Okončana je još jedna epizoda tragi-komične priče o potrazi za ’zlatnim runom’ novinarske samoregulacije u Crnoj Gori.
Dio medija je danas izvijestio da je formiran Medijski savjet za samoregulaciju (MSS) i da je tako ”ispunjena jedna od obaveza naše zemlje za početak pristupnih pregovora za članstvo u Evropskoj uniji”.
Prva zanimljivost je da u MSS koji ima namjeru da ljude štiti od novinarske neetičnosti nema predstavnika dva najtiražnija dnevna lista (Dan, Vijesti), jedne od najgledanijih televizija u zemlji (TV Vijesti) i jedinog nedjeljnika u Crnoj Gori (Monitor).
Druga zanimljivost je sastav organa MSS, koji su popunjeni vlasnicima medija, menadžerima/glavnim urednicima i profesionalnim medijskim činovnicima. Nema tamo niti jednog profesionalnog novinara, kredibilnih outside etičara i/ili predstavnika građana, onih, dakle, koje MSS ima namjeru da štiti.
Sada će biti interesantno gledati hoće li ovaj MSS ’samoregulisati’ samo medije koji su mu dobrovoljno pristupili ili će se, prvenstveno, nameračiti na one izvan toga kruga.
Biće zanimljivo vidjeti i kakvom samoregulatornom filozofijom & praksom će odgovoriti oni koji su odbili da budu u ovom društvu, ali su jednako bili nezaiteresovani za ozbiljnu priču o samoregulaciji.
Tragično je to da već duže od decenije u Crnoj Gori ne može da se stvori kritična masa profesionalne novinarske svijesti i savjesti, a time ni održiv model i mehanizam samoregulacije :(.
Komično je kada jedan dio vlasničko-upravljačko-uređivačke kasta odluči da odsustvo profesionalne novinarske svijesti i savjesti nadomjesti svojom pseudo brigom za etičnost novinarske profesije :). I još kada, pri tom, kliknu da je ”ispunjena jedna od obaveza naše zemlje za početak pristupnih pregovora za članstvo u Evropskoj uniji”. :)))
P.S. Ovaj zapis se može smatrati nastavkom ovoga teksta.
Kada sam pozvan od strane PCNEN-a da budem bloger, ili malo poslije – ne sjećam se baš, pokušao sam se raspitati “ko ste”.
Sve u svemu, nijesam čuo puno ružnih riječi o Vama(mada jesam sasvim dovoljno), a u vašoj profesiji(to sam kasnije primjetio), svako svakog ogovara i to dobro. Ali, balanser i mason je bio jedan od češćih kvalifikacija koje ste dobijali. “Balanser” baš nijesam, niti volim balansirati. Mason još manje i nema sud o njima,ni pozitivan ni negativan.
Ali ako Vi jeste balanser, ovaj tekst vam je slab balans. Zamjerate se i prvim i drugim.
Šta reći o NVO MSS. Glavni u njemu svako malo ogovaraju naše NVO, imaju samo najružnije riječi o njima i “grantovima” koje dobijaju. No, možda su oni samo formalno NVO-da bi se registrovali i da bi bilo sve po zakonu “jer poštuju zakone, institucije…” Po sastavu su, gledano iz mog ugla, VO(bez onog N). Ako se budu samoregulisali, bojim se da bi se samo o tom jadu zabavili i ugasili sami sebe. “Pobjeda” i njihov gl.urednik – prvi je primjer.
Kako će odgovorit grupacija oko “tabloida Vesti”- kako ga nazivaju čelnici VO grupacije, te Dan, Monitor, Tv Vijesti, vidjet ćemo. I to brzo, mislim. Dosta su novinari i mediji huškali nas obične građane na razne ratove, red je da im uzvratimo istom mjerom.
Sad se plašim da ja ne završim u Hagu kada već nijesu neki od vas -zbog huškanja novinara na rat :))
P.S. Odahnuo sam što smo ispunili jedan od kriterijuma za pristupne pregovore sa EU. VO naprijed, ostali stoj.
@Zipp
Kao mason, trudim se da radim na sebi i njegujem moralni zakon u sebi. Jedno od umijeća kome uči slobodno zidarstvo je umijeće ravnoteže, a ne balansiranja. Da sam vješt balanser, već bih se politički angažovao 🙂
Mislim da prva zanimljovost (povodom formiranja MSS-a ) i nije bas zanimljiva. Odnosno, ne iznenadjuje. Jer groupa:V(ij)esti – novine i TV, Dan i Monitor veoma cesto djeluje sa “veljesrpskih pozicija”. Dan od osnivanja, a ovi drugi su se “pridruzili” u posljednje dvije-tri godine – posto su, izgleda, dozivjeli “prosvijetljene”? Dakle nije njima u interesu “samoregulisanje” vec “samopropagiranje” i promovisanje antivladinih (sto je u redu), a cesto i antidrzavnih, stavova (sto, definitivno, nije u redu). Oni od toga zive? Da se “samoregulisu” propade im rabota. I pare?
Sama cinjenica da “apstiniraju” dovoljno govori. I o njima. I o stanju novinarstva (uopste) u CG.
Sto se tice druge zanimljivosti, slazem se sa g. Vukovicem – trebalo je angazovati ljude van struke: filosofe-eticare, psihologe, knjizevnike i druge javne i kulturne licnosti. Jer “vrana vrani oci ne izvadi”.
Ne bih rekao da postoji neka posebna “novinarska svijest i savijest”. Postoji samo ljudska svijest i savijest. I, naravno, postoji profesionalna etika i principi. Profesionalna etika se moze regulisati i nekim statutom. Medjutim, ljude “koji prodaju vjeru za veceru” tesko da ce moriti savijest? Da je imaju ne bi cinjeli to sto cine. Dobar novinar radi dobro i posteno ono sto radi, a los ce raditi ono za sto ga placaju da radi. Moze on dobro, stovise i odlicno, da pise – ali je njegov osnovni motiv je novac, ili moc/slava. A, posto ne pise istinu, ili pise polu-istine – sto je sustina zla i zlocina novinara – ne moze biti ni “dobar novinar”. Meni je to dosta nalik na razliku izmedju “pametnih” i mudrih ljudi. Mudar covjek nikada nece prodatio ono sto je neprocjenjivo (svoj integritet) a “pametni” ce se uvijek “snaci” (tj. trgovati sa svojim integritetom). Pametni su rodjeni manipulatori. Koji, na kraju, upadnu u rupu koju su sami iskopali. Pametan politicar je bio npr. Milisevic – ali nije bio mudar. Moram primjetiti da ima veoma malo mudrih politicara a vjerujem , i novinara. Sve sto je dobro dolazi u malim kolicinama. Nazalost. Ali, svako bira prema sebi i prema onome sto je vrijedno(st) za njega.
Mudrom novinaru nije potreban MSS. Ali on je potreban zbog “pametnih” novinara. I zbog citalaca.
Dule, znaš i sjećaš se i sam koliko smo se opučili da sjednemo predstavnike tada aktivnih novinarskih udruženja za isti sto nebi li Crna Gora, odnosno njeni novinari, dobili prvi kodeks koji je trebao da predstavlja minimum zajedničkih interesa i standarda… Sjećaš se, siguran sam, vrlo dobro da se oni baš i nisu opučili da ga napišu, no smo ga morali mi pisat, i njega i smjernice za njegovu upotrebu, i nije mi žao zbog toga jer je bolje što smo ga mi pisali. Žao mi je jedino što ga danas niko ne benda 2%. A ne bendaju ga novinari jer im ga gazde ne bendaju i gazde im prestaju bit gazde ako se ko od novinara pozove ne daj bože na njega.
Iskustvo mi govori, nažalost da mladi (a i oni straiji) novinari u redakcijama bez pogovora prihvataju zadatke koje im daju urednici i šefovi bez obzira jesu li u skladu sa novinarskim kodeksom (bilo čijim, ne nužno našim).
Otud imamo danas i nakaradnu solidarnost u profesiji, pa se (da mi ko ne zamjeri, a oće siguran sam), pokojni Duško Jovanović drži kao novinarska veličina, iako je čovjek veze sa novinarstvom (u praktičnom zanatskom smislu) imao taman koliko i Milan Roćen (no ga Roćen makar i ima kakvog-takvog).
Sve to nas dovodi u situaciju da danas kad se organizuje protest zbog nasilja nad Oljom Lakić, na tom protestu imamo samo ove koji nisu u MSS-u, jer je ovima drugima gadno da ih vide s njima i obratno, pa čak i ako dijele stavove o tom konkretnom slučaju.
Sve u svemu, medijska scena nam je kao i politička… isfolirana, sa koncetrisanom moći i novcem, problematičnog morala i etičkih vrijednosti u svakom smilsu…. prava žabokrečina.
Nazalost, sve nam je ovakvo u drzavi. Klanovi, podijeljenost, suprotstavljeni interesi, niske pobude, pizma… koji vode besmislu (na koji je nacin ovo tijelo, u ovakvom sastavu, uopste legitimno – hoce li to pitati Evropa i da li se to pitaju clanovi tijela) i diletantnosti. Samo formalno donosenje zakona i regulativa, bez namjere da se isti postuju, sa glasovima skupljenim sa ko'ca i konopca, pro-rezimskih ili anti-rezimskih, svejedno, ali u svakom slucaju objektivno nelegitimnih.