Klub Pubis koji se nalazi u centru Beograda, svoja vrata otvara samo za one usamljene osobe koje su riješile da srodnu dušu pronadju na jedan vrlo specifičan način. Riječ je o "spid dejtingu" ili brzom sastanku, prijava, sastanak i razmjena telefona.

"Ovo mi je prvo veče", kaže simpatična smedjokosa, koja ispod otvorenog osmijeha ipak krije svoje ime.

"Ljekar sam, ali mislim da zbog previše obaveza ovo i nije loš način upoznavanja. Izdvojite malo vremena za ćaskanje na Internetu, ali kad dodjete ovdje bar znate da je osoba provjerena, sigurna. Ostaje samo da vam se dopadne, ili, možda i ne", kaže ona.

"Ovo traje otprilike godinu, ljudi se upoznaju, spajaju", objašnjava Mihajlo Alić, organizator ove vrste zbližavanja.

"Vremena za izlaske i upoznavanja sve je manje. Ovdje sam treći put. Nije da sam probirljiva nešto, jednostavno se ne snalazim. Onaj ko se meni sviđa, okrenut je drugoj, a oni koji žele moj broj telefona, nisu me baš oduševili. Polako, tek mi je 34", kaže Lana Kostić.

Lana pominje rodbinu i stalna pitanja o udaji, šali se na svoj račun. I kaže da se drugarica koja je nagovorila na ovo udala za momka kojeg je upoznala baš u ovom klubu.

Ova vrsta upoznavanja odavno je postala hit u svijetu. Internet za početak komunikacije, a onda kratko vidjenje, razgovor, pa ko zna…

"Iskreno, uvijek me je strah da je pitam za broj telefona, čak i kad ocijenim da joj se svidjam", kaže Nikola L.

"Možda je, pomislim često, samo lijepo vaspitana, pa lijepo razgovara sa mnom… Ne znam. Ovako bar znam na čemu sam. I nisam se obrukao."

Crveno piće u čaši lijepe stjuardese povod za razgovor sa brojem 10. Članarina 250 dinara i dva pića gratis. Prilično povoljno.

"Znam, svi se pitaju kako to da stjuardesa ne može da pronadje mladića", kaže ona.
Smijeh momka sa kojim je ispijala piće. I ostalih u njenoj blizini.

"Pa, sa leta na let. Vodiš računa da li su svi vezani, da li su popili sok, da li su uzeli prtljag i jednostavno zaboraviš na sebe", kaže ona.