Zaboravljaju svi, naravno, ali je mnogo bitnije imati u vidu da na tu slabost najviše računaju prevaranti i oni koji su nesposobni da se suoče sa samima sobom i kritički prevrednuju vlastito iskustvo

Piše: Duško Vuković

Dešava mi se sve češće da sretnem osobe iz minulih života 🙂 (ovo minulih nemojte ozbiljno shvatati) koje nijesam dugo vidio. Javljam se, rukujem, popričam i očajnički pokušavam da se sjetio o kome je riječ.  

Dobro, imam ja godina i to može biti opravdanje za zaboravnost. No, dešava se to i mlađima, kao što se dešavalo i meni dok godinama nijesam u zube gledao. Ali ne želim o tome da divanimo, već o nečemu drugom. A to drugo je važnost konteksta za prepoznavanje i razumijevanje. Važno je to svima, a posebno onima koji se profesionalno bave onim što je minulo, kakvi su, recimo, moje kolege novinari i istoričari, pri čemu prvi, prema jednoj definiciji (novinarstvo je prva skica istorije), prethode drugima.

Kad sam obećavao koleginici iz jedne ovdašnje redakcije da ću joj izaći u susret i izdvojiti, prema vlastitoj procjeni, nešto pozitivno i negativno iz godine na izmaku, imao sam utisak da se svih zbitija iz 09-te mogu sjetiti u tili čas.

Mantrak!

Godina je duga, događaja puno. Znam ja da su oni pohranjeni negdje u centralnoj kosmičkoj memoriji, ali treba ovu moju linkovati sa tom i izabrati pouzdan pretraživač.

Šta tek reći kad se jedna pomnoži sa 20 i kusur godina, nabijenih dramatikom i gustinom zbivanja.

Nedavni jubilej Monitora (1000-ti broj) , u kome sam sarađivao od prvog broja i u kome sam profesionalno bio angažovan kao novinar tri godine, ponukao me je da se zarovim u papirnatu i digitalnu dokumentaciju vlastitog hroničarenja ovdašnjeg političkog i svakojakog drugog života. Bio sam iznenađen saznanjem da sam mnogo toga o čemu sam svjedočio potisnuo u zaborav, baš kao i neke osobe sa kojima sam bio u kontaktu tokom nekih od nastavaka životnog feljtona.

Zaboravljaju svi, naravno, ali je mnogo bitnije imati u vidu da na tu slabost najviše računaju prevaranti i oni koji su nesposobni da se suoče sa samima sobom i kritički prevrednuju vlastito iskustvo.

Zbog toga su, prepoznavanja i razumijevanja radi, uvijek važne one dodatne informacije koje obezbjeđuju da slika događaja i ličnosti bude što vjerodostojnija i da se pribavi kontekst koji obezbjeđuje razumijevanje. A razumijevanje je posebno važno onima koji su stasali docnije i koji su toga razumijevanja željni.

I da završim citatom iz knjige koju sam dobio na poklon od tri drage osobe koje sam nekad podučavao vještini novinarskog zanata.

"Kontekst je često najvažnija stvar u vijestim. O svakom događaju može se relativno lako izveštavati u pogledu iznošenja golih  činjenica – govor u kome je to i to rečeno, toliko i toliko ljudi je poginulo u eksploziji bombe, održan je sastanak sa takvim i takvim ishodom. Ono što im daje značenje jeste kontekst: naravno, izabrani kontekst biće odlučujući za način na koji se predstavljaju gole činjenice – koji će delovi govora biti citirani, ko su bile žrtve i ko su osumnjičeni za eksploziju bombe, ko je šta kome i zašto rekao na sastanku".

Citat je iz knjige Džona Lojda "Šta mediji rade našoj politici". Toplo preporučujem.