"…Na tom sastanku su 26. (maja) zaključili da se prekine sa odvođenjem zarobljenika…"
Piše: Hranislav
Asim Dizdarević, potpredsjednik Skupštine Crne Gore s početka devedesetih minulog stoljeća, svjedočio je danas u podgoričkom Višem sudu u procesu optuženima za deportaciju građana BiH.
U izjavi za medije, Dizdarević je ispričao kako je saznao za hapšenja i deportacije, kako je o tome obavijestio predsjednika Skupštine Rista Vukčevića, i kako je on (Risto) pozvao predsjednika države Momira Bulatiovića i premijera Mila Đukanovića, koji su odlučili da se prekine sa hapšenjima i deportacijom.
Jedna riječ koju je Dizdarević u izjavi pomenuo otkriva suštinu stvari ili, pak, dodatno mistifikuje zločin, a ta riječ je: ‘zarobljenici’.
"…Na tom sastanku su 26. (maja) zaključili da se prekine sa odvođenjem zarobljenika…", kazao je doslovce Dizdarević.
Navođenje ove riječi može biti tzv. Frojdovska omaška; može se tumačiti na način da Dizdarević, u vrijeme hapšenja i deportacije visoki državni funkcioner, sada koristi žargon koji je korišćen i tada, a može biti da on šalje i neku šifrovanu poruku izborom ove riječi.
Ako je Crna Gora u maju 1992. godine hapsila neke ljude i predavala ih drugim ljudima, a, pritom, uhapšene tretirala kao zarobljenike, to znači da su joj oni kojima je te zarobljenike predavala bili saveznici. A ako je neko saveznik nekome kome predaje zarobljenike, to znači da postoji neki oružani sukob i da je u tom sukobu i onaj koji zarobljava i onaj kome se zarobljenici predaju.
Postojanje zarobljenika otkriva da je Crna Gora u maju 1992. godine bila u ratnom sukobu. Sa kime? Pa sa jednom od zaraćenih strana u BiH.
u BiH nije bilo “zaracenih strana” nego je bila agresija “srj”, Srbija i Crna gora, na Republiku BiH sa ciljem okupacije cijele teritorije BiH ili samo njenih djelova. faktichko i pravno stanje je da su vlasti Cg. predali zarobljene gradjane BiH braci u zlochinu, Karadzicevim chetnicima. to shto je Djukanovic mnogo kasnije postao posljednji i najljuci branioc partizanstva nema veze sa prijashnjim velikosrbovanjem.
Plannco Wallach Senior
Kad se taj rat vodio? Koje godine? Kojega stoleca? Koliko je proslo vjekova od tada? Da li ima nekih istorijskih zapisa? Ako danas ne znamo sta se desavalo devedesetih godina, onda nesto nije uredu sa gradjanima nase drzave! Oprostite, ali moram reci da se sve zna ko je bio na koju stranu? Zna se ko su bile cetnicine? Zna se koji su popovi ispracali neku dobrovoljacku olos, i blagosiljali ih da ubijaju kolju, pale i pljackaju. Sve se zna. Lako je tu vasu “enigmu” rijesiti. Zna se na ciju je stranu bila ona ondasnja jadna i propala Crna Gora. Zna se da ko je bio vrhovni komandat ubica i pljackasa. Sve se zna. ONI bi trebali da kazu istinu svima nama. Mrtve ne mozemo ozivjeti, ali OVI zivi ne trebaju da se plase istine. Nema vise ratovanja.
Hranislave,
Za mene je mnogo značajnija izjava Asima Dizdarevića u kojoj tvrdi da: “kada je saznao za iproručivanje zarobljenika, pozvao je tadašnjeg predsjednika države M.Bulatovića i premijera M.Djukanovića…, sastanak je održan 26 maja”
E ovo je ključna izjava u svjedočenju. Jer premijer je do sada uporno tvrdio da je za deportaciju doznao mnogo kasnije.
@Zipp
Dobro zapažanje. U laži su kratke noge, kaže narod.