Danas se obilježava Međunarodni dan tolerancije, koji je ustanovljene Deklaracijom UN, usvojenom 16. novembra 1995. godine na Generalnoj konferenciji UNESCO-a u Parizu.

Prema ovoj Deklaraciji, tolerancija je prihvatanje činjenice da “ljudska bića, prirodno različita po izgledu, položaju, govoru, ponašanju i vrijednostima, imaju pravo da žive i budu to što jesu”.

1.1 Tolerancija je poštovanje, prihvatanje i uvažavanje velike raznovrsnosti kultura u svijetu, oblika izražavanja i oblika humanosti. Podstaknuta je znanjem, otvorenošću, komunikacijom i slobodom mišljenja, savjesti i uvjerenja. Tolerancija je ravnoteža u razlici. Ona nije samo moralna obaveza, već i politički, odnosno pravni zahtjev. Tolerancija je vrijednost koja čini mir mogućim, i doprinosi zamjenjivanju kulture rata kulturom mira.

1.2 Tolerancija nije ustupak, snishodljivost ili popustljivost. Iznad svega, ona je aktivni stav podstaknut priznavanjem univerzalnih ljudskih prava i osnovnih sloboda drugima. Ni u jednom slučaju se ne može upotrijebiti za opravdavanje kršenja tih osnovnih vrijednosti. Tolerancija postoji kod pojedinaca, grupa i država.

1.3 Tolerancija je odgovornost koja podupire ljudska prava, pluralizam (uključujući i onaj kulturni), demokratiju i vladavinu zakona. Ona obuhvata odbacivanje dogmatizma i apsolutizma i potvrđuje standarde uspostavljene u međunarodnim instrumentima za ljudska prava.

1.4 Dosljedna u poštovanju ljudskih prava, tolerancija ne znači i tolerisanje društvene nepravde ili napuštanje odnosno ublažavanje sopstvenih uverenja. To znači da je neko Slobodan da se pridržava svojih uvjerenja i prihvata da se i drugi pridržavaju njihovih. To znači prihvatanje činjenice da ljudska bića, prirodno raznovrsna po izgledu, položaju, govoru, ponašanju i vrijednostima, imaju pravo da žive u miru i budu to što jesu. To, takođe, znači da se nečiji stavovi ne mogu nametati drugima.