Nakon sinoćnjeg iskustva sa \'Replikom\’ na Javnom servisu RTCG, još više sam se uvjerio da je, uz dužno poštovanje profesionalnim kadrovima, Javnom servisu potrebno više dobrih, i što je još važnije profesionalnih kadrova. Prije svega kadrova koji će se prilikom vođenja emisija prema svim sagovornicima ophoditi jednako i s uvažavanjem i dužnim poštovanjem.

Piše: Milan Šaranović

Nakon sinoćnjeg iskustva sa „Replikom“ na Javnom servisu „RTCG“, još više sam se uvjerio da je, uz dužno poštovanje profesionalnim kadrovima, Javnom servisu potrebno više dobrih, i što je još važnije profesionalnih kadrova. Prije svega kadrova koji će se prilikom vođenja emisija prema svim sagovornicima ophoditi jednako i s uvažavanjem i dužnim poštovanjem.

Novinarski/urednički/voditeljski posao je veoma odgovoran posao koji se mora obavljati profesionalno i počivati na propisanim standardima ponašanja. Upravo zbog toga, novinar/ka ne smije sebi dozvoliti da ga/je ponesu kvazi ili polu informacije kojima raspolaže, priče koje je možda čuo/la i sl.

Kada se vodi i priprema jedna emisija potrebno je prikupiti informacije sa više strana. Nakon toga potrebno je podrobno proučiti prikupljene informacije te na osnovu njih osmisliti koncepciju emisije, odrediti sagovornike koji će govoriti o temi, osmisliti ili bolje rečeno izvesti pitanja iz objektivno sagledane situacije i sl. Da je vođeno računa o ovim stvarima, ne bi se, po mom skromnom mišljenju moglo postaviti potpuno neutemeljeno pitanje.

To pitanje je parafrazirano ili doslovno,  izgledalo ovako:

Koliko ima osnivača Centra za razvoj nevladinih organizacija među osnivačima drugih organizacija koje su u Koaliciji NVO „Saradnjom do cilja“?

Članice koalicije NVO su organizacije sa kredibilitetom i raznovrsnim osnivačima. Organizacije koje su maksimalno transparentne u svom radu. Organizacije koje u skladu s kodeksom rada NVO objavljuju svoje godišnje finansijske izvještaje.

Kada bismo imali takav vid transparetnosti u drugim poljima, drugačije priče bi se pričale u ovoj našoj maloj Crnoj Gori.

Mada, sve i da je među osnivačima drugih NVO, koje su u Koaliciji NVO „Saradnjom do cilja“ bilo osnivača iz Centra za razvoj nevladinih organizacija, to ne bi značilo ništa loše.

Ljudsko je pravo, pravo na slobodu udruživanja. Ne postoji ni jedan moralni niti neki drugi razlog da neka lica ne mogu biti osnivači više organizacija.

Prihvatanje i pridržavanje standarda koje Kodeks propisjuje garantuje da se radi o ozbiljnim ljudima, koji neće zloupotrijebiti tu činjenicu.

Tokom cijele emisije prenebregavana je činjenica i osnovno pitanje, zašto uopšte i postoje nevladine organizacije. Ovom prilikom neću dužiti o tome. Daću kratak i jasan odgovor. Nevladine organizacije postoje kako bi doprinijele razvoju sredine u kojoj funkcionišu. Sumnja u njihove namjere može postojati, ali na osnovu same sumnje ne mogu se donositi procjene i zaključci, kako su gledaoci ove emisije savjetovani da urade sljedećim riječima:

„… Vi procijenite da li je malo ili je mnogo.

I vi procijenite kako to nevladin sektor koristi taj novac, vi ćete to ipak najbolje učiniti. …

Dakle poštovani gledaoci na vama je procjena. …“

Dakle, poštovani građani/ke, gledaoci odnosno gledateljke, molim Vas nemojte procjenjivati kako to nevladin sektor koristi novac koji dobije od različitih donatora, pa i od sredstava koje vi dajete. Pozivam Vas utvrdite, raspitajte se, razgovarajte, sakupite što više informacija pa na osnovu prikupljenih informacija donesite zaključak. Ne zadržavajte se na procjenama. Od procjena, zasnovanih na sinoćnoj emisiji, koja je opet zasnovana na lošoj pripremi i kako ja to sada vidim namjeri da se javnost uvjeri kako NVO sektor u Crnoj Gori ne štima, te u kojoj je samo načeta priča o finansiranju nevladinih organizacija, jer drugačije nije ni moglo, ne možete imati mnogo koristi.

Prethodno pomenuta namjera mogla se prepoznati kroz stalno insistiranje na pitanjima koja već dok se izgovaraju sa sobom nose negativan prizvuk.

Moram biti jasan i precizan, nije sve sjajno u našem NVO sektoru, kao što nije sve sjajno ni u ostalim djelovima društva.

Zadržavajući priču u smjeru nevladinih organizacija, reći ću da je potrebno mnogo raditi, ali i da raduju početni koraci koje su u tom smjeru sprovele NVO uz podršku opet jednog donatora koji valjda zna kome daje svoja sredstva, te kako će ta sredstva biti utrošena. Usaglašen je kodeks NVO sektora, dakle utvrđeni su principi rada i transparentnosti. Sada je potrebno taj kodeks popularizovati. Država bi trebala da stvori bolje uslove za rad i funkcionisanje nevladinih organizacija. A dok se te promjene odvijaju, ne bi bilo loše i da se među poslenicima javne riječi na javnom nam servisu izvrši popularizacija Kodeksa, ali onog drugog…