Države širom svijeta imaju jasnu, ali u većini slučajeva neispunjenu odgovornost za potpuno i transparentno izvještavanje o ubijenima i nestalima u oružanom nasilju – centralna je poruka nove inicijative Povelja za priznavanje svakog stradalnika/ce oružanog nasilja.

“Oružano nasilje nastavlja ubirati ljudske žrtve širom svijeta, a prevelik broj njegovih žrtava umire u nerazjašnjenim okolnostima, neimenovani i nepriznati, dok njihova bol i tragedija njihovog gubitka trajno izostaju iz javnih zapisa. Niko ne razumije poteškoće u dokumentovanju takvih smrti bolje od nekih ljudi okupljenih u ovoj prostoriji, jer se mi bavimo ovim poslom i pokušavamo prevladati ove poteškoće. Ovo je u snažnom kontrastu s mnogim državama koje, umjesto da preduzmu svaki napor da ispune ovu obavezu, pronalaze izgovore da to izbjegnu, te na taj način pruže sebi dozvolu da o punom rasponu stradanja govore kao o nečemu što je istinski nespoznatljivo i da se odnose prema ovom problemu kao neophodno političkom”, kazao je Hamit Dardagan, jedan od direktora Oxford Research Group programa Svaki stradalnik/ca (Every Casualty), koji je sastavio Povelju i istražio njenu pravnu osnovu, govoreći na predstavljanju.

Povelja je javnosti predstavljena juče (15. septembar) na Britanskoj Akademiji u Londonu, a već je usvojilo više od 40 humanitarnih organizacija i organizacija koje se bave ljudskim pravima iz zemalja cijelog svijeta.

Glavni zahtjevi ove Povelje su malobrojni, ali s dalekosežnim posljedicama. Oni zahtijevaju da države osiguraju da svaki stradalnik/ca oružanog nasilja bude: ažurno evidentiran/a, ispravno identifikovan/a i javno prepoznat/a.

Ovi zahtjevi prema državama su formulisani pod utjecajem iskustva i saznanja međunarodne mreže nevladinih organizacija i naučnih institucija koje se bave dokumentovanjem stradalih u prošlim ili aktualnim oružanim sukobima koji se vode širom svijeta.

Povelju su, prije nego što je javno predstavljena, već prihvatile brojne humanitarne organizacije i organizacije civilnog društva iz 26 zemalja koje smatraju da otvoreno i sveobuhvatno dokumentovanje stradanja, koje je puno poštovanja prema žrtvama oružanog nasilja, – a koje uključuje i prisilne nestanke – predstavlja pitanje koje se proteže kroz nekoliko područja relevantnih za njihov rad i u skladu je s njihovim humanitarnim principima.