Najgora i najbljutavija stvar u ratu je takozvano čišćenje terena. Pod tim „čišćenjem“ se obično krije najbrutalnija odmazda prema civilima i zarobljenicima, a sve je povezano često i sa pljačkom, paljevinom, silovanjima. Tako u najkraćem izgleda ratno „ćišćenje terena“. Mirnodopsko, bar u našim, Balkanskim uslovima, nije mnogo bolje.
Piše: Zipp
Najgora i najbljutavija stvar u ratu je takozvano čišćenje terena. Pod tim „čišćenjem“ se obično krije najbrutalnija odmazda prema civilima i zarobljenicima, a sve je povezano često i sa pljačkom, paljevinom, silovanjima. Tako u najkraćem izgleda ratno „ćišćenje terena“. Mirnodopsko, bar u našim, Balkanskim uslovima, nije mnogo bolje.
Ćišćenje terena tj. nepočinstava učinjena minulih godina se kod nas permanentno sprovodi u svim oblastima. Prošlost sačinjenu od ratno-savezničkih avantura do švercersko-mafijaških poslova čiste specijalci plaćeni za to; dio novinara i medija, analitičara, razne državne i paradržavne službe. Nemirna savjest – ako savjesti uopšte imaju, ali prije svega moguća konkretna krivično-pravna odgovornost kreatora zločina, ove ili one vrste, zahtjevaju sveobuhvatno i što temeljitije čiščenje terena. Posmatrajući redoslijed dešavanja na našoj političko-medisjkoj sceni, svi oni koji su je iole pažljivije posmatrali mogli su da primjete da se sprema odlazak 20-godišnjeg vladara svega i svačega u Crnoj Gori. U moru nepočinstava za koje je na direktan ili indirektan način odgovoran, sada već bivšem premijeru, najlakše su dokaziva, ujedno možda i najteža su njih tri; Dubrovački rat, deportacija BIH izbjeglica i šverc cigareta.
Da bi se pokušala skinuti odgovornost odlazećeg Djukanovića za rat u Dubrovnik, doveden je izvjesni Igor Žuvela, jedan od brojnih predsjednika udruženja dragovoljaca iz Hrvatske, nama do tada potpuno nepoznata osoba. Date su mu ogromne počasti i medijska pažnja. Od prijema u Vili Gorica do gostovanja u kultnoj emisiji „Živa istina“(kult može biti pozitivan ali i negativan). Žuvela je izjavljivao to što je izjavljivao, da ne ponavljam. Zato je bio i doveden, to je bar jasno.
Zatim je, opet u „Živoj istini“, gostovala Jasna Babić, novinarka koja je napisala prva dva teksta o duvanskoj mafiji u „Nacional“-u. Poslije 10-tak godina, ta vrsna novinarka-kako je predstavljena, je shvatila da je bila zloupotribljena u političkim obračunima. Shvatila je ona to i ranije, ali je eto, tada tek osjetila poriv da to javno kaže! Njeno svjedočenje i naknadna pamet, pokazana u „Živoj istini“ je bilo onakvo kakvo ste većina sami mogli vidjeti. Moj komentar bi bio suvišan.
Poslije godina domaće hajke na Slobodana Pejovića, neprijatnog svjedoka deportacije i pokušaja njegovog slamanja, te neuspjeha da ga ućutkaju, krenulo se drugim metodom. Preko Sarajeva i udruženje žrtava same deportacije. Kako crnogorski režim ima jake konekcije sa Sarajevskom, tajkunsko-ratno-profitesrko-političkom elitom i njihovim službama, predpostavljam da je preko te veze krenula „obrada“ za novi, stravičan pritisak na Slobodana Pejovića. Od heroja – kakvim su ga promovisali same porodice deportovanih, postao je „lovac“ i glavni i odgovorni za deportacije. Upravo u momentu kada se kao ključni svjedok trebao najzad pojaviti pred sudom.
Ostalo, unutarpartijsko čišćenje terena sproveo je sam Djukanović, obračunom sa glavnim partijskim konkurentom(ima) na njegovu nekontrolisanu državnu i partijsku moć. Za vrijeme premijerskog vakuma, izvršena je čistka i zadan odlučujući(?) udarac moćnom Budvanskom lobiju kojeg je predvodio Djukanovićev podpresjednik(i vlade i partije), Svetozar Marović.
Koliko je mirnodopsko čišćenje terena za odlazak Djukanovića urodilo plodom, pokazat će vrijeme. Osim šverca duvana, većini gradjana Crne Gore ove druge dvije teme su i njima samim neprijatne, jer su na ovaj ili onaj način davali podršku upravo takvoj politici; i ratu za „oslobadjanje“ Dubrovnika i deportaciji BIH izbjeglica. Da bi gradjani sa sebe skinuli te hipoteke neko mora odgovarati. Odgovornost pukih izvršilaca na terenu im neće skinuti tu hipoteku. Samo komadna i politička odgovornost najodgovornijih je put pomirenja, skidanje hipoteke kolektivne odgovornosti, poruka da kreatori zločina, kako prošlih tako eventualno budućih, neće ostati nekažnjeni, .
Bez odgovornosti Djukanovića, Marovića i ostale „elite“, sjest ćemo u pet do ponoć, da prizivamo duhove – kako kaže pjesma Atomskog skloništa. Za sve naredne bukovice nećemo imati dokaza nit krivaca.“U pet do ponoć“ pred neke nove nove godine, dane državnosti i slično, donosit ćemo oslobadjajuće presude za evidentne zločine.
Davno je prošla ponoć u ovom provizorijumu i đavo je došao po svoje… Samo nema dovoljno onih koji misle svojom glavom da to stanje proglasi redovnim.
Crnogorska vladajuca zlocinacka klika oprala je krvave ruke od otmice i zlocina u Strpcima, pred Novu godinu oprase krvave ruke od Bukovice, doduse pomogli su im prognani Bukovcani, oni su im posipali vodu; sada preko udbasa pokusavaju saprati i krv sa ruku hapsenja i deportacije… vodu im posipaju porodice zrtva ili bolje reci samoimenovana predsjednica tih jadnika koji jos uvijek tragaju za kostima najmilijih. Ona jadnica iz (ne)znanja dobija udbasku pomoc koji vodi ka slomu i ovog procesa, i tako da crnogorsko sudstvo zaokruzi sve procese u korist zlocinaca Bulatovica, Djukanovica, Marovica i dr. Sramnije da ne moze biti!
Logicki proces je jednostavan – kada se (jednom) utvrde premise. Isto kao i rjesavanje jednacine sa dvije (ne)poznate vrijednosti.
Kada ZIPP postavi premise da je neko kriv do besvijesti ce da izvodi istu racunicu.
Ako su (mu) premise ispravne i rezultat bi trebao biti tacan. Mozda i jeste tacan – ali ne znaci da mora biti i istinit?
Nauka, naime, napreduje iskjljucivo kroz stalno preispitivanje premisa i zato nikada ne moze doci do konacnih zakljucaka. Tj. nauka uvijek ostaje “otvoreni sistem”.
Medjutim ZIPP je dosao do “vjecnih istina” i nista ga nece pokolebati na tom putu.
Jasna Babic je ponovila svoje (samo)optuzbe i na HRT (u emisji Stankovica). Ne znam ko je tamo doveo – bice Milo? I ne znam sto ce joj to da priznaje da su joj prvobitne premise bile pogresne? Da je pogrijesila jer je povjerovala “osnovanim sumnjama”. Kada je shvatila gresku – prestala je da je ponavlja – i priznala je da je (bila) grijesna. Sto se tu moze, ne mogu bit svi bezgrijesni ka ZIPP. On kad zna – zna. I ako nije ZIPP-ova istina – tim gore za istinu. I ako nije “ZIPP-ova drzava” (po njegovom ukusu) – tim gore po drzavu. Sve se (o)krece oko ZIPP-a . Ko je ZIPP?
Ono sto zelim reci je, da ja ne znam sto je istina , i ne znam da li je neko kriv ili nije – dok se to ne jasno ne dokaze. Ali jedno znam – da ce se “sve tajne otkriti”. Kao sto, neumitno, stize i kazna za losa djela. Problem je sto ljudska i bozanska pravda ne rade po istim casovnicima. Ljudi su skoro uvijek nestrpljivi . A Bogu se nigdje ne zuri. On je van vremena.
I da zavrsim, “Ko je nevin neka prvi baci kamen” rece Isus kada je gomila htijela da kamenuje (dokazanu, uhvacenu na djelu) grijesnicu. Moze li bar neko u ovoj zemlji imitirati Isusa?
Dokle cemo vrtjeti istu plocu? Vrijeme tece – sve se mijenja. Zivot ide dalje. Samo mi zivimo u vjecnim mitovima. I okamenjenom vremenu. I onda se probudimo u svijetu koji je daleko odmakao od nas i nasih zabluda. Remark je pogrijesio – ne na “Zapadu” – vec “na Balkanu nista novo”
Auuu, gospodine Stojanoviću. Pa Vi ste pravi filozof, matematičar, naučnik: „konačni zaključci, otvoreni sistem, jednačine, vječite istine, vanvrijeme, ljudska i božanska istina, vrijeme teče-sve se mijenja…“
Ja sam veoma prost čovjek, tako da vam teško mogu odgovoriti na tako delikatna pitanja.
Uz to nenačitan za razliku od vas, pa vam ne znam citirati Remarka, Dostojevskog, Konfučija, Isusa i Alaha. Moje istine su iskustvene, lične.
Čudi me jedino što se neko tako svestran poput vas; obrazovan, načitan, „svjetski a naš“, svako malo se poziva na patriotizam, rodoljublje, državu, nacionalne interese.
Čuh da je to odlika obično neobrazovanih primitivaca poput mene. Priča za puk a ne intelektualno prosvjećenu elitu.
Tako, kroz moje iskustveno a ne filozofsko zapažanje, primjetih da je naša „elita“ u ovom slučaju politička i parapolitička, sve se boreći za nacionalne interese, postala enormno bogata, ne za naše(siromašne), već svjetske prilike. Tako nam je bivši premijer, o kome često pišem a koji je – jelte patriota i rodoljub, jedan od najbogatijih svjetskih premijera. Njegov bivši zamjenik-vicepremijer se probudi, pročita novine, i iz njih sazna da je dobar 3.5 miliona eura. Jedan od najvažanijih ministara kupi gradjevinskih mašina od cirka 20 miliona eura i gradi Crnu Goru, zamalo i auto-put. I tako dalje.
Ja, ovako neznaven, sve sam nekako mislio, da kada neko nešto radi iz patriotizma-stvara državu i boljitak svojim gradjanima, onda ne misli na sebe i svoje lične interese. Ili su mu bar oni u drugom planu. No, nema apolutne istine, vrijeme će pokazati, vrijeme teče-sve se menja, Šopenhauer je rekao…
O deportaciji, Dubrovniku, švercu cigareta – što da kažem osim onog što sam bezbroj puta ponovio. Činjenica, iskustvena je, da se to desilo. Činjenica je i da za to niko od glavnih krivaca nije odgovarao. Činjenica je i da je za to najodgovorniji onaj koji je u tom vremenu po Ustavu vodio unutrašnju i spoljnu politiku.
A za razglabanje tema „o uticaju vlage na pubertet komarca“ pokušajte naći drugog sagovornika.
“Ja sam veoma prost čovjek, tako da vam teško mogu odgovoriti na tako delikatna pitanja.
Uz to nenačitan za razliku od vas, pa vam ne znam citirati Remarka, Dostojevskog, Konfučija, Isusa i Alaha. Moje istine su iskustvene, lične.”
Postovani g. ZIPP
Koji su vasi razlozi da sebe “potcjenjujete” zaista ne znam?
Ali, nije lijepo, a jos manje pozeljno, prebacivati nekome da je “previse obrazovan”.
Znanja nikada nije dosta, a izraz biti “previse obrazovan” je pravi oksimoron.
No, ja se zaista ne stidim svog obrazovanja. Stekao sam ga “na onaj staromodan nacin – zaradio sam ga” (trudom)”.
Ako bas hocete, CG – u je uvijek unistavalo bas to prokleto neznanje – a to nas u CG ugorzava najvise i danas.
Zasto vodimo ove duge, i cesto nepotrebne, diskusije? Zato sto su mnogi lijeni da citaju, a jos vise je onih koji su lijeni da razmisljaju.
Ne moram da vam citiram ljude koji su smatrali da je “znanje moc”. Ali nikada vise u istoriji nije covijeku bilo potrebnije znanje nego danas – kada od kolicine znanje zavisi naprdak – ne pojedinih drzava (ap i nase) – vec citavog covjecanstva.
U svakom slucaju, visak znanja – je (neuporedivo) korisniji – od viska neznanja.