Duže od decenije nekad bratska Srbija svim sredstvima pokušava da utiče na političke prilike u Crnoj Gori, sruši našu suverenost i nezavisnost, uspori nas na euroatlanskom putu, konstantno se miješajući u naše unutrašnje stvari. Svima je poznato što su nam radili Koštunica i Tadić te poznato neću ponavljati.

Mudrom politikom crnogorska vlast je uspjela da eleminiše sve te brutalne nasrtaje iz Beograda i učvrsti našu državnost, a u euroatlanskim integracijama postali smo lokomotiva ovog dijela Balkana. Lokomotiva je možda slaba hiperbola, prije bih rekao da smo postali japanski brzi voz: otvaramo poglavlje za poglavljem.

Očekivano, Srbiji ne odgovara da mi budemo ispred nje, pa je brutalne metode nasrtaja zamijenila sofisticiranim, lukavim metodama, kojih, plašim se, nijesmo baš svjesni.

Naime, iako je na vlast u Srbiji došao Tomislav Nikolić „krunisani“ četnički vojvoda, i Vučić – oboje istaknuti, preimenovani radikali, naša vlast, iako alergična na četništvo,  pogotovu četničke vojvode – je brže bolje krenula da izgladi odnose sa susjednom nam Srbijom, zanemarujući svoje antičetničke principe. „Važna je država i njena odbrana pa i po cijenu nekih principa“ – pravilno su rezonovali. I sve je naizgled idilično: ti odnosi iz dana u dan izgledaju sve bolji, rukovodstva obje države su u stalnom što formalnom što neformalnom kontaktu, daju pomirujuće izjave pune uvažavanja i međusobnog poštovanja. Ali,  sve je to samo naizgled, jer u stvari, Srbija sada sprovodi najpodmukliju kampanju protiv naše države, podrivajući je više nego Koštunica i Tadić zajedno.

Evo o čemu se radi, sa hronološkim preskocima (zbog dužine teksta):

-Predsjednik Srbije Nikolić, ono kao naivno, poziva crnogorske Srbe da uđu u vlast. Mudri Đukanović pravi grešku i pridružuje se tom pozivu iako je taj poziv frapantno miješanje u naše unutrašnje stvari. Svi znamo što se je moglo desiti sa Crnom Gorom da je taj poziv prihvaćen!

-Iz Srbije nam neposredno prije toga stiže nekakav Vladimir – Beba Popović, za koga se kaže da je „kontroverzan“ i da je umiješan u sve i svašta, te osniva „institut za javnu politiku“, konstantno pokušavajući da utiče na naše unutrašnje stvari i odnose.

-Srpska, ružičasta, zabavna „Pink“ televizija počinje svaki sat emitovati informativni program nazvan „Minut-dva“, u kojem se na najprimitivniji način komentarišu politička zbivanja u Crnoj Gori.

-U finalu (da li je to finale?), na našem tržištu se pojavljuje i srpski tabloid „Informer“, blizak upravo Nikoliću i Vučiću u Srbiji. Tabloid u jednoj od najprizemnijih kampanja do sada vođenih i viđenih u Crnoj Gori napada predsjednicu najuticajnije NVO – Vanju Ćalović. Vanja Ćalović i njena NVO su značajan partner vlade Crne Gore u vitalnim reformama koje država treba da napravi u oblasti pravosuđa i antikorupcije, te je napad na nju u stvari i napad na samu vladu Crne Gore, samo podmukao napad. Povodom načina na koji je izvedena ova akcija, protivnom svim, ne samo novinarskim već civilizacijskim i civilizovanim normama oglašavaju se strane ambasade i visoki predstavnci međunardne zajednice, kritikujući i upozoravajući vladu zbog ovog medijskog linča, koji je u stvari podmukli udar iz Srbije, sve u cilju usporavanja naših euroatlanskih integracija. Odgovornost i kosnekvence ćemo snositi mi,  iako nepravedno i ničim zasluženo (kao onomad sankcije međunarodne zajednice).

Plakaćemo izgleda za Koštunicom i Tadićem. Oni su bili sirovi i prozirni, ovi su mudri i lukavi, ne prezaju ni od čega, a planovi su im, kao što vidimo, pakleni.

Da rezimiram: opet nas Srbija o jadu zabavi.