Objekat ispražnjen od značenja, ali koji nekome može ponuditi užitak

by | feb 20, 2012 | Intervjui | 0 comments

Bojan BAĆA, doktorant i istraživač na Odsjeku za sociologiju Univeziteta Jork i koordinator istraživanja u Centru za demokratsku tranziciju (CDT). Povremeni je kolumnista dnevnog lista Vijesti i filmski kritičar filmskog časopisa Filaž

Duško VUKOVIĆ:  Šta za tebe znači nacionalni identitet i koliko ti je bitan?

Bojan BAĆA: Pokušaću da odgovorim na pitanje tako što ću ukratko pojasniti šta je to što je izazivalo “kratak spoj” u nizu propalih pokušaja da se identifikujem sa nacijom, makar i na najrudimentarnijem nivou. Pretpostavljam da je trebalo da odustanem odmah na početku kad sam shvatio da državu doživljavam kao poštu – dakle, kao beskrajno nezanimljiv splet institucija i službi kojima bi cilj morala da bude dobrobit građana. A trebalo je i da odmah shvatim da je to zvono za uzbunu. Elem, na državu emotivno reagujem samo onda kada nešto zasere, tj. kada, što bi filmski kritičari rekli, ne isporuči. Naravno, ne pokušavam da naciju poistovjetim sa ili svedem na državu, ali su ta dva fenomena nerazlučivo isprepletana na ovom našem Balkanu, pa ih valja uzeti u paketu.

Pored navedenog, svjestan sam ja i toga da mnogi državu doživljavaju drugačije – srcem, punim plućima, čime god. Kad na državu ne gledate isključivo kao na poštu, onda ćete u toj golemoj mašineriji nekako negdje naći i “nešto više”, ono “nešto” što je nesvodljivo na puku materijalnost države. To “nešto više” je neophodno za izgradnju identiteta jer nudi užitak, što je neophodan preduslov za izgradnju svakog identiteta. To mnogi vole da nazovu nacijom. Stoga, ako mene pitate, nacija nije ništa drugo do sublimni objekat jednog teritorijalno-administrativnog područja. Kažem sublimni, jer nije opipljiv, a još manje mjerljiv, tako da nećete naći nijednu osobu koja će vam precizno objasniti šta je zapravo crnogorska ili bilo koja druga nacija, odnosno šta podrazumijeva način života jedne nacije. Iako je objekat ispražnjen od značenja, to ne znači da se u odnosu na njega ne može organizovati užitak, što otprilike znači da isti oni koji mi ne mogu objasniti šta je, recimo, crnogorska nacija, itekako mogu uživati u pobjedi crnogorske fudbalske reprezentacije. Drugim riječima, ovdje se radi o uživanju u ideološkim obavezama prema naciji koje potpišemo onog momenta kada ona postane referentna tačka našeg identiteta. Što se mene tiče, čak i na tom nivou najčistijeg (naizgled de-politizovanog) užitka moja povezanost sa nacijom je blamirajuće nikakva: naprosto, u ovoj našoj pošti ja ne vidim nikakav sublimni objekat u odnosu na koji bih organizovao sopstveni užitak.

Možda sam se i zato izjasnio kao Džedaj na prošlogodišnjem popisu.

0 Comments

Submit a Comment