Sve sto mozemo poruciti nasim bijenalcima jeste krilatica, koja je moto ovogodisnjeg bijenala “LOVE IT OR LEAVE IT”. Potpuno smo saglasni

Kada se pojavilo Cetinjsko bijenale, kao uostalom i bilo koja inicijativa od kulturnog znacaja, Cetinje je uvijek to docekalo otvoreno i dobronamjerno. Bijenale je imalo poseban znacaj! Izaci iz svijeta izolacije, pokusati pruziti ruku pomirenja nasoj braci stasaloj u “bratstvu i jedinstvu”… Imali smo velike snove i bili medju prvima koji su se usprotivili pogubnoj Milosevicevoj politici. I ne samo njegovoj. Bijenale je davalo nadu. Pocelo je mermernim blokovima od kojih su trebale biti napravljene skulpture, a oni su do danas ostali samo blokovi. Onda smo godinama nakon ove uzorne manifestacije kupili samo smece, zapaljene automobilske gume, nagorjele poliuretanske pudlice sa penisom od pola metra ispred strazare proslavljenih perjanika, sa simpatijama pozdravljali ogromne kuce za ptice, racunajuci da smo narod sklon preuvelicavanju, no “baklja u evropskoj noci”, nasa Crna Gora nas je uvijek u tome demantovala. Morali smo ipak povrijedjeni “progutati” cinjenicu da se na Bijenalu pojavila Bogorodica sa svinjcetom umjesto Hrista u narucju, zatim “omirisati” rukom nadriumjetnika “osvjestanu svetu vodicu” iz klozetske solje. Nijesmo se htjeli solidarisati sa progoniteljima Salmana Ruzdija. Ni drugim progoniteljima. U srpskom poslanstvu smo proslih Bijenala prisustvovali najprljavijoj predstavi guranja autoportreta u zadnjicu, zatim porodjaju preko istoga mjesta, tusiranju vlastitim urinom… Podugacak bi bio spisak onoga sto su nam pokusali podmetnuti kao umjetnost istovremeno nas proglasavajuci nepoznavaocima iste, da bi jedan od tih umjetniika, inace predstavnik Crne Gore na Venecijanskom bijenalu, na opasku italijanskog novinara “zasto toliko ponizava Crnogorce”, izjavio da im je i to dobro kojom kulturom raspolazu. I slike se redjaju u stilu najprljavijih pornografskih filmova. Zavrsna manifestacija proslog Bijenala je horska izvedba, sa dirigentom, ucesnicima u frakovima, sa leptir-masnama, koja se sastojala od trocasovnog lajanja, njakanja, kukurijekanja, blejanja… I ko zna dokle bi nas “oplemenjivali” da jedan doktor i dva pisca nijesu prekinuli ovu “stilizaciju” zivotinjske farme.

Srecni smo bili kada je Bijenale najavljivalo kraj mrznje, i kada smo mjerili putokazima koliko je Biljarda udaljena od Ermitraza, Luvra, Vatikana… Medjutim, ove godine osvanu na Srpskom poslanstvu, koje je samo zahvaljujuci Gradjanskoj akciji dobilo zasluzeni mesingani srpski kraljevski grb, plocicu sa oznakom istorijske vaznosti, i srpsku trobojku… ove godine osvanu dakle, na njemu albanska zastava i tabla sa oznakom da se u toj kuci nalazi Konzularno predstavnistvo Republike Kosova.. Izgleda da je dovoljno napraviti skandal, i to u kuci koja bi trebala da pokaze etnografski obraz Crne Gore, a koja nije do dana danjega profunkcionisala zato sto “nema skure”, a eksponati su bezbrojni, i trunu u depoima. Oskudijevajuci u svemu pokusavali smo godinama dati izgbljeni sjaj konzularnim predstavnistvima, radili skupocjene grbove, vjerujuci da postoje nesumnjive vrijednosti, koje se ne smiju dovesti u pitanje, makar se radilo o umjetnickim egzibicijama. Bili smo medju prvima koji su digli glas protiv terora, bili prvi koji su primili izbjeglice u razmjeru vise od trecine vlastitog stanovnistva, volontirali u izbjeglickim kampovima, ali smo izgleda i prvi koji su preko jos neohladjenih grobova Crnogoraca, Srba, Albanaca i drugih, bijenalski posuli “zivu sodu”, i uprljali sve! Oprostili smo istaknutim licnostima sto su pred nekim trubacima imali ulogu koja ne prilici ljudima. Oprostili smo sto su nam “zaljubljenog bika” odnijeli premda je uredno placen. Cetinje ne voli ni jedan “veliko-nacional-primitivizam”! Iz ovog svojevrsnog soka nas nije povratila ni umjetnica koja je na sred ulice prosle godine varila kafu i gatala u cikaru. Nijesmo se prestali znojiti ni onda kada nas je jedan umjetnik-performanticar na nulu besplatno sisao na sred ulice, a gorcinu u grlu nije sprala ni ovogodisnja postavka njemackih umjetnika, koji su uobrazili da su Zecani pa su u svom kombiju izlozili lubenice “obogacene” prepariranim muvama, kako ne bi oskudijevali ni u proteinskoj ishrani.

Sve sto mozemo poruciti nasim bijenalcima jeste krilatica, koja je moto ovogodisnjeg bijenala “LOVE IT OR LEAVE IT”. Potpuno smo saglasni.

Dragan-Gaga Radulovic, koordinator
Sreten Vujovic, clan Savjeta