Svjetski dan zaštite životne sredine (ili okoline) je dan koji se obilježava u cijelom svijetu svakog 5. juna kroz razne aktivnosti i kampanje, sa ciljem da se skrene pažnja javnosti na brojne ekološke probleme i potrebu očuvanja životne sredine.

Datum 5. juni je odredila Generalna skupština UN jer se tog dana održala Konferencija o zaštiti životne sredine u Stokholmu 1972. Na konferenciji se okupilo 113 država, koje su priredile zajedničku izjavu o potrebi međunarodne saradnje u cilju zaštite životne sredine. Program zaštite je nazvan UNEP.

Predlog da se proslavlja 5. juni je dala delegacija Jugoslavije i prema nekim izvorima, ovo je postao centralni događaj Ujedinjenih nacija.

U svijetu se na ovaj dan pokreću brojne aktivnosti u koje je uključena javnost, a koje propagiraju odgovorni odnos prema okruženju. U pomenute aktivnosti se jednako uključuje i vladin i nevladin sektor.

Pri tome, svake godine za glavno mjesto proslave se bira drugi grad. Vlada zemlje koja je domaćin ili grad domaćin u saradnji sa UNEP-om određuju temu događaja. Osim teme, biraju se i slogan i logo koji će biti fokus svih informativnih materijala i promotivnih aktivnosti u vezi sa ovim danom.

Ekološki pokret ,,OZON“ povodom 5. juna Svjetskog dana zaštite životne sredine poziva nadležne instuticije na državnom i lokalnom nivou da u skladu sa svojim ovlašćenjima zaustave dalju devastaciju prirodnih resursa i konačno počnu sa efikasnom primjenom važećih zakona iz oblasti zaštite životne sredine.

Nesporna je činjenica da će svako dalje prolongiranje neselektivne primjene propisanih procedura i pokušaji opstrukcije adekvatnog informisanja i učešća javnosti u donošenju odluka koje se tiču životne sredine, a što je garantovano Ustavom i čitavim setom zakona i potvrđenih međunarodnih ugovora  iz oblasti životne sredine, usloviti da i proces pregovora sa EU bude znatno teži i dugotrajniji nego što bi moglo da bude ukoliko bi se uložili napori da se donesu održivi i realni strateški i akcioni dokumenti za oblasti kao što su prostorno planiranje, gazdovanje šumskim i vodenim resursima, zaštita biodiverziteta i kulturnog naslijeđa, eksploatacija prirodnih resusra i mineralnih sirovina, upravljanje otpadom…

Brojni primjeri devastacije prirode, poput Dragišnice, Vasovih voda, kamenoloma Naježići i još čitavog niza medijski manje propraćenih, ali isto tako očiglednih, dokazuju da zakoni nijesu jednaki za sve i potvrđuju da je životna sredina još uvijek daleko od vrha prioriteta donosioca odluka na najvećem nivou, piše u saopštenju ove NVO.

Ono što je isto tako očigledno jeste namjerno plasirana teorija da su građani najveći krivci za postojeće stanje životne sredine, pa mi ovom prilikom pozivamo sve profesionalne medije u Crnoj Gori da ne dozvole dalje širenje neistine, koja odgovara samo prekršiocima zakona i onima koji nijesu sposobni da se postaraju da važeći zakoni budu isti za sve.

Koristimo povod da javno i jasno uputimo protest zbog nezainteresovanosti pravosudnih organa da doprinesu zaštiti životne sredine, što je jedan od najvećih problema koji ostavlja prostor za dalje devastiranje prostora i šumskih kompleksa, nekontorlisanu eksploataciju rječnog materijala i mineralnih sirovina, kontinuirano zagađenje površinskih i podzemnih voda, vazduha i zemljišta, kontinuirano kršenje garantovanog prava na zdravu životnu sredinu…

Pozivamo i sve građane ekološke države Crne Gore da ne žmure pred problemima koje im ugrožavaju životnu sredinu već da koriste garantovana prava, obavijeste nadležne institucije i traže da rade ono za što ih kao poreski obaveznici plaćaju.

Aktivnim učešćem u donošenju odluka iz oblasti životne sredine najbolje ćemo dokazati da želimo život na nivou stepena razvoja civilizacije i vijeka u kojem živimo i konačno zaustaviti nedobronamjerne manipulativne teorije koje se plasiraju iz određenih krugova čiji je interes dijametralno suprotan od javnog.

Ukoliko dopustimo da nam nezagađena voda, vazduh i zemljište postanu manje važni od materijalnih ili nekih drugih trenutnih benefita, prije ili kasnije doćićemo do saznanja da se ,,novac ne može jesti“.