Ako je vjerovati istraživanju Univerziteta u Dejtonu, beskućnici koriste društvene mreže, jer im to daje osjećaj da su prihvaćeni i ravnopravni s drugim ljudima.

Sociolog Art Džipson tvrdi da mnogo beskućnika koristi Facebook, bez obzira na ograničen pristup koji imaju prema društvenim mrežama.

Time što imaju jednak pristup svim Facebookovim sadržajima, beskućnici dobijaju osjećaj pripadnosti, a to je nešto što je jače od materijalnog posjedovanja, rekao je Džipson.

Kroz intervjue s beskućnicima, Džipson je otkrio da se oni koriste društvenim mrežama ne samo da bi izgradili mreže podrške već da bi riješili svakodnevne probleme poput pitanja gdje jesti, pronaći mjesto za spavanje, kao i gdje se nalaze različite socijalne službe. Društvene mreže im, takođe, predstavljaju utočište i mjesto za interakciju gdje neće biti osuđivani.

Nikome na netu nije bitno da li sam se juče istuširao ili da li smrdim. Ne osuđuju me, ojsećam se prihvaćeno i prihvaćen sam, rekao je jedan od ispitanika u istraživanju.

Džipsonova inspiracija za projekat se desila slučajno kada je kao istraživač sociološke muzike imao nedjeljni šou na univerzitetskoj radio stanici “WUDR”. Kada je jednog slušaoca pitao za ime i lokaciju iznenadio se kada je saznao da se radi o beskućniku koji ima mobilni telefon.

Kasnije je kontaktirao tog slušaoca i utvrdio da koristi telefon za društvene mreže –  provjeravanje i pisanje poruka na Facebooku i Twitteru.

Organizovao je intervju sa slušaocem i to je dovelo do intervjua sa 13 drugih beskućnika iz te zajednice. Po Džipsonu, većina njih je imala više od 100 Facebook prijatelja.