Pouzdani izvori iz premijerove okoline zabrinuto proturaju novinarima da je Milo uobrazio da niko od njega vise Taru ne voli, niti da je moze voljeti, te da je jedino on dorastao da uziva u njenoj divljoj ljepoti

Milo Djukanovic, premijer crnogorski, ucio je, kao djecak, na casovima geografije, da u Crnoj Gori izvire rijeka Tara, da se na Scepan polju sastaje sa rijekom Pivom i da, zajedno, prave rijeku Drinu.

Nikada Milo, dok je mladjan bio, Taru rijeku nije vidio. Prvi put je nazreo, daleko ispod, kada je letio avionom za Beograd, na omladinske i partijske sastanke. Iz one bozije visine, ni Tara ni njen kanjon ga nijesu impresionirali.

Mnogo godina docnije, impresionirace ga mogucnost da se potencijalna snaga rijeke Tare iskoristi za pokretanje turbina u hidroelektranama “Buk Bijela” i “Srbinje”. Ostalo mu je u pamcenju da ubrzani razvoj pociva na “industrijalizaciji + elektrifikaciji”.

Toliko se Milu zurilo da sa bracom iz Republike Srpske, takodje vrlo sklonima ubrzanom “indus-elek” razvoju, izgradi elektrane, da je potpuno smetnuo s uma da je Crna Gora “prva ekoloska drzava na svijetu”.

Pripreme za gradnju hidroelektrana su odmicale, a Milo je bio zadovoljan. No, ne lezi vraze, prisni se jednu noc premijeru da bi mu, za buducnost drzave i njegovu licnu, bilo uputno da u cik zore ode na Taru i umije se tri puta, u kratkim razmacima, njenom vodom.

Milo se posavjetova sa savjetnicima, i ucinje kako mu u snu bijase preporuceno.

Jos dok se primicao Tari, Mila je, iznutra, pocela da ozaruje neka nepojmljiva svjetlost. Kad se, zajedno s pratnjom, sasvim primakao rijeci, cu (niko drugi do on) kako mu voda nazva “‘obro jutro, dragi predsjednice”. Kad se prvi put pljusnuo vodom po licu, osjeti blagost milo-vanja kakvu nikada do tada nije.

I rece Tara Milu nesto sto niko ne cu do on, a on nikome poslije ne kaza, samo, ne caseci, poce tajno (da mu se ne naljute braca iz RS i prekore ga da je pogazio obecanja i sporazume) da stvara pokret za odbranu rijeke i njenih ljepota.

Ka’ sto mu je vazda bastalo, tako i sada, sve ko da nece, brzo organizova i malo i veliko po Crnoj Gori, ma i po blizoj i daljoj okolini, te svi slozno zakojevitezase da se Tara spasavati mora.

Silno se radujuci uspjehu tajne akcije, Milo namah zaboravi da je ikad i razmisljao o tome da Taru upregne da pravi struju.

Pouzdani izvori iz njegove okoline zabrinuto proturaju novinarima da je premijer Milo uobrazio da niko od njega vise Taru ne voli, niti da je moze voljeti, te da je jedino on dorastao da uziva u njenoj divljoj ljepoti.

Vuk Dragovic