Netrpeljivost između centara moći
Podgorica, (MINA) – U Crnoj Gori ne postoje nesuglasice između medija, već razne forme netrpeljivosti između njihovih vlasnika i centara političke i ekonomske moći, čije interese ti mediji zastupaju i artikulišu, ocijenio je novinarski instruktor Duško Vuković.
Komentarišući ocjene iz godišnjeg izvještaja IREX-a da crnogorski mediji međusobnim nesuglasicama kvare sopstveni imidž i usporavaju razvoj profesionalnog novinarstva, Vuković je rekao da se ne radi o kvarenju imidža, nego o realnom odrazu stanja u crnogorskoj medijskoj sferi.
„Ono što osujećuje razvoj odgovornog i profesionalno samosvjesnog novinarstva nije pomenuta netrpeljivost sama po sebi, nego to što su urednici i novinari prinuđeni da slijede vlasničke agende, a onda su, uglavnom, i nezainteresovani da ulažu napor i energiju u kritičko vrednovanje i unapređivanje vlastite profesije“, kazao je Vuković agenciji MINA.
Prema njegovim riječima, izgradnja odgovorne i korektne novinarske profesije nije jednokratan mađioničarki hokus-pokus čin, nego ozbiljan svakodnevni rad na realizaciji jasno formulisanih i dostižnih ciljeva.
„Znači da je to moguće, ali, na žalost, sadašnji trenutak nije ohrabrujući, što ilustruje i pluralizacija samoregulacije prema kriterijima koji su izvan profesije“, pojasnio je Vuković.
Govoreći o ocjenama gradonačelnika Podgorice Miomira Mugoše o crnogorskim medijima, čije izvještavanje je nazvao gadlukom, Vuković je rekao da prvi čovjek Glavnog grada ima pravo na vrijednosni sud o medijma i kao političar i kao građanin.
Bilo bi dobro, smatra Vuković, da je Mugoša svoj stav obrazložio i time omogućio drugima da njegovo stanovište argumentovano osporavaju ili podržavaju, jer bi to značilo da on kao političar i prvi građanin Glavnog grada inicira razgovor o jednoj važnoj temi.
„Umjesto toga, njegov vrijednosni sud je zvučao kao presuda lokalnog autoritarca“, ocijenio je on.
Vuković je naveo da nije za to da se novinari na gradonačelnikovoj konferenciji svađaju sa njim zbog njegove izjave i tako izražavaju profesionalnu solidarnost, ali je dodao da su mogli od njega da traže obrazloženje za izrečenu ocjenu.
„Volio bih da gradonačelnikovu ’otvorenu provokaciju’ novinari i ostali medijski profesionalci, ali i ljudi iz ostalih profesija, iskoriste za otvorene razgovore o sadašnjem crnogorskom novinarstvu, ovdašnjoj medijskoj industriji i svemu drugom što se tiče javne medijske sfere“, kazao je on.
Govoreći o mogućnosti prevazilaženja višegodišnje oštre podijeljenosti na medijskoj sceni Crne Gore, Vuković je rekao da bi bilo dobro da neko tvrdo jezgro kredibilnih profesionalnih novinara iz različitih medija inicira obnavljanje nekadašnjeg Udruženja profesionalnih novinara.
Takvo udruženje, kako je pojasnio, trebalo bi da pokuša unutar novinarske profesije da artikuliše jasan stav o svrsi vlastitog postojanja u društvu koje pretenduje na to da bude demokratsko i evropsko.
Vuković je podsjetio da je njegova novinarska generacija početkom devedesetih godina prošlog vijeka osnovala to udruženje radi jasnog profesionalnog otklona od ratnohuškačkog i propagandističkog novinarstva koje je bilo na usluzi tadašnjoj crnogorskoj vlasti.
„Na žalost, ta energija se rasula i izdijelila, pa novoj novinarskoj generaciji nijesmo ostavili dobru podumijentu, ali jesmo makar ideju da se ne treba miriti sa datostima i da treba pokušavati nešto mijenjati“, zaključio je on.







g. Vukovicu, podrzavam vase stavove. Ono sto nam fali u CG, i ne samo u novinarstvu, jeste – profesionalizam.
Takodje, cini se u CG postoj strah od javnih razgovora i suceljavanja o kontadiktornim temama. Vidi se to i po kolicini “anonimnih” medju komentatorima na svim portalima i ostalim medijima. A bez postenih i otvorenih razgovora nema napretka.
Zasto se novinari svrstavaju iza partija ili vlasnika? Mozda i zbog loseg kvaliteta novinara? Da su (iz)gradili svoj ugled i dostojanstvo tesko bi ih neko mogao ucjenjivati ili zaplasiti. Ali zato su potrebni licni integritet i hrabrost, kao i velika ljubav prema svom pozivu.
Jer slobodno i odgovorno novinarsvo jeste od ogromanog znacaja za jedno drustvo. Sjetimo se samo ugleda koji su uzivali (i uzivaju i danas) veliki americki novinari, kolumnisti i komentatori.
Lijepo, kao i uvijek, diskretno a precizno.