Ivo Banac, profesor povijesti Jugoistocne Evrope: Rusenje jednu debatu privodi kraju, ali ipak jos nista nije rijeseno. Zabrane nisu nacin za borbu protiv ideologija koje osporavaju slobodu

Piše: Boris Pavelic

Ivo Banac, liberalni politicar i profesor povijesti jugoistocne Europe na americkome sveucilistu Yale, “protivi se zabrani svih totalitaristickih simbola, i komunistickih, i nacistickih, i ustaskih”. Misli, naime, “da se tu jednostavno ne moze doraditi dosljedan sustav”.

Zasto tako mislite?

– Ako je rijec o simbolima komunizma, hocemo li zabraniti crvenu zastavu, dio socijalistickoga pokreta, koji je mnogo stariji od pojave komunizma? Ili srp i cekic, koji i danas koriste socijalisti u Italiji? Hocemo li mladima zabraniti da nose sliku Che Guevare na majicama? Jucer sam vidio mladoga Nijemca u crvenoj majici s cirilicnim natpisom: “CCP”… To zabraniti? Uklanjati crvene zvijezde s grobova na Mirogoju? Srusiti Titov kip u Kumrovcu? Skinuti zastavu s groba narodnih heroja na Mirogoju koji su minirali? Ali ovo sto govorim odnosi se i na nacisticke simbole. Mislim, naime, da represija uvijek donosi nezeljene rezultate.

Kako onda sprijeciti podizanje spomenika ustasama?

– Treba sprijeciti zlouporabu javnih prostora, odnosno ono sto uprilicuju tijela vlasti. Protiv sam, primjerice, ulica Mile Budaka. Ali nju ne moze proglasiti pojedinac, ne moze je on nacrtati na zidu. To je akt jedne razine drzavne uprave. Protiv sam postavljanja spomenika koji imaju obiljezje sluzbenosti, ali nisam protiv privatnih inicijativa. Ako netko na privatnom posjedu hoce napraviti spomenik, protivio bih se zabrani. Ne mozemo slati policiju u privatne prostore i sa zidova soba zidova skidati slike Pavelica ili Lenjina. To jednostavno nije moguce, i uvijek stvara suprotne ucinke.

Ali i tu ima sivih zona. U restoranu jednoga gospickog hotela, na primjer, pet je slika Ante Pavelica. Kako biste to rijesili?

– Pravo je gostionicara da stavlja slike kakve hoce, a nase je pravo da onamo ne odlazimo i ne jedemo njegovu hranu.

Zemlje to rjesavaju na razlicite nacine: Njemacka brani nacisticke simbole, neke nove clanice EU zabranjuju komunisticke. Sto bi, prema hrvatskome povijesnom nasljedju, bilo najbolje za Hrvatsku?

– U nas je velik problem u tome sto smo imali fasisticku okupacijsku diktaturu, a potom dugi niz godina komunisticku diktaturu. Kad bismo se ugledali na Njemacku, sve bismo to zabranili. No mislim da su situacije ipak bitno razlicite: nacizam u Njemackoj bio je koban ne samo za cijeli svijet, nego i za samu Njemacku, pa je zabrana preventivna mjera koja govori o krajnjim zlokobnim ucincima Hitlerova pokreta. U nas su oni bili uzasni, ali unutar raznih drugih podsustava, pa mislim da bi u nas najbolji lijek protiv totalitarnih ideja bio u – vecoj slobodi. Sloboda bi na kraju imala ucinke koje zelimo – da smanji utjecaj ideja koje joj se protive.

Ali pod uvjetom da se tom slobodom ne sluzi i drzava sama?

– Upravo tako. U tome i jest problem nasih devedesetih: slike Ante Pavelica visjele su u sluzbenim prostorijama, vojarnama, raznim javnim prostorima. To svakako treba zabraniti, ali nisam za nemogucu logiku zabranjivanja u svim prostorima. Jer to se ionako ne moze kontrolirati.

Kako u tom kontekstu ocjenjujete ranojutarnje rusenje Francetica u Slunju i Budaka u Svetome Roku? Je li to potez straha od inozemne osude ili autentican cin antifasisticke vlasti?

– Sadasnja vlast nadoknadjuje ono sto je propusteno devedesetih, pa se stvara nova povijest tih godina. Sasvim je sigurno da je isti ovaj HDZ u ono vrijeme imao posve drukciju politiku, pa to sada nastoji zabasuriti. Moglo se to, drzim, izvesti drukcije. Trebalo je djelovati uvjeravanjem, iako bi mozda bilo manje ucinkovito. Ovaj cin, istina, jednu debatu privodi kraju, ali ipak jos nista nismo rijesili. Moramo govoriti o ideologijama i kako se boriti protiv onih koje osporavaju slobodu. Zabrane nisu nacin za to.

Novi list