Majstori za pice, paznja: Italija je donijela stroga pravila da bi od losih kopija zastitila pravu napolitansku picu. Pravila obuhvataju sve – od velicine i sastojaka do vrste pecnice, a restorani koji se budu drzali zadatih pravila dobice posebnu oznaku da se u njima zaista moze jesti prava pica

Majstori za pice, paznja: Italija je donijela stroga pravila da bi od losih kopija zastitila pravu napolitansku picu. Pravila obuhvataju sve – od velicine i sastojaka do vrste pecnice, a restorani koji se budu drzali zadatih pravila dobice posebnu oznaku da se u njima zaista moze jesti prava pica.

U osam clanova, objavljenih u italijanskom “Sluzbenom glasniku”, propisuje se da prava “pica napolitana” mora da bude: okrugla, precnika do 35 cm, debljine do 0,3 cm u centru, a s rubom debljine najvise do dva santimetra. “Tekstura pice mora biti meka, elasticna, lako savitljiva”, navodi se u pravilima koja propisuju i kakva vrsta brasna, kvasca, paradajza i ulja mora da se koristi.

Priznaju se samo tri tipa prave napolitanske pice: marinara, s bijelim lukom i origanom, margerita, s bosiljkom i sirom, mocarela sa juznih Apenina i eksta-margerita, s svjezim paradajzom, bosiljkom i kravljom mocarelom iz Kampanije, regiona gdje je Napulj, grad u kojem je pica i nastala. z to, tijesto mora da se mijesi rucno i pece u pecima na drva, u kojima moze da se postigne potrebna temperatura od 485 stepeni Celzijusa.