SJEĆANJE NA AKCIJU “LIM“

Treća je godina od kako čekam odgovor na žalbu od Ustavnog suda Crne Gore, povodom sramne osuđujuće presude Osnovnog suda iz Bijelog Polja, kojom sam pravosnažno osuđen da upravniku bjelopoljskog logora Luki Bulatoviću i ljekaru Tomu Karišiku na ime “duševnih“ boli plus sudski troškovi isplatim 5.500 eura. Sutkinja Sanja Konatar donijela je djelimično osuđujuću presudu kojom me proglašava krivim zato što nisam spreman da zaboravim torturu, kroz koju sam ni kriv ni dužan prošao, u po zlu čuvenoj policijskoj akciji “Lim“. Prema istraživanjima Helsinškog komiteta za zaštitu ljudskih prava Sandžaka, samo od početka 94. do kraja 1995. godine sedamnaest hiljada pet stotina (17.500) Bošnjaka su prošli policijsku torturu a više desetina hiljada trajno napustilo Sandžak i Crnu Goru.

Sve je počelo daleke 1994. godine 26. januara, hapšenjem sada rahmetli Omera Omerovića, ispred porodične kuće u Nedakusima. Dakle, ove godine se navršava punih dvadeset tri godine od policijske akcije “Lim“. Dvadeset tri godine šutnje državnih organa Crne Gore, iako prema istraživanjim međunarodnih eksperata za ratne zločine i genocid policijska akcija “Lim“ sadrži više elemenata subjektivne i objektivne prirode koji se po međunarodnom pravu svrstavaju u najteži zločin protiv čovječnosti, preciznije genocid.

Nalogodavci i izvršioci pomenutog zločina i dalje zauzimaju najviše državne poslove i niko osim mene nije “odgovarao“ za pomenuti zločin!
Iako sam u najblažoj mogućoj formi opisao samo djelić strahovitog stradanja u dokumentarnoj knjizi “Gdje sunce ne grije“, ipak sam osuđen na novčanu kaznu. Sud je prilikom izricanja ove sramne presude imao u vidu neospornu činjenicu da u Crnoj Gori nije bilo lustracije i smjene (po)ratnog zločinačkog režima, osuđujućom presudom želio “vaspitno“ djelovati na sve eventualne Ibrahime a mene ekonomski uništiti i ušutkati za sva vremena. Jer se po prvi put u Sandžaku i Crnoj Gori desilo da ustane bošnjačka žrtva i javno punim imenom i prezimenom prozove zločince. Režim je morao ekspresno djelovati i ušutkati žrtvu. Šta ako se usude ostale žrtve javno progovoriti o njihovim zločinima? Pogotovu imajući u vidu da je u odbranu žrtve ustala demokratska slobodnoumna građanska i intelektualna Crna Gora, EU i SAD, zahtijevajući od državnih organa da se otvori istraga povodom akcije “Lim“, kako bi se procesuirali organizatori i egzekutori zločina nad Bošnjacima Sandžaka i Crne Gore.

Volio bih kada bi se još neki od Bošnjaka koji su skupa sa mnom hapšeni i oni koji su prošli najsvirepija mučenja kroz policijsku akciju kodnog naziva “Lim“ sjetili da obilježe i podsjete širu javnost na 26. januar i dvadeset trogodišnjicu kolektivnog stradanja bošnjačkog naroda. Sjećanje neka bude u vidu čitanja dokumentarne knjige “Gdje sunce ne grije“ i “Knjige o ljubavi.“

Koristim ovu priliku da se javno zahvalim svima onima koji su sve ove godine podržavali moju borbu za istinu i pravdu. Zahvalu dugujem i štampanim medijima, “Monitoru“ i Vijestima.“ Posebnu zahvalnost i poštovanje ovom prilikom želim uputiti i glavnom i odgovornom uredniku web portala Bosnjaci.net, gospodinu Esadu Krciću.

Objavio/la na 20:16. Objavljeno u Blog. Možete pratiti sve odgovore na ovaj post kroz RSS 2.0. You can skip to the end and leave a response. Pinging is currently not allowed.

Morate biti ulogovani da bi komentarisali Logujte se

© 2000 - 2019 PCNEN. All Rights Reserved. Log in

-