Vasko Boljević – džudista koji pobjeđuje i u džiudžicu

Objavljeno: 18.12.2006, 23:55h

Ako hoće neki uspjeh, takmičar mora da podje na 7-8 turnira godišnje. To sportista iz "prosječne" porodice ne može finansirati.

\"Ako hoće neki uspjeh, takmičar mora da podje na 7-8 turnira godišnje. To sportista iz "prosječne" porodice ne može finansirati.

Piše: PCNEN

Sanjao je da to bude džudo, a ispalo je da bude džiudžic.

Na nedavno održanom prvenstvu svijeta u Holandiji, Podgoričanin Vasko Boljević je osvojio četvrto mjesto u džiudžicu, u kategoriji do 94 kg.

Na tom prvenstvu je učestvovao kao član seniorske reprezentacije Crne Gore, iako je još godinu dana junior. Rođen je 26.10.1986. i student je druge godine Filozofskog Fakulteta u Nikšiću, odsjek za fizičku kulturu.

Vasko je majstor džudoa 1-dan i nosilac crnog pojasa u džiudžicu (ju juts).

Osvajač je više od 50 medalja na međunarodnim i domaćim takmičenjima.

Kada je od PCNEN dobio e-poštom prvo pitanje za intervju, upravo se bio vratio sa takmičenja iz Kotora. Povod za razgovor je, ipak, bio Vaskov nedavni uspjeh u Holandiji. Tamo je sakupio prve bodove za Svjetske igre koje će 2009. biti održane u Tajpehu. To je olimpijada za neolimpijske sportove, pod pokroviteljstvom MOK.

PCNEN: Kako si doživio osvojeno četvrto mjesto na svijetu?

Sa svjetskog prvenstva (akcija protiv Rob Haansa)BOLJEVIĆ:  Prije svega, moram da kažem da preko 90 procenata svih sportista, za vrijeme bavljenja sportom, ne stigne do završnog turnira za svjetko prvenstvo. Od samog početka bavljenja YUDO-m a kasnije i JU-JUTSU-m, moj san je bio da se jednog dana i sam pojavim na takvom takmičenju. Gledajući stare kasete sa svjetskih prvenstava i olimpijskih igara, upoznao sam legende YUDO-a Yamasitu, Endo-a, Nestulu, Davida Dujea, Kogu…, postavio sam sebi zadatak da se i ja jednoga dana oprobam protiv najboljih boraca svijeta. Sticaj objektivnih okolnosti je učinio da to ne bude u sportu koji sam počeo da treniram već u džiu džici. Jedan od mojih snova se ostvario.

Samo učešće na SP u Roterdamu je na mene ostavilo nezaboravan utisak. Organizacija na olimpijskom nivou. Prje odlaska u Holandiju sam mislio da je samo učešće na  SP za mene krajnji domet, medjutim, poslije dvije dobijene borbe sam shvatio da mogu da budem ravnopravan suparnik i velikanima tog sporta kao sto je Holandjnin Rob Haans. Moje emocije su pojacane i činjenicom da je Crna Gora dan prije primljena u svjetsku ju jutsu federaciju. Poslije poraza u borbi za treće mjesto, primio sam čestitke i od Hansa i od hrvatskog trenera. Hans je čak tražio da razmijenimo trenerke, što smo i uradili. Pomalo sam bio tužan zbog medalje koja mi je bila na dohvatu ruke, ali i veoma srećan zbog ličnog rejtinga koji sam stekao na tom prvenstvu braneći boje Crne Gore.

PCNEN: Gdje su ljubitelji borilačkih sportova mogli čuti, pročitati o tvom uspjehu?

BOLJEVIĆ: Što da vam kazem… O samim rezultatima sa tog takmičenja ljubitelji borilačkih sportova mogli su pročitati vijest pod uslovom da su imali lupu pored sebe. O istom dogadjaju jedan list govori afirmativno o nastupu crnogorske reprezentacije sa naslovom "taj i taj osvojio 4-to mjesto…" dok drugi list podrugljivo: "sa S.P. bez medalje.." Moram da napomenem da sam po povratku kući uputio mail svim privatnim medijima (štampanim i elektronskim) sa pozivom na razgovor o mom nastupu na SP. Niko mi nije odgovorio. Sa dužnim poštovanjem iz ove slike moram izdvojiti Radio i Televiziju CG, a i pcnen.

PCNEN: Kakav je položaj džijudžica u Crnoj Gori?

BOLJEVIĆ: Kao i svakog drugog borilačkog sportsa – veoma tezak. Prije svega težak zbog, po mom mišljenju, ukupnog stanja u regionu zadnje decenije.

Znam da su moji roditelji uložili veoma velika sredstva u moj razvoj. Da bi neko počeo da se bavi ju jutsom ili nekim sličnim sportom, mora da se upiše u neki klub gdje plaća odredjenu članarinu. Pošto su to u Podgorici mali klubovi, oni od te članarine jedva životare, pa takmičari moraju sami da plaćaju putovanja, kotizacije vize itd. Ako hoće neki uspjeh, takmičar mora da podje na 7-8 turnira godišnje. To sportista iz "prosječne" porodice ne može finansirati. Da je to tako, govori činjenica da CG u YUDO-u nema seniorsku reprezentaciju, iako je samo u mom bivšem klubu bilo 10-tak izvanrednih boraca koji su kao pioniri donosili bezbroj medalja. Zašto ih sad nigdje nema?

Po mom mišljenju, ako neki sportista zasluži mjesto u državnoj reprezentaciji (u bilo kom sportu), on ne bi trebao da razmišlja o putnim troškovima već kako da najbolje brani boje svoje zemlje. No, sve to ne bi trebalo da obeshrabri mlade i djecu. Sport (bilo koji) ima mnogo više pozitivnih strana. To su druženja, putovanja, radovanja uspjesima zdrav zivot itd.

PCNEN: Imaš li uslova za sportsko napredovanje u Crnoj Gori?

BOLJEVIĆ: Uslovi za napredovanje u Ju-Jutsu!? Što to znači? Organizacioni postoje. Imamo u Crnoj Gori Ju-Jutsu savez koji veoma dobro radi i koji prati sva dešavanja u ovom sportu. Savez organizuje redovno kampove i seminare sa eminentnim stručnjacima iz ove oblasti. Medjutim, pored tih postoje i finansijski uslovi kojih ja nemam. U ovom vremenu sportista pored talenta, jake volje, velikog rada, mora posjedovati i marketinske vjestine da bi nasao sponzora koji ce pokriti troskove priprema i puta na neko jako takmicenje. Ja tih vještina nemam.

PCNEN: Šta slijedi poslije četvrtog mjesta na svijetu?

BOLJEVIĆ:  Već u januaru Ju Jutsu savez organizuje kamp u Mojkovcu koji ce voditi poznati Ljuba Vračarević. To će mi biti prilika da počnem sa pripremama za evropsko prvenstvo koje se u maju održava u Torinu. Pored toga, krajem godine učestvovaću na svjetskom prvenstvu za juniore. Plasmanom u Holandije sam sakupio i prve bodove za Svjetske igre koje će se 2009. odrzati u Tajpehu. Ovo je "olimpijada" za neolimpijske sportove, pod pokroviteljstvom MOK-a.

Ju jutsu: Monaški odbrambeni sport

PCNEN: Kako bi, najkraće, neupućenima opisao sport u kome si osvojio Četvrto mjesto na svijetu?

BOLJEVIĆ: Drevna Ju jutsu je sport porijeklom iz Indije. Upražnjavali su ga tamošnji monasi. Vremenom je prenesen u Kinu i Japan. Iz njega su se razvili danasji sportovi kao sto su YUDO, KARATE, AIKIDO itd… Danasnja JU JUTSU je podijeljena u dvije grupe. Prva se bavi prikazom samoodbrane (tehnike rade dva takmičara koji dobijaju ocjene sudija za svoj rad) i druga je borba izmedju dva takmicara. Borba se sastoji iz tri cjeline, udaraca nogom i rukom iznad pojasa, bacanja i partera tj. zahvata poluga i gusenja. Borba traje 3 minuta i veoma je dinamična. Sude troje sudija. Ako takmičar osvoji po IPON (čista tehnika) iz svake cjeline, borba je dobijena.

Da napomenem još da je do prije desetak godina ju jutsu u istočnim zemljama i kod nas bila zabranjena vještina za civile.

Nadam se da će JU JUTSU poslije Pekinga 2008. biti primljena u svijet olimpijskih sportova.

U medjuvremenu se održavaju mnogi medjunarudni turniri: Francuska, Njemačka, Italija, Slovenija, Švedska, itd. Sve su to idealni turniri za promociju Crne Gore u svijetu sporta. Što se mene tiče, ja bih bio spreman da učestvujem na svim tim takmičenjima samo kad bi neko stao iza mene.

Na kraju, da ne zaboravim, očekuju me i obaveze na fakultetu, čiiji kolektiv mi pruža moralnu podršku za sva takmičenja na koja odlazim s vremena na vrijeme.

Pratite nas na Fejsbuku i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]
Prije nego ostavite komentar, molimo vas da pročitate Pravila komentarisanja na Portalu PCNEN

Leave a Reply