Mnogo je naučnih studija koje su pokazale da vježba utiče na raspoloženje ljudi na način da se u mozgu onih ljudi koji vježbaju raste nivo serotonina, koji se još narodski zove i hormon sreće.

Potrebno je istaći da nisu sve vježbe iste i ne utiču sve isto na mozak, u kojem se razvijaju emocije koje čovjek osjeća. Prema našim emocijama trebamo uvrstiti način vježbanja, ali i određenu hranu.

Kada smo ljutiti, osjećamo da  naše tijelo vrvi od energije pa imamo sposobnost osjetiti moć bijesa. Tada se nećemo odlučivati na usporene i lagane vježbe, već na one koje će potrošiti nakupljenu negativnu energiju. To je recimo vježbanje u teretani sa težim kilogramima ili teži ishitreniji uspon na planinu ili vožnja biciklom uzbrdo ili hodanje stepenicama na 20 sprat. Cilj je efikasno se umoriti, potrošiti i izbaciti nakupljeni negativizam kako to ne bi prešlo u stres.

Tjeskoban i negativno usmjeren čovjek nema volje za naporne tjelesne vježbe i oni mu nisu ni neophodni u tretmanu ljutnje već se treba fokusirati na vježbe koje su laganije i opuštajuće. To su recimo lagana šetnja ili obična vožnja biciklom. Cilj je lagano i korak po korak pobuditi stvaranje energije u našem tijelu te je neophodno djelovati lagano kako bismo otjerali neraspoloženje.

Tuga je osjećaj za čije stvaranje se mogu odabrati iste vježbe kao i kod tjeskobe, s time da na startu možemo biti i malo energičniji jer je tuga manje bolnija od tjeskobe i prije ćemo dostići sreću ako se prilagodimo aerobnim vježbama koje pune naš organizam i mozak vazduhom. U isto vrijeme, ugljikohidrati u našem tijelu bolje se tope, daju nam pravu energiju bez nuspojava kao što je recimo, kiselina u mišićima koja se stvara kod anaerobnih vježbi i lakše stvara osjećaj pospanosti.

Zato nas od emocije tuge na putu prema dobrom raspoloženju mogu sigurno voditi vježbe na čistom zraku i još bolje prisustvu drugih osoba jer se tada stvara i pozitivan bilans psihoterapije i odnosa dragih osoba.

MOJEzdravlje