O Krivici i Politickom Nasilju
Piše: Srđa Pavlović
Njemacki filozof Karl Jaspers je napisao da postoje cetiri nivoa krivice, odnosno, odgovornosti za pocinjena zlodjela: kriminalni, politicki, moralni, i metafizicki.
Oni koji su izdavali naredjenja, ili licno pocinili zlocine podlijezu kriminalnoj odgovornosti.
Politicka krivica obuhvata sve gradjane odredjenog drustva, s izuzetkom onih sto su se aktinvo suprotstavljali politici koja je rezultirala pocinjenim zlocinom.
Moralnoj odgovornosti podlijezu svi oni koji su zazmurili pred desavanjima, oni koji su bili opijeni ideologijom ili su cutali iz licnog materijalnog interesa, kao i oni koji su slusali iz straha.
Metafizicka krivica ne podrazumijeva kategoprizacije kao sto su vecina, mnogi, neki, itd., nego ukljucuje sve koji su krivi.
Veoma je vazno naglasiti da nijesu svi akti nasilja politicke prirode. Ljudska prava mogu biti ugrozena na mnogo nacina i na mnogo nivoa: brat protiv brata; jedan pripadnik bande protiv drugog; mafijaski utjerivac dugova protiv nesretnog duznika.
Ono sto odvaja politicko nasilje kao znacajnu kategoriju jesu dva elementa:
1/ motiv kojim se vodio nasilnik / nasilnici;
2/ njegova / njihova povezanost sa strukturama vlasti.
Politicko nasilje je pocinjeno od strane predstavnika drzave, ili od pokreta koji je protiv drzave, i pocinjeno je u ime te organizacije (drzave ili pokreta) na stetu zrtve/ zrtvi koje pocinilac nasilja vidi kao neprijatelja.
Slijedeci znacajan elemenat koji se mora imati na umu jeste da djelovanje predstavnika ne mora uvijek da odrazava zakonsku regulativu te drzave, odnosno, proklamovana pravila kojima se rukovodi antidrzavni pokret. Svaka drzava u svijetu se deklarise protiv mucenja, ubistva, oruzane agresije, rasne diskriminacije, itd. Drzave i pobunjenicki pokreti cesto (ako ne kao po pravilu) tvrde da ne ubijaju nevine, cak i onda kada to cine. Akt nasilja pocinjen od strane predstavnika je, ipak, pocinjen u ime drzave ili pokreta koji svoj legitimitet vuku iz deklarativne zastite (postovanja) ljudskih prava.
Nakon sto su predstavnici pocinili akt nasilja, nastaje novo stanje odnosa u moralnom kosmosu tog politickog poretka (drzave). Ne samo da je ucinjena nepravda, vec ta nepravda nije prepoznata i kaznjena. Nepravedni sistem i akti nasilja su usmjernei ka urusavanju dostojanstva (individualnog i kolektivnog) zrtve. Nasilje pocinjeno nad pojedincima ili grupama od strane drzave ili pokreta, ili jedne politicke partije protiv druge, i u ime tih organizacija, narusava postojece medjusobne odnose u drustvu.
Gradjanin neke drzave s pravom ocekuje da predstavnici te drzave postuju i stite njegova/njena ljudska prava. Ovo je priroda njegovog odnosa prema drzavi. Politicko nasilje kida tu vezu i remeti te odnose, posto narusava citav kompleks pravednih ocekivanja. Ovo kidanje odnosa se desava na najmanje sest nivoa, koji variraju od prirode odnosa i prirode ocekivanja koja gradjanin moze imati.
Prvi i ocigledni nivo jeste brutalno nasilje – povreda zrtve, koja moze biti fizicka, psihicka, ekonomska, ili emotivna.
Drugi nivo predstavlja nezanje zrtve nasilja – zrtve cesto ne znaju prave uzroke i razloge za nasilje: ko je potegnuo obarac te noci; ko je zamahnuo bejzbol palicom; kako je moj sin nestao prije toliko godina; gdje su tijela mojih najblizih. Ne znati istinu o proslim desavanjima, a pogotovo o najtraumaticnijim epizodama iz proslosti je, samo po sebi, forma torture.
Treci nivo – kada je zrtva bila podvrgnuta nasilju od strane zvanicnika (policajca, vojnika, oficira) birokrate, pobunjenickog komandanta, ili nekog of organa drzave. U ovim slucajevima je zrtva podvrgnuta nasilju kao clan (pripadnik) politickog uredjenja koje mu, po definiciji i cinjenici pripadnosti, treba da garantuje zastitu. Zrtva je tretirana kao neprijatelj poretka kojemu sama pripada, i kao izvanjac (nezeljeni drugi) koji je ugrozio poredak. Sve dok politicki sistem bude odbijao da prepozna ovu ucinjenu nepravdu, zrtva ce biti "politicki mrtva" za kolektiv.
Cetvrti nivo – nespremnost sistema da prepozna zrtvu na dva nacina: kao legitimnog pripadnika kolektiva, i kao individuu / grupu koja je pretrpjela nepravdu ucinjenu od strane sistema. Cesto se desava da drzava djeluje samo u pravcu restauracije gradjanskih prava zrtve, i time ostavlja netaknutu jednu citavu dimenziju nepravde.
Peti nivo – pocinilac nepravde nije zakonski sankcionisan. U ovim slucajevima s dovodi u pitanje legitimet citavog pravnog i politickog sistema.
Seti nivo prevazilazi prepoznavanje ucinjenog zla i zakonsko sankcionisanje pocinilaca zla i politikcih elita odgovornih za kreiranje klime pogodne za cinjenje zlodjela. Ovaj nivo je definisan nespremnoscu (nezeljenjem) pocinilaca i elita da priznaju pocinjenu nepravdu, izvinu se, i mole zrtvu / zrtve za oprost za ucinjeno im politicko nasilje. Ovaj akt je neophodan uslov da bi zrtva / zrtve uopste mogla da oprosti. Ako se ovaj proces ne zapocne i okonca, restauriranje poremecenih drustvenih odnosa ne moze biti kompletirano.
*************
Postovani profesore Pavlovic, uz duzno postovanje Vama i temi koju ste pokrenuli, zelim cisto metodoloski da izrazim stav da priroda teksta za BLOG nije adekvatna Vasem tekstu, pa Vas pitam, da li je isti pisan specijalno za BLOG ili je dio vaseg rada za drugi medij ( npr. casopisa, knjige i sl. ). Uvodite na neki nacin i novu formu BLOGA_TEME, BLOG_TEMU u nastavcima koja takodje nije u prirodi blog pisanja.
Bloger Zipp u Vasem prethodnom BLOGU je takodje iskazao stav koji potvrdjuje moje zapazanje.
Vas tekst bih radije citao integralno, a ne u nastavcima ,pa mozda da postavite citav dokument na sajtu…mozda PCNEN da uvede fioku TEORIJA.
A za PRAKSU tu je BLOG 🙂
Ne zamjerite svi na ovoj mojoj slobodno-metodoloskoj intervenciji nochas.
Drago mi je da me smatrate inovatorom ‘bloga’ kao forme kominiciranja i modela izrazavanja stava/misljenja. Hvala vam na komplimentu.
Za mene, blog nije za jednokratnu upotrebu, niti se moze (treba) omedjiti tematskom jednostavnoscu i jezickom osrednoscu kako bi materijal bio razumljiv svima (“great unwashed”) Ovo je platforma koja ne trpi formalna ogranicenja, i to je moj razlog sto sa se odlucio da na ovaj nacin ponudim citaocima moja razmisljanja na temu koja mi je bliska (profesionalno i licno). Nastavci nude osjecaj kontinuiteta koji je, mislim, potreban ‘blogu’ kao formi.
Sasvim je nebitno kako nastaje ovaj tekst, posto je moja ciljna grupa publika zainteresovana za temu pomirenja – bez obzira na to o kakvoj se publici radilo (akademskoj ili ne).
Osim toga, vjerujem da je korisno ponuditi ovakav materijal i onoj publici koja ne mora obavezno biti dobro informisana o bazicnim teorisjkim pretpostavkama vezanim za problematiku ljudskih prava. Tekstovi o kojima je rijec (dva publikovana nastavka, i oni koji ce uslijediti) su daleko od ‘teorije’ i nemaju pretenziju da budu citani kao teorija. Ono sto zelim ponuditi jesu strucno utemeljenja i razumljivo prezentirana (nadam se…) moja vidjenja veoma vazne problematike.
Vas komentar uzimam kao veoma dobronamjernu reakciju na neobican materijal ponudjen u naoko poznatoj formi. Ipak, ne vidim zasto se blog i strucna analiza ozbiljnog problema ne slazu.
Srdacan pozdrav.
Na pitanje zašto su nacisti pokušali istrijebiti Jevreje jedna Jevrejka je odgovorila: mogli su. Na žalost, to podsjeća na onu iz Gorskog vijenca ‘uzmognem li, čućete hoću li’.
Između Njemaca i Jevreja nije bilo nekog posebnog izmirivanja, ali bila su suđenja zločincima. Njemačka nije skrivala svoje zločince jer je bila vojno pobijeđena. Za razliku od njih…
Chitajuci ovo vrhunsko akademsko SHTIVO, koje sistematizovano odvaja elektrone od jezgra, ulazi u jezgro atoma i definishe sve sastojke, sa masom i potencijalom, pozitrona, neutrona i drugih partikala, ali nauka kao nauka, uvijek ostaje NEDORECHENA, pa PAPA i KARDINALI, i PRAVOSLAVLJE NARODNO VESELJE I MUHAMED KOJI POMJERA BRDO; DA DODJE KOD NJEGA, lakshe STICHU POVJERENJE GRADJANA, i vjeruju da je Lazar ustao iz groba, poslije chetiri dana, da je ISUS VASKRSNUO IZ MRTVIJEH, da je Marija zanijela bez fizichkog kontakta, da ima NEBESKIH NARODA, i da zvijezda sija na sred tamne polovine MJESECA, i traze GLAVU GALILEJA I DRUGIH NAUCHNIKA.