U MOJOJ GORNJOJ GORICI…

by | apr 1, 2010 | Blog | 1 comment

Demonsko djelo. Jedno umiljato biće, oteto je iz njegovog dvorišta i pretučeno na smrt motkama, kojima su dva mladića krvnički udarala po njegovom malenom tijelu, koje se nije ni opiralo.

Piše: Marijana Maja Mugoša

Demonsko djelo. Jedno umiljato biće, oteto je iz njegovog dvorišta i pretučeno  na smrt motkama, kojima su dva mladića krvnički udarala po njegovom malenom tijelu, koje se nije ni opiralo.

Desilo se to u mojoj Gornjoj Gorici (prigradsko naselje Podgorice) u ulici Ivana Cankara.

Uplašilo me je kazivanje mog brata i prenerazilo, da se danas događa tako šta. Prizvala sam iz sjećanja djetinjstvo i sve one blage ljude, koji su tamo stanovali. Kakva li to bića stanuju tamo danas? To bezopasno stvorenje, napala su dva mladića u večernjim satima, smrtno pretukla motkama i bacila u kontejner. Bio je to pas šnaucer, kojeg su njegovi ukućani zvali ’Brko’. A ti mladići, to su njihove komšije.

Često se pitam,kakvi to ljudi žive u našem okruženju, s kakvim to demonima se susrijećemo na ulici, pozdravljamo i razmjenjujemo osmijehe??? O čemu su ti mladići slušali od svojih roditelja i šta li su im u dušu to posijali? Pitam se još puno toga, a mjesto za odgovor ispunjava pustoš i tmina. Šta li je u dušama tih mladih stvorenja i kakvim su im to mrkim bojama obojene misli?

Ne znam koga više da žalim, nesrećnog Brka ili ta dva stvorenja koja pripadaju ljudskoj rasi. Pitam se, da li im se vraćaju slike mučenja i njihovog demonskog ponašanja, koje su izlili nad tim bespomoćnim bićem. Mladići, na žalost, imaju samo dvadesetak godina, a količina zla koju su tim činom pokazali, se niti jednom poznatom mjerom ne može odrediti. Kolika li je negativnost u tim mladim ljudima, kad se ne može opisati, izvagati, premjeriti…?!

A porodica tog kučenceta, mislila je da su njihovog umiljatog ljubimca, odveli neki mališani, kojima se pas dopao i koji je ljudima prilazio s povjerenjem i razdragano se igrao, naročito sa djecom. Ali, i pored gubitka Brka, ti ljudi, morali su još čuti kako je on zaista okončao život u našem, ljudsko-neljudskom svijetu.

1 Comment

  1. Aco Tabas

    Imam psa Gara i machka Ljuba . Vole se . Potpuno prirodno i bezuslovno. Puno naucim od njh. Ljudi su cesto ili skoro uvijek udaljeni od prirode i od drugih zivih bica. Kostace ih to skupo . Marijana , tebi zagrljaj veliki.

Submit a Comment