Predsjednik Crne Gore Filip Vujanović je danas primio delegaciju regionalnog tima Koalicije za REKOM, a ovaj sastanak predstavlja početak nove faze u kojoj ideja o formiranju regionalne komisije sa mandatom utvrđivanja i javnog iznošenja činjenica o ratnim zločinima i drugim teškim povredama ljudskih prava na prostoru nekadašnjoj Jugoslaviji treba da bude prihvaćena od nadležnih državnih institucija i realizovana.
Kako je saopšteno iz Vujanovićevog kabineta, sagovornici su se saglasili da je utvrđivanje činjenica o ratnim zločinima i drugim teškim kršenjima ljudskih prava, kao i sudbine nestalih, u ratovima 1991-2001. godine na području nekadašnje SFRJ od izuzetne važnosti za sučeljavanje sa prošlošću država regiona i proces pomirenja.
Predsjednik Vujanović je, kako je saopšteno, naglasio podršku REKOM-u i otvorenost prema iznalaženju modaliteta održanja i ubrzavanja ovog važnog procesa.
“Odabrali smo Podgoricu za prvo mjesto gdje smo predsjedniku Vujanoviću predstavili naš regionalni tim zagovarača i da ga zamolimo za političku podršku da proces REKOM pređe na politički nivo”, kazala je izvršna direktorka Fonda za humanitarno pravo iz Beograda Nataša Kandić na konferenciji za štampu nakon prijema kod predsjednika Crne Gore.
“REKOM ne želi da se pretvori u pravosudnu instituciju, jer za to postoje Haški tribunal i nacionalni sudovi za ratne zločine. REKOM takođe ne želi da se bavi utvrđivanjem uzroka i posljedica ratova”, rekao je profesor Pravnog fakulteta u Sarajevu Zdravko Grebo.
Dinko Gruhonjić, predsjednik Nezavisnog društva novinara Vojvodine je kazao da je on u kolaiciji za REKOM od samog početka i da je suočavanje sa prošlošću naša obaveza prema budućim generacijama.
Novinar Dragoljub Duško Vuković je rekao da je zadatak REKOM-a da odgovori na pet pitanja u vezi sa ratovima na prostoru bivše Jugosolavij: ko, gdje, kada, šta i kako, a da pitanje zašto ostaje istoričarima, sociolozima i različitim interpretacijama, jer je najvažnije da se utvrde činjenice i to je ono što inicijativu za REKOM čini posebnom.
Bezrezervna podršaka REKOM-u. Samo da je akteri tih događanja ne izvrnu u suprotnost kao mnoge druge lijepe i humane ideje.
Suocavanje s prosloscu podrazumijeva sve navedeno u izjavama ucesnika sastanka kod Vujanovica: utvrdjivanje cinjenica o zlocinima pocinjenim na nasem prostoru, ko, gdje, kada, sta i kako. Problem nastaje kada se odgovor na pitanje; ko? ogranici na puke izvrsioce zlocina, a sasvim zanemari politicke elite koje su kreirale uslove za cinejnje zlocina. Javno iznosenje utvrdjenih cinjenica o zlocinima je neophodno, ali je pogresno taj proces uslovljavati postizanjem politicke saglasnosti s elitama mkoje su u velikoj mjeri kreirale rat. Treba, naravno, izraziti postovanje prema zrtvama i ubojice preovati i kazniti, ali je pogresno na tome zavrsavati pricu o pomirenju.Utvrditi da li su i kojoj mjeri poliitcke elite, ukljucujuci i crnogorsku kojoj pripada gospodin Vujanovic, doprinijele pocinjenim zlocinima je integralni dio pomirenja. To nije preuzimanje ingerencija suda vec prepoznavanje kompleksnosti raspada Jugoslavije, i manifestovanje moralnog imperativa da se svi krivci javno prozovu. Kompartmentalizovanje pomirenja na nacin na koji to predlaze profesor Grebo, i ostali “zagovaraci” predstavlja slabo ukriveni politicki kompromis s ratnim elitama. Zadatak REKOMa bi trebao da bude utvrdjivanje istine kako bi se izbjegle razliicte interpretacije ratnih desavanja na nasem prostoru. Onog trenutka kada utvrdjivanje istine o zlocinima predje na, toliko zeljeni i prizivani :politicki nivo” to ce prestati da bude dio procesa pomirenja i postace dio napora da se od odgoronosti aboliraju politcke elite.
@Srđa Pavlović
Dragi Srđa,
način na koji ti procjenjuješ ideju stvaranja REKOM-a je legitiman, ali se bojim da on nema baš mnogo dodirnih tačaka sa tranzicionom pravdom, koju zagovarači/zagovaračice REKOM-a imaju u vidu. Zadatak REKOM-a je da prikupi i objavi činjenice o ratnim zločinima i svim drugim primjerima kršenja ljudskih prava, a ta faktografija će – nadajmo se – zajedno sa činjenicama koje su već prikupljene i onima koje će otkriti vjetrovi budućih dana, jasno pokazati svačiju krivicu i odgovornost.
Hiljade potpisnica i potpisnika inicijative za REKOM, kao i grupa nas koja se prihvatila uloge zagovaranja te ideje kod donosioca političkih odluka u regionu, ni sa kime ne pravi bilo kakav kompromis, a ponajmanje politički. Optužbe za kompromis bi bile osnovane jedino da mi zagovaramo ideju da se oslobode krivične, političke i moralne odgovornosti oni čijim su činjenjem i nečinjenjem zločini i kršenja ljudskih prava bili omogućeni, a zarad pomoći u otkrivanju činjenica o tim zločinima. Mi to niti činimo, niti kanimo činiti. Saradnja sa državnim institucijama na regionalnom nivou je neophodna da bi se utvrdila faktografija zločina, posebno iz perspektive žrtava.
Dragi Dusko,
Slozicemo se da se ne slazemo po ovom pitanju, osim u tacki da su moje vidjenje i interpretacija tranzicione pravde zaista veoma razliciti od onih koje zagovara REKOM.
Ja proces pomirenja i post-konfliktne rezolucije vidim kao integralni dio ponovnog uspostavljanja pokidanih drustvenih odnosa, pa ne mogu zanemariti politicku dimenziju, odnosno, utvrdjivanje politicke odgovornosti za rat i zlocine.
Ne slazemo se ni sto se tice uspostavljanja politickog kompromisa sa elitama na vlasti. Strucna literatura je do sada ponudila dovoljno materijala da se moze zakljuciti da postoji nivo odgovornosti politickih elita za ratove koji su rezultirali zlocinima. Mnogi predstavnici tih ratnih elita su danas ‘evro-atlantski’ orijentisani demokrate koji, zasigurno, nece sami sebe lustrirati. Oni su jos uvijek u poziciji da donose politicke odluke u regionu, a pogotovo u Crnoj Gori, i ja to vidim kao recidiv ratova i neuradjene lustracije. Imajuci ovo na umu, trazenje podrske od Vujanovica i drugih regionalnih politickih lidera za program koji bi, u konacnoj analizi trebao da odmjeri i njihovu odgovornost je, po meni, veoma problematican. Trazenje te podrske konstituise (neizrecenu) spremnost da se politicka elita abolira. Brojnost potpisa ne garantuje kvalitet bilo koje inicijative…………
Na kraju, iskljucivo fokusiranje na zrtve je zaista potrebno i predstavlja visoko moralni cin, ali ono sobom nosi opasnost da se ispolitizuje i pretvori u verziju inicijative kao sto je bila ona za postavljanje spomen ploce deportovanima, a da se krivci (ubojice i politicki dizajneri) nijesu ni pomenuli. Ja se iskreno nadam da REKOM nece pasti u ovu zamku. No, vrijeme je majstorsko reseto……..