Demilitarizacija Crne Gore, znači otkazati moćnicima osnovne poluge kontrole i represije. Znači staviti im veto na to da na s pretvaraju u ubice od kojih se nakandno svi ograđuju. Poslušnost i kontrola najbolje se održavaju vojnom silom- sve su to iskustva koaj nam govore da naše mladiće i muškarce oslobodimo rodne uloge da budu ansilnici.

Piše: Ervina Dabižinović

Odkad znam za sebe plašila sam se vojske i vojnika. Iako sam učila da nas oni brane u meni je to podsticalo misao da mora biti da nas onda neko i napada ili će nas napasti. Vojsak  i vojnici su  u moj saznajni svjet sem obrazovanja ušli prostorno,( na najljepšim mjestima su bile kasarne ) a i neki moji drugari, neke ljubavi su odlazili u vojsku i nije mi bilo jasno sem onog da nekog neću vidjeti ili čuti godinu dana dok  ću ja na faks. Mladići će gubiti vrijeme mislila sa- njihovo vrijeme stoji.  Ok to je bilo u vrijeme mira. Kad su krenuli ratovi i kada su gorela i rušena mjesta koja su mi značila koliko i djelovi tjela, kada su meni dragi ljudi sa kojima sam bila vezana počeli da ginu ili da bježe iz svojih domova, kada su ostajali u okupiranim gradovima, a Dubrovnik rušili u "ime velikih i važnih ciljeva", kada su se moji prijatelji suočavali sa situacijom da će ih država pretvoriti ili u ubice ili dezertere bilo mi je jasno da ne želim nikog da me brani i da me štiti. Jedne večeri 1999 dok je NATO pokazivao svoju moć, vozeći se jako kasno kući s posla zamoljena sam da primim mladića koji ide do kasarne. Nisam previše raspoložena da primam nekog nepoznatog u auto, ne smo zbog sopstvene bezbjednosti već i zbog mogućnosti da se neke  nepredviljive  situacije mogu desiti u kojima moram biti odgovorna za tuđi život, ipak  sam to uradila. Kada mi je taj mladiće te večeri osmjehnut, nakon priče o svojima kući, rekao da se ne bojim da će me on čuvati, ostala sam u zatišju. Rekoh mu da ide kući ako bude veće frke i da  zaštiti svoju kuću i svoje roditelje da mene ne treba da štiti sopstvenim životom. Nepodnošljiva je misao da Crna Gora još uvjek računa na bilo koju vojsku i bilo kojeg profesionalca u službi države, u službi da obezbjedi nečiju vlast- prevodim…demilitarizacija Crne Gore a ne "Partnerstvo za mi". Sve vojske ovog svjeta spremeju se samo za ratove i za održavanje nekog na vlasti…ne postoji partnerstvo za mi, niti vođenje rata za mir. Te stupidozne floskule još jezde na ovim prostorima…I to će tako i biti kada nismo lustrirali kad je trebalo, kad se nismo suočili kad je trebalo…Curi nam vrijeme. A predsjednik reče- profesionalna vojska u "Partnerstvu za mir". Reče još će biti muškaraca koje ćemo učiti da ubijaju za nas, da ruše za nas. Ne reče- Crna Gora protiv svih ratova i ubijanja- naši mladići i muškarci su ratovali dovoljno idemo u drugom boljem pravcu bez prozivanja hrabrosti za umiranje i ubijanje. Bez mogućnosti da ih pretvorimo u ubice. Demilitarizacija prije nego svi ponovimo ono što se još na našim prostorima nije dobilo svoj epilog i pročišćenje.