lijepo je poci i do Cijevne-vodopada. Ili prema Kucima samo treba imati dobro biciklo i dobru kondiciju. Pa i potez prema Tuskim Rogamima pa dalje prema Dinosi i Trgaji.
    Mada dok god vozim biciklo prometnim putevima osim sto se plasim da me ne “gurne” neki auto ili kamion, josh vise me plasi da me ne “zalijepi” kakva konzerva, kesa, pikavac ili pljuvacka nasih “kulturnih” vozaca automobila koji to sve izbacaju kroz prozor auta dok voze :))
    Zivjela Ekoloska Drzava Crna Gora-zvjelaaa.
    Hvala Vladi Crne Gore.
    Hvala crnagoraputu.
    Hvala TV CG.
    Hvala spoznorima.
    Ako sam kome zaboravio da se zahvalim, nadam se da mi nece zamjeriti.

  32. Pjesak Jog-ista says:

    Ljubaviti i voziti biciklo je ne ostvarljivo na putevima Crne nase Gore. Drugo, kad se vozi biciklo, ne moze se razmisljati niocemu drugom, ne moze se sanjariti niti u mislima stvarati ‘velika djela’. Trece, najgore sto se moze desiti nekom biciklisti je kada mu neko drpi (ukrade) biciklo negdje daleko van gradovnih naselja, pa mora po vrucini da pjesaci desetak kilometara da bi se vratio na polaznu tacku. Zivjela Pjesadija i pjesadinski pozadinci!

  33. Plannco Wallach Senior says:

    Majmun…:
    “Ja ne vjerujem u Darvinovu teoriju”.

    Ljubi bliznjeg svog majmuna vishe nego sebe!

  34. DuškoV says:

    Naravno, poštovani Zipp, da postoji i ona druga strana biciklističke stvarnosti, koju ste vi uvjerljivo opisali. Koleginica Dubravka je, takođe, otvorila drugačiju perspektivu. Sada je priča o bicikliranju kod nas potpunija. Pisci su, nadam se, imali koristi od ovih naših priča.

  35. Neki iz grupe ostalih says:

    Neki Zip i Dubravka, su po Dusku, obradili dobro ovu njegovu temu o biciklima i piscima. Mi ostali smo naucili puno od ovo TROJE VELICANSTVENIH (Dusko, Dubravka i Zip.) Posto nijesmo, mi ostali ‘diplomirali’ kod Duska, idemo na popravni. U medjuvremenu mozemo popraviti bicikla, a oni iz crnoputa popravice staze. Svi cemo biti zadovoljni, posebno Dusko, Dubravka i Zip. Za nas ostale nije vazno.

  36. DuškoV says:

    Poštovanim ostalima sam se zahvalio 01. Maja 2007 u 21:35 što su nastavili moju priču, svako iz svojeg ugla, svakako. Evo još jednom, da se niko ne ljuti- Hvala na učešću i doprinosu da tema bude obrađena iz više uglova.

  37. Plannco Wallach Senior says:

    bolje je izici na ariju i svjetlost nego “unositi svjetlost” …
    radije bih bio chlan biciklistickog kluba nego masonske loze. lishe dalmatinske Loze.

    Crna gora je zemlja isluzenih i potoshenih chuda. koja josh uvijek efektivno mogu zagorchiti zivot malog, svakodnevnog bicikliste. koji stalno zivi u paralelnom svjetu. gdje je ne postoje moc, vlast i novac.
    ali zato postoji arija, svjetlost i voda. dok postoje.

Blogovi

Logujte se ili registrujte




Forgot?
Register